Nakon onog prvog vala intervjua po odlasku iz Dinama, Nenad Bjelica povukao se u svoj dom u Klagenfurtu, odradio opet dvotjednu karantenu i čeka nove izazove. U petak, 15. svibnja, bit će točno dvije godine otkad je sjeo na Dinamovu klupu, mogao bi obljetnicu dočekati kao trener Fenerbahčea. Turski mediji već ga predstavljaju kao novog trenera velikana iz Istanbula, ‘znaju’ i koje će igrače dovesti.

- Fener? Mogu reći da smo razgovarali, pregovaramo, ali nismo se još dogovorili. Oko 95 posto onoga što je izašlo u turskim medijima, pa su hrvatski mediji kasnije prenijeli, neistina je. Svašta je tu pisalo, od imena imena igrača, uvjeta ugovora, kažem, 95 posto su neistine - rekao je u startu Bjelica.

Dobro, a kojih je pet posto onda istina?

- Fener je velik klub s 30 milijuna navijača i za svakog trenera veliki izazov, ali zasad nema dogovora o angažmanu. Hoće li se dogoditi, ne mogu znati. Imao sam tri razgovora s predsjednikom Alijem Kocom, jednim od najmoćnijih ljudi u Turskoj, prva dva bili su više informativni razgovori, treći put smo pričali o uvjetima, ali dogovora još nema. Iskreno, sve druge opcije i ponude, uglavnom s istoka, stavio sam postrani, jer Fener je najveći od tih klubova koji me traže. Tek kad vidim kako će to proći okrenut ću se drugim opcijama.

Spominjali su se Dilaver, Petković, Oršić, onda Juranović, Melnjak... Hoćete li uzeti nekog od igrača iz Dinama kad nekamo odete?

- Ovisi u koji klub odem, koje će biti potrebe, financijske mogućnosti. U Dinamu ima igrača koji mogu igrati na višoj razini, zapravo nema igrača kojeg ne bih poveo. No, ponavljam, o tome uopće nismo pričali, jedino je istinito da pregovaramo o dolasku Fenerbahče i financijskim detaljima oko kojih još nemamo dogovor.

Kako Bjelica sad, uz vremenski odmak od nekoliko tjedana, gleda na taj šokantni odlazak iz Dinama?

- Nemam odgovor zbog čega se to dogodilo, ne vidim razlog. Ništa nije upućivalo da se to može dogoditi. Meni je nepoznanica zašto je Dinamo donio odluku na ovaj način, ultimativno, kad smo u 22 mjeseca sve situacije i odluke rješavali zajednički. Tretirali su me kao drugog čovjeka iza gospodina Barišića, to su riječi Zorana Mamića, a onda drugog čovjeka kluba ne pitaš ništa o tome. Ne razumijem zašto nisu to sa mnom komunicirali. I koja je bila namjera. Ja sam 22 mjeseca davao sve od sebe za Dinamo, ponašao sam se racionalno, o svemu se dogovarao s njima, imao sjajan odnos sa svima, s momčadi, članovima stožera i ljudima u klubu nisam imao nijedan konflikt. Jesam li kome postao teret zbog uspjeha, to doista ne znam.

Je li nakon svega pričao s igračima?

- Nešto malo smo pričali, ali oni sad trebaju svoj mir, što prije me zaboraviti i okrenuti se novom treneru, ostvariti s njim rezultate koje su ostvarili sa mnom. Ne želim ih na bilo koji način destabilizirati, to su sjajni momci, koji su pokazali karakter, bila mi je čast raditi s njima. Ne samo s njima, već sa suradnicima, fizioterapeutima, doktorima, spremačicama... Da sam im ostao u dobrom sjećanju pokazuje podatak da se samo jedan fizioterapeut nije oprostio od mene, a kad dobijete lijepu poruku od spremačice, onda je to dokaz da ste ljudima ostali u srcu.

Sve zanima kako će izgledati Dinamo nakon Bjelice, može li ova momčad biti i dalje tako uspješna?

- Mislim da Dinamo može biti uspješan. Ostavio sam Jovićeviću dobru bazu igrača, koji su ostvarili sjajne uspjehe. To su visokokarakterni dečki koji će davati svoj maksimum i s novim trenerom. Također, trener je pokazao već da je kvalitetan, veliki entuzijast, posvećen je svom poslu, ima dobru energiju, ima pozitivan stav. Ima kapacitet voditi Dinamo u pravom smjeru.

No, hoće li imati onu istu atmosferu u svlačionici?

- Ono što jest narušeno, to je atmosfera, povjerenje koje sam sa svojim suradnicima i igračima pokušao stvoriti između nas i navijača i ljudi oko Dinama. To je ono što je u ovoj situaciji narušeno kao i atmosfera unutar kluba. Povjerenje se gradi mjesecima, godinama, a izgubiš ga jednom odlukom. Vrijeme će pokazati kolika je šteta, želim Dinamu da ona bude minimalna, da je uopće ne bude. Zaslužuju to Dinamovi navijači, igrači i ovi ljudi s kojima sam svakodnevno dijelio dobro i zlo.

Jovićević vas javno hvali i govori kako neće previše toga mijenjati.

- Prva momčad je funkcionirala, ja nisam otišao nakon četiri poraza, nego nakon četiri pobjede, zadnje tri bez primljenog gola. Pametan trener neće previše mijenjati jer nema potrebe, ali svaki trener donese nešto novo, Igor će to napraviti. Imali smo kvalitetan odnos, jako dobru suradnju, zajednički donosili odluke o mladim igračima, u razgovoru s njim shvatio sam da je čovjek koji je potpuno posvećen poslu i čovjek koji želi uspjeti.

Možda će novom treneru biti problem širok kadar, Jovićević bi, naime, mogao imati na raspolaganju pedesetak igrača?

- Upravo je to jedna od točaka na kojima je došlo do minimalnih prijepora između mene i vodstva kluba. Meni kao treneru nisu trebala četiri desna beka, četiri napadača, pa ovi mladi koji su došli izvana, ako već imamo naše mlade. To nije bilo racionalno ponašanje, bio sam protiv toga. No, sad će možda Jovićeviću dobro doći što ima toliki kadar, jer kad kad si skresao plaće nekima i 66 posto, kako će sad dovesti igrača? Kako platiti nekoga milijun eura, dati mu plaću 400, 500 tisuća, a svojim si igračima koji su ostvarili najveće uspjehe u zadnjih 50 godina smanjio ugovore? Zato je dobra situacija da ima toliko igrača, to su slatke muke za Igora, sve su to dobri igrači, najbolje od onoga što ima u Hrvatskoj i vjerujem da će on donijeti dobre odluke.

Jedan od najvećih Dinamovih dobitaka iz Bjeličine ere je Bruno Petković. No, bilo je trenutaka kad ga je Bjelica i kažnjavao, znao ga je spuštati i dizati. Kakvog Petkovića možemo očekivati u nastavku karijere?

- Petković je kvalitetan dečko i nogometaš, ima sve predispozicije da igra u vrhunskom klubu, pred njim je još sedam-osam godina karijere i samo o njegovom ponašanju na terenu i izvan terena ovisi hoće li postići ono što bi po svemu trebao postići. Samo o njemu ovisi. Mi smo imali jako korektan odnos, na neki način i očinski, nekad kažnjavate i djecu kad nešto krivo naprave. Nije on meni ništa zamjerao, niti ja njemu, išli smo prema naprijed, došli do toga da je jedan od glavnih igrača reprezentacije. Sve ovisi o njegovu radu, ja sam siguran da može doći na razinu vrhunskih momčadi liga Petice.

A kakva može biti Hrvatska na Euru, odgoda natjecanja po mnogima nije dobra vijest za naše igrače?

- Bit će igrači godinu dana stariji, nekima će to dobro doći, nekima baš i ne, bit će im teže. Ako ne bude ozljeda, mislim da izbornik zna grupu od 25 igrača, 23 će izabrati, neće tu biti velikih promjena i uz dozu sreće može se opet napraviti nešto veliko.

Spominjalo se i Bjelicu kao potencijalnog izborničkog kandidata?

- Moj je plan bio odraditi godinu dana s Dinamom, ući u Ligu prvaka. Sve ostalo su bile insinuacije medija, vjerojatno zbog mogućeg Dalićeva odlaska nakon Eura, ali nije bilo kontakata niti izražavanja bilo kakve želje niti s moje strane. Iskreno, preferiram više rad u klubu, motivira me svakodnevni rad, međutim ne znam kako bih reagirao kad bi došla ponuda za izborničku klupu Hrvatske.

Tko bi od mladih Dinamovih nogometaša mogao uskoro napraviti iskorak u prvoj momčadi?

- Pročitao sam da je jedan od razloga odlaska neforsiranje mladih igrača. Vidite, ja sam promijenio filozofiju Dinama koja je bila gurati mlade igrače sa 16, 17 godina, da bi se pokazali tržištu i da ih se što prije proda. To je donijelo Dinamu Ćorića, Halilovića, Šempera, Zeleniku, Murića, Brodića... To su igrači koji nisu u karijeri napraviti koliko su trebali obzirom na svoj potencijal. Ja sam odlučio da će mladi igrači igrati prema zaslugama i ako budu bolji od ovih starijih da će dobiti šansu.

No, nisu puno igrali, to je činjenica?

- Debitiralo je u tom razdoblju osam ili devet mladih igrača, najviše je igrao Marin pa Gvardiol i Đira. U dobrom smjeru je išao Đirin i Gvardiolov razvoj, oni su dobivali više i više minuta, vjerojatno bi dobivali još više prostora i da sam ja ostao trener. Ali s Marinom nisam bio tako zadovoljan. On u svojih oko 700 minuta kao krilni igrač nije zabio nijedan gol, imao je jednu asistenciju i ja ne mogu takvog mladog igrača, bez obzira na velik potencijal i vrijednost, preferirati u odnosu na jednog Oršića koji je hrvatski reprezentativac. Dao sam im do znanja da će igrati kad zasluže i to je donijelo povećanje vrijednosti na tržištu i Olma, Gojaka, More, sutra će to biti Ivanušec, Majer... Oni su isto svi mladi igrači, u Italiji je igrač s 25 godina mlad, kod nas ako nije prodan s 22 on nije dobar. A igrač nije s 22 godine spreman za odlazak, to pokazuju ti brojni primjeri.

Tko bi od mladih koje sad ima u kadru Jovićević, mogao od ljeta postati važan dio momčadi?

- Mladom igraču trebaju dvije-tri sezone seniorskog nogometa da bi se razvio za odlazak. A koliko ih je otišlo i izgubilo se! Ja sam promijenio tu filozofiju, stavljao sam koliko su zasluživali igrati. Gledajući doprinos igrača poput Petkovića, Kadziora, Perića, Dilavera... koji je bio vrhunski, time sam mlade igrače tjerao na veći rad. Ako je nekome ranije bilo obećano da će sa 17 godina igrati Ligu prvaka, onda su ga prevarili, ja to nisam nikome obećao. Nisam imao nikakvog problema staviti Điru u Ligi prvaka, Gvardiola i Marina, ali oni svojim igrama zaslužuju više ili manje minuta. Ako se to nekome možda nije sviđalo, ta moja filozofija, to nije moj problem. Sigurno Dinamo u igračima kao što su Marin, Gvardiol, Đira, Ćuže, Krizmanić, Baturina, Franjić, Šutalo... ima jako veliku vrijednost, to su igrači s kojima je Jovićević došao do najboljih osam u Youth ligi i apsolutno ti dečki imaju kvalitetu igrati u svakom hrvatskom prvoligašu. U Dinamu još ne, Dinamo je razina više. I tko će od njih isplivati, ovisi samo o njihovu radu.

Jedno od najugodnijih iznenađenja jest Damian Kadzior, Poljak je nedavno potpisao i novi ugovor?

- Kadzior je bio moja odluka. Klub je gledao drugo krilo iz Poljske, ali i šest puta skuplje, stajao je taj igrač oko 2,5 milijuna eura. A Kadzior oko 400 tisuća. Klubu sam sugerirao da dovede njega koji je imao puno bolje brojke. Puno se spominjala racionalizacija troškova, ja sam od prvog dana bio racionalan, a Kadzior je jedan od primjera. Koštao je malo koliko je dao, a produljenje ugovora pokazuje da sam bio u pravu. On je veliki dobitak za Dinamo i bit će i dalje, tek ćemo vidjeti koji su mu limiti. On je jedan fokusiran dečko, koji puno radi na sebi, ako tako nastavi može otići i na razinu više.

48 godina ima Bjelica, rođen je 20. kolovoza 1971. godine

99 utakmica je odradio na klupi zagrebačkog kluba

71 pobjedu ima s Dinamom, 15 remija i 13 poraza

7 klubova imao je u seniorskoj igračkoj karijeri

4 promijenio je kao trener vodeći sedam klubova

Mislim da je to bilo između njega i njih. Možda su se pomirili, ko će znat. Zaljepit ću ja sutra intervju kad izađe predvečer na online.

Meni je žao kaj su iz uporabe kod nas izbacili 5 kuna papirnatu zelenu novčanicu. Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski. Jel ona još vrijedi kao platežno sredstvo?

Maksimir, ak će on zginut, zginut ću i ja s njim.

Hrpa sitniša ili velika novčnica

Da da. Ko nebi. Al prije je to realnije za Rijeku. Al ipak su to Kvarnerska gospoda, ja njih nebi zadirkivo. :smile:

ALARM JE UPALJEN

Klubovi su 2019. završili s minusom od 52 milijuna kuna, a 2020. već je sada najteža u povijesti nogometa

Klubovi Prve HNL u 2019. poslovali su s gubitkom od 52 milijuna kuna. Vijest koju će svaki poznavatelj nogometnih prilika primiti s iznimno velikom zabrinutošću, čak i dramom. Toliki minus u godini u kojoj je ‘dragi Bog još uvijek hodao po HNL terenima’. Što tek možemo očekivati u ovoj koja je već sada ušla u povijest kao najteža od kad nogomet postoji? I koja će prema svim prognozama veliki dio klubova poslati u bankrot, stečaj ili ih barem baciti na koljena...


U prošloj je godini 10 prvoligaških klubova ukupno uprihodilo oko 870 milijuna kuna, a potrošilo oko 922 milijuna. Ili duplo manje nego što troše najskromniji klubovi Premiershipa, da ne bi netko živio u zabludi kako nam se klubovi ponašaju kao ‘bahati milijarderi’.

Realan scenarij

Međutim, ljudi koji vode te klubove već su sada sigurno svjesni da će se te brojke doslovno morati prepoloviti. I to već ove godine. U suprotnom neki od njih 2021. neće ni dočekati kao članovi Prve HNL. Nije to nikakva prijetnja ili prognoza zasnovana u najcrnjem scenariju. Nažalost, to je realnost koja se već sada može poprilično realno argumentirati.

Daleko najveći dio novca od tih 870 milijuna došao je iz inozemstva. Manji dio od europskih utakmica, a veći od transfera igrača. Što će nam klubovi napraviti u europskim natjecanjima - valjda će u nekom trenutku početi igrati - tek ćemo vidjeti, iako realno samo Dinamo ima argumente zbog kojih može računati da će i ove sezone igrati neku od europskih liga, što je preduvjet za ozbiljniju zaradu. Ostali već godinama ne mogu proći kvalifikacije. Ostaju nam transferi.

Strašni gubici

U Francuskoj klubovi još zbrajaju stotine milijuna eura gubitaka zbog toga što je prvenstvo prekinuto. Tamo će Hajduk teško prodati novog Bradarića ili Tomu Bašića. Čak ako se španjolska, talijanska i engleska liga nastave, jasno je da će i njihovi gubici biti veliki, jer ne postoje prihodi od ulaznica, dobrim dijelom i od sponzora koji su također u drami zbog pandemije. Bundesliga se nastavlja već sljedeći vikend, a najviše zbog toga da bi se sedam, osam klubova spasilo od sigurnog bankrota. Možemo li se nadati da će Nijemci na ljeto kupiti novog Sosu, Brekala, ili Eleza? Teško...

Prva HNL kao posljednja liga koja je u Hrvatskoj uspjela sačuvati dostojanstvo i dobru razinu kvalitete hitno treba podršku, ruku spasa. Ili je čeka sudbina košarkaške i rukometne lige. Što je scenarij koji užasava svakoga tko zna što je nogomet i kolika je njegova vrijednost. A onda i važnost za hrvatsko društvo. Naravno da ni rukomet ni košarka nisu zaslužili takvu sudbinu, ali ako već imamo njihove primjere, onda smo valjda svjesni da se to nogometu ne smije dogoditi.

Kako pomoći klubovima da prežive? Najprije treba pronaći formulu s kojom će prepoloviti aktualne budžete, jer ovi su neodrživi. Samo nije to lako napraviti preko noći. U poslovnom svijetu uspjeh je kad ti troškovi ne idu gore, a prepoloviti ih nitko ne može u nekom kraćem roku. HNS za početak treba napraviti sve da se ta priča o bitno pojačanim TV pravima proba realizirati ako je ikako moguće već za sljedeću sezonu. I javni sektor trebao bi dati svoj obol. Ne da financira profesionalce, nego da financira infrastrukturu i nogometne škole u klubovima.

Rijeka u svaku sezonu ulazi s minusom od 10 milijuna kuna, jer toliko je stoje režije na Rujevici. Pa je novih pet milijuna kuna stoji omladinski pogon. To je neodrživo za bilo koji klub. I eto odgovora kako je Rijeka ušla u minus od 30 milijuna kuna u prošloj godini.

Gorica je prošlu godinu završila s plusom od 1,33 milijuna kuna. U ovoj je realno već izgubila više od tog iznosa, jer joj Grad po novome uplaćuje trećinu dogovorenih sredstava za ovu godinu. Dogovor je bio 3 milijuna, pitanje je hoće li na koncu doći i do 1,5 milijuna. A Kristijana Lovrića će teško unovčiti na devastiranom tržištu.

Dinamo će preživjeti, jer i ako prepolovi ugovore igrača oni će i dalje bogato zarađivati, a i Modri imaju cijelu plejadu mladih, talentiranih i jeftinih igrača koji samo čekaju šansu. Preživjet će i Osijek s mađarskim kapitalom iza sebe. Preživjet će i Hajduk s vojskom vjernih navijača, ali neće mu biti lako. Transferi su jako važna stavka u poljudskom proračunu, baš kao i ulaznice, a tko zna kada će se navijači moći vratiti na tribine.


Hitne mjere

Ne bojimo se ni za Istru 1961, jer Španjolci su tamo dakako ukalkulirali minuse u prvih nekoliko godina.

Međutim, kako će Rijeka preživjeti? Mišković je ‘pokrio’ minus od 30 milijuna, kako će pokriti novi koji je već izvjestan u ovoj godini? Do kada će biti spreman posuđivati svoj novac? Kako će preživjeti Inter, Varaždin, Lokomotiva, Gorica ili Šibenik koji je već u ligi? Što kada im Dinamo kaže da više nema novca za Karačića, Kastratija, Andrića ili Atiemwena?

Klubovi trebaju hitne mjere i projekcije za ovu godinu. U nesretnoj Udruzi koje još nema, u HNS-u ili gdje već, ali moraju sjesti s nekim i složiti strategiju. HNS je mora složiti, jer ako se klubovi uruše, zaboravite Vatrene na velikim natjecanjima za pet ili deset godina.

Želimo li takav rasplet?

Kako misliš? Knjiga priča o stvarima koji nisu pod tvojom kontrolom... Al priča i o ponašanju da si povećaš šanse za sreću.

How to get lucky:13 techniques for discovering and taking advantage of life's good brakes, Max Gunther.
Čitam u pdf obliku. Našao na internetu. 40 godina stara knjiga al dobra je.

Marko Đira jučer je napunio 21 godinu. Zaželjeli smo mu sretan rođendan, makar je jasno da ovaj neće moći proslaviti kao neke ranijih godina.

- Hvala vam na čestitkama. U pravu ste, možda proslava neće biti kao što je bila prije, ali nema veze. Takva su vremena da moramo biti odgovorni prema sebi i drugima pa će takva biti i proslava.

Koja vam je najveća rođendanska želja?

- Ona je već ispunjena jer sam tijekom ove nametnute pauze zbog epidemije poželio da do rođendana počnemo trenirati u Maksimiru. Eto, ispunilo se… Sada bih htio da što prije krenu utakmice. Naravno, uz zdravlje koje je preduvjet svega.

Jeste li se jako zaželjeli nogometa?

- Kako ne bih kada sam s loptom otkako sam prohodao. Ne pamtim tako dugu pauzu bez zajedničkih treninga i bez lopte. Prošli ponedjeljak, kada sam došao u Maksimir, rekao sam sebi “to je to”. Najgore je prošlo.

Nisam naviknuo

Gdje ste provodili vrijeme karantene, jeste li bili u svom Skradinu, jeste li trenirali?

- Bio sam u Skradinu kod obitelji, malo smo se družili i skupa prolazili kroz karantenu. Trenirao sam individualno prema programu koji sam dobio u klubu. Redovito sam bio u kontaktu sa suigračima i tako mi je vrijeme brže prolazilo. Uvodni dani bili su najteži, kasnije se čovjek navikne.

Što vam je najteže padalo za vrijeme karantene?

- Ta odvojenost od suigrača i lopte. Jednostavno nisam na to naviknuo te mi je bilo teško prilagoditi se. Sa svima smo u kontaktu, ali samo virtualno… Ono što mi je olakšavalo bila je obitelj kojom sam bio okružen. Dugo vremena nismo bili toliko skupa pa se može reći kako je svako zlo za neko dobro.

Kako vam izgledaju ovi treninzi po skupinama? Može li se tu nešto ozbiljnije napraviti?

- Za početak je dobro. Svatko od nas je ispunjavao program i nismo došli zapušteni, ali treba neko vrijeme da se uđe u ritam treninga. Sada smo u skupinama od četiri, pet igrača i vjerujem da već od sljedećeg tjedna proširujemo priču, pa možemo nešto konkretno raditi.

Najbolja opcija

U kakvoj ste tjelesnoj spremni, jeste li dobili koji kilogram?

- Dobar sam. Već duže vrijeme pazim na prehranu i nemam problem s time. I doma u Skradinu je riba bila često na meniju pa nisam imao problema s time. Ako je i bilo nečega previše, brzo će se to istopiti u ritmu kojim smo krenuli ovih dana.

Jučer je donesena odluka u smjeru nastavka natjecanja na otvorenom, možda već potkraj svibnja...

- Nastavak sezone je najbolja opcija. Sada smo ionako iskoristili odmor koji smo trebali imati nakon sezone i možemo odmah nastaviti s novom. Uvijek je dobro rasplete natjecanja rješavati na terenu. Na taj način izbjegavaju se potencijalni repovi i nedoumice.

Jesu li nogometaši u opasnosti od ozljeda nakon tako duge stanke?

- Sigurno da jesu nakon stanke, ali naši treneri su previše iskusni da ne bi znali dozirati treninge i izbjegli neka opterećenja s kojima bi ušli u rizik ozljeda.

Novi izazovi

Prošle sezone igrali ste devet utakmica u HNL-u, nastupili u čak tri u Ligi prvaka, trener Bjelica nudio vam je prilike, je li vam žao što je otišao?

- Imali smo dobru suradnju i naravno da mi je žao što je otišao, ali to je odluka kluba koju ne želim komentirati. Hvala mu na prilici koju mi je dao i želim u sreću u karijeri, a na nama je da se okrenemo novim izazovima i pozitivnoj energiji koja dolazi s Igorom Jovićevićem.

S Igorom Jovićevićem ste surađivali u mladoj momčadi, kako ga doživljavate kao trenera, očekujete li i kod njega pravu priliku?

- Znam da je studiozan, pozitivan i sto posto u nogometu. Tu energiju prenosi na momčad i daje ti poticaj da rušiš neke granice. Prilika će sigurno doći, kako meni tako i drugima. Samo je treba iskoristiti i nametnuti se što neće biti lako obzirom na koncentraciju kvalitete. Međutim, volim izazove i veselim se tome.

Sad već ulazite u ozbiljne nogometne godine, mislite li da je ova nova sezona koja slijedi možda presudna za vašu karijeru?

- Nema pravila. Neko ranije iskoči, neko malo kasnije. Meni je bitno da budem spreman u svakom trenutku te da iskoristim priliku kada je dobijem. Ništa ne dolazi preko noći i sve je plod truda i odricanja. Spreman sam za njih.

Držite li da ćete ove sezone postati standardni u prvih jedanaest?

- A tko to može reći za sebe u kontekstu Dinama? Mi imamo i po 60 utakmica u sezoni i siguran sam kako će biti vremena i prostora za sve. Moj cilj je napraviti iskorak u odnosu na prošlu sezonu kojom sam zadovoljan jer je bila prva konkretnija u prvoj momčadi - zaključio je Marko Đira.

U moram se pohvalit da sam nakon one rasprave pred par dana o knjigama uzeo jednu i krenuo čitat. I još uvijek ju čitam. Najbrže pročitanih 30 stranica SA GUŠTOM. Ima humora, primjera ruganja i pouke i čitko je. Nisam mogo izabrat bolje štivo nakon dudogodišnje apstinencije od vannastavnog čitanja.

Baby steps :sweat:

Ponovo meni guzica nije dala mira i išao sam kopati po onim pdfovima za testiranje umjetne trave i u metodama laboratorijskog testiranja piše da se testira silikon na umjetnoj travi (osušena prije nego što je isprana vodom). Faktor trenja u tim laboratorijskim ispitivanjima prije i nakon trošenja je mora biti u definiranom rasponu brojeva. 0.35-0.75. Nakon laboratorijskih ispitivanje cijeli teren se ponovo ispitiva na sva svojstva kako bi "zadovoljio najviše potrebe za umjetnu travu". Ne piše kaj se radi.

Mogu samo zamislit koliko ekipa koristi nekakvo mazivo za smanjnje trenja. Ili možda neku viskoznu tekućinu za povećanje trenja kad se ono polijeva teren. Ili se i to kontrolira?? Nisam to tražio.

Ne, to je druga.
Nemam pojma. Nemam neki dojam da je to nešto neuobičajeno.

Kad bi ja bar znao kaj je smiješno haha :grin: