Moja prica - Zasto volim Dinamo Zagreb!? Dugo htio ostaviti svoj upis ovdje pa evo. Meni je nekako Dinamo uvihek bio u DNA al mi je prvo sjecanje s 4 i pol godine dosta tuzno. Noc prije uzvratne tekme s Partizanom mi je umro djed, na njegovom bdjenju se pustala utakmica, al ja sam bio u sobi u suzama. Velika mi je zalost da nikada nije vidio tu utakmicu, mirnu reintegraciju Hrvatske i SP '98. Bio je dobar covjek i veliki navijac Dinama i znam da bi mu to sve ispunoli srce radoscu i ponosom. To je prenio na mog oca a on na mene. Nakon toga prakticki nemam sjecanje vezano uz Dinamo koje nije vezano i uz mog oca. Imamo tradiciju gledanja tekmi skupa kad god je to moguce i nadam se da bude stajala jos godinama i godinama. Dinamo nam je jednostavno uvijek bio u krvi i mislim da nisam ni imao ni izbora nego da budem dinamovac.