Patrik Tovarić

Da se ne ljute kada im se kaže da su osnovani prvenstveno kao jugoslovenski klub:

Dajte najte. Kakva neutrala. Pa covjek je javno pred svima u derbiju krenuo kenjat kak nema nikakve fotografije gradjanskog u onim dresovima. — Iskrenjak

"Kazu izvori da su navodno igraci Gradjanskog i prvi derbi odradili u tim dresovima u Splitu, ali jos nismo pronasli pravu fotografiju koja bi to potvrdila".

Ne radimo mitomaniju tamo gdje je nema.

povodom čega je tad slikano? — recikaj86

Tovari su se nesto bunili da im ne odgovara utakmica sredinom tjedna, pa je Hercegovina odgovorila.

Ovaj dres je vec ozbiljan marketinski iskorak. Dobar je bio i onaj prvi od Gradjanskog, i Cicina '82., Bobanova desetka, ali ovo mi je nekako razina iznad.

Ne da pratimo, nego diktiramo svjetske trendove :cool:



Fotka sa ig.

Nogometni klub Gradanski Dinamo, kaj kazete :chin: — NitkoBitan

Bio je prijedlog negdje u onom topicu - koje ime bi naš klub trebao nositi.

Gledajmo u budućnost, poštujmo prošlost.

Gradjanski, to smo mi.

Ako ga mi cijenimo i poštujemo, ako se educiramo i spominjemo važne datume u povijesti, obučemo dres Gradjanskog, zagrnemo se šalom Gradjanskog, ako klub u suradnji sa Castoreom izbaci neku posvetu Gradjanskom, kao treći dres, kao specijalni dres, zastavu sa motivima Gradjanskog, jačamo cijelu priču, Gradjanski ostaje, Gradjanski živi i Gradjanski jača svaki dan skupa sa svima nama.

Zato mi je neopisivo drago vidjeti zastavu Gradjanskog na svakoj tekmi na Sjeveru, bilo mi je drago čuti skandiranje Gradjanski Zagreb, jer Zagreb i svi mi to zaslužujemo.

Ponavljam, Gradjanski to smo mi, i sve ovo što se događa oko kluba, ne bi se dogodilo bez svih nas.

A to je, da je klub Gradjanski nastao na okupljanju kluba u Budëjovičkoj restauraciji u zgradi Prve hrvatske štedionice, što je točno i koja se nalazila na uglu današnje Bogovićeve i Cvjetnog trga, znači u Zagrebu — BluePhone67

Prije te osnivacke skupstine Gradjanskog odrzana su tri sastanka kao brzi odgovor na osnivanje madjarskog kluba u Zagrebu, koji bi bio clan madjarskog nogometnog saveza.
Prvi je bio u Novoj Pivani, i nakon tog sastanka je bio onaj poznati prosvjed protiv madjarizacije i razbijanja prozora na zgradi drzavnih zeljeznica, te brutalan odgovor policije.
Drugi sastanak je bio u Frankopanskoj (Gavella danas), i nakon svih dogadjanja proteklih dana to je bio dogadjaj koji se nije smjeo propustiti, te je na njemu sudjelovalo vise od 300 gradjana. Tu je klub, mada jos nije bio ni osnovan, stekao popularnost i glas se brzo pronio gradom.
Prvi prijedlog imena bio je "Hrvatski sportski klub gradjana Zagreba", sto je uz malu izmjenu kakvu i danas poznajemo, jednoglasno prihvaceno.

U novinama dan nakon toga je pisalo: Mlado drustvo koje je vrsta uvoda u obranu protiv madjarske prepotencije u Zagrebu, zasluzuje potporu publike koja sa izdasnim novcanim potporama nece izostati.

Nakon tog sastanka vec se prijavilo preko 100 clanova.

Na trecem sastanku (19.04.) sastao se privremeni odbor koji je slozio nacrt pravila za osnivacku skupstinu tjedan dana poslije.

Za dresove je navedeno da su crveno zuti i nabavljeni u najkracem roku, sto navodi na to da je boja prvog dresa cista slucajnost, no to je tek moje misljenje, obzirom da u fusnotama nemam nista zapisano o tome.

Stavljanjem u prodaju retro dresova Gradjanskog iz 1923. ponovno se u komentarima bespuća interneta pojavila rasprava da li je Dinamo nasljednik Gradjanskog.
Prije svega žalosno je vidjeti kako su crveni buržuji ipak jednim dijelom uspjeli u svojoj ideji kada su prljavim rukama stavili paraf na pokušaj uništenja do tad najvećeg i najtrofejnijeg kluba. Arhivu mu raselili i spalili kako se valjda nikad ne bi znalo da je postojao.
Imamo gotovo tri načina gledanja na ovu problematiku.
Prvi bi bio onaj nazovimo ga pravni u kojem se poziva na neke tadašnje pravne odluke, iako znamo po kojem sistemu je funkcionirao "pravni" sustav i pravda općenito tih godina.
Međutim, svima nama koji smo ne samo glavama već i srcem u nogometu, znamo da klub nije samo pravni oblik. On nije samo fizičko, on je i emocionalno i duhovno tijelo.
Ali, ako već i tako želite, GNK Dinamo je morao i pravno dokazati europskim nogometnim strukturama i organizacijama u kojima se natječe kako je sljednik Gradjanskog.
Inače bi to bila neka vrsta presedana.
A kada pogledamo u povijest takve su se stvari već događale. Navesti ću ovdje samo dva od tisuće primjera: Manchester United je osnovan 1878. Kao Newton Heath l&yr F.C., kasnije mijenja u Newton Heath F.C. Pa tek 1902. mijenja ime u Manchester United. I još jedan: Arsenal FC 1886. (Dial Square - Royal Arsenal – Woolwich Arsenal – Arsenal FC-1914)
Drugi je onaj u kojem se barata samo s činjenicom koji igrači Gradjanskog u “prešli” u Dinamo. To je bilo glavno oružje i jednoj i drugoj strani.
Ponovno ovdje dolazimo do same esencije onoga što klub je.
Jesu li to uprava i igrači ili su to identitet, emocija, ljudi koji ga prate i ono zbog čega ga prate…
Jel' ako klub kao takav čine igrači, dakle svakim transferom i odlaskom nekog igrača iz kluba on se ponovno re-kreira?
Ali ako ćemo to i ovdje gledati, činjenica je da je u poratnom periodu od nekih desetak godina gotovo cijela ona zlatna generacija Gradjanskog na ovaj ili onaj način završila u Dinamu.
Dakle od postave Glaser, Brozović, Dubac, Lechner, Jazbinšek, Pleše, Cimermančić, Wolfl, Lešnik, Antolković, Kokotović, od njih 11 igrački ih je u Dinamu u narednim sezonama završilo njih 8, a 7 samo u prvim utakmicama od osnutka kluba. Uskoro im se i pridružuje i trener Gradjanskog Bukowi, dok su Glaser, Lechner i Antolković kasnije bili treneri Dinama.
Za Dinamo nastupe su upisali i juniorski Purgeri Martinec, Tajder, Golob, Bučar, Ferković, Kukec, Gereša, Gašpert, Kašner, došao je tu i trener Maks Mihelčić…
Ali ako ostavimo po strani i pravni i taj igrački okvir napokon dolazimo do onoga što klub je.
Njegov identitet, bit postojanja.
Govoreći o identitetu Dinama gotovo je nemoguće povući paralelu između njega i Gradjanskog. Prije rata HAŠK je bio klub Akademičara, Concordia Gimnazijalaca, a Gradjanski baš ono što mu i ime govori: građanski klub s građanskim duhom i identitetom.
I kako ovdje ne možemo povući tu paralelu s Dinamom, kad su oba kluba jednako bili zvijezda sjevernjača Purgerskog, Hrvatskog duha?
O tome nam govore i svjedoci tog vremena.
Od mnogih, izdvojiti ću samo neke.
Recimo jedan Monsider kao nekadašnji igrač Ferrarije, Concordije i Dinama za SN u vremenu 1990. kad je tadašnji predsjednik čvrsto odlučio da Dinamo ide “van” govori da je, ako tako treba biti za ime Građanski. I to je rekao i u lice tadašnjem predsjedniku Franji Tuđmanu. Iste te godine rekao je to i Glaser, također jedan od svjedoka tog vremena.
Rekao je to i Antolković, Jelinić u povijesti drugi tajnik Gradjanskog…, ali kao možda najrelevantnija osoba, onaj koji je gledao kako Gradjanski raste i kako ga pokušavaju ubiti, osoba koja je sanjala nogomet - Zvonimir Magdić Amigo.
Ne samo da je ovo sve imao “na dlanu” kao svjedok povijesti, učinio je to i zapisao (!) u razgovorima s gotovo stotinu ljudi, svjedoka tog vremena.
A onda tu su također, oni zbog kojih se nogomet i igra - ljudi.
Neću puno duljiti o ovoj temi. Dovoljno je u ruke uzeti knjigu “Kibici Purgera” i samo usporediti purgerski duh kroz praćenje Gradjanskog s kasnijim praćenjem Dinama i svima će sve biti jasno.
O današnjem klupskom grbu, boji, imenu Purgeri, obiteljima kojima je Dinamo bio sinonim Gradjanskog neću ni počinjati.
I na kraju, sav je sukus Gradjanskog stao u nekoliko redova Emila Laleca Perške, Purgerske legende:
“Građanski je silan, neslomljiv. Građanski je ideja. Građanski je klub koji bi se morao makar danas stvoriti, kad ne bi postojao. Građanski je potreban Zagrebu, jer on je pravi reprezentant hrvatskog športa. On je to bio nekada, on je to bio za najtežih vremena po hrvatski narod, on je to i danas. Građanski će to biti i u budućnosti…”

https://www.facebook.com/GradjanskiZg

Jbmti ja se zeznuo sa veličinom, tamo u kabini mi se činio taman, obukao ga doma... mogao bi biti veći.

Sad ne znam zamjeniti ili smršati — db-izbjeglica

Cini mi se da je prilicno velika razlika izmedju L i XL. Bas sam dugo vagao u kabini, vec se red stvorio ispred.

Izgleda da sada ima dovoljno dresova za sve zainteresirane, obzirom da sam ostao bez onog prvog Gradjanskog, a isao u shoping poslije posla, kao i danas.

Netko je postavio i dres sa Croatia baterije reklamom ranije, pa evo jos jedna u pokretu, meni osobno prekrasna fotka:

Igraliste HSK Penkala je u pitanju.

Uz danas predstavljene dresove, i jedna fotka zagrebackog ljeta te 1923. godine.
Hask - Gradjanski 1:2



Znalci mozda znaju i gdje se igralo...

Iako su na ovom NK Croatia šalu grbovi Građanskog, HAŠK-a i Dinama. — LM1995

Čisto iz praktičnih razloga vjerujem, obzirom da su sva tri grba bila unutar tog nakaradnog grba Croatie, kičastog baš poput šala sa ovim žogama.