Moja prica - Zasto volim Dinamo Zagreb!? Mogao bih vam sad ovdje pričati o odrastanju u selu u okolici Zagreba u kojemu su svi navijali za Dinamo, o odlasku na utakmice s dedom, o transu, ponosu, jednom duši i jednom srcu koje smo svi u gradu bili 1982. kad smo postali prvaci, ali kako sam sad pri kraju 40-ih dat ću samo jednu sliku zašto volim Dinamo, a ostalo uz neku pivu kad se vidimo.
Bila je 1986., BBB u povojima, finale kupa u Beogradu, nas iz drugog srednje 6-7 otišlo na tekmu vlakom, poslije pred stadionom dobili batine iz zasjede, napali nas i grobari na tribini, ali su stariji dečki brzo reagirali pa je sve prošlo OK, i zbog toga se svega voli Dinamo, ali nikad neću zaboraviti kad smo na putu prema stadionu mi klinci prošli Knjaz Mihajlovom, samo srce Beograda, i dok ja prolazim kraj nekog stola diže se čovjek kao ja sad, ali finiji, u odijelu, mislim što će, spremam se na sranje, a on prima zastavu kojom sam bio ogrnut, Dinamovu naravno, ljubi ju i plače, onda to nisam razumio, sad razumijem, to može samo Dinamo, izvući najbolje od nas, povezati nas bili otkud god i tko god bili, i kako ga ne bih volio.