Vecini navijackih tribina na balkanu je navijanje bolje kad nije puna tribina, jer nijedna grupa ne moze napuniti tribinu fanaticima vec tu onda bude mix svega.
Moramo biti iskreni i reci da su tovari u zadnjih 5-6 godina popravili navijanje i vidi se kod njih da postoji kop koji navija i skace.
Mislim da bi se mnogi slozili da su njihova izdanja na maksimiru najbolja kad ih nije vise od 1500-2000. Isto tako doma, kad ih je pola sjevera bolji su nego kad je pun.

Koliki je kapacitet ove kaiserslauternove tribine? Izgleda mi ogromna.

Pa upravo cilj mog posta je i bio da ljudi shvate da postoje razlicita shvacanja navijackog djelovanja izmedu navijackih scena pa i unutar jedne scene. Ima onih koji su spremni svoje ponasanje prilagodit obzirom na situaciju i protivnika, a ima i onih koji nisu, koji se drze svoje filozofije. Nikad sve nije crno-bijelo i tako se ne moze svaka scena gledati kao homogena jedinica.

Primjer recimo nizozemske, gdje se dogada veliki broj incidenata povezan s utakmicama, cesto i na samim stadionima ili oko njih, ali dosta rijede u centru grada. Razlog tome je sto policija svim silama pokusava sprijeciti sukobe u centru gradova, pa tako znaju stranim gostujucim navijackim grupama zabraniti ulazak u centar grada, sta se desilo svedanima ovaj tjedan, a u proslosti i bbb-ima.
S druge strane ti nizozemci sve cesce imaju dogovorene "livade" unutar svoje scene i s drugim grupama u europi.

Treba shvatiti da mentalitet grupa evoluira i mijenja se, neki pocinju prihvacati prakse drugih, pa tako su zadnjih 10ak godina sve popularnije dogovorene tucnjave tzv "livade".

Sto je bolje netko upoznat sa navijackom scenom ili pojedinom grupom, bit ce mu jasniji postupci te ce znati sta moze ocekivati od njih. Sto je @agramZ napisao,kada netko pogleda vizualni izgled Rapidove tribine tocno se vidi utjecaj sampdorijinih ultrasa i njihovog vizuala.

Zato se ne treba previse cudit ako odredena grupa ne prati iste obrasce ponasanja kao drugi. Treba probati razumjeti kontekst situacije i stvari su odmah jasnije, a desi se i to ne rijetko da neka grupa podbaci.

Sto se tice Beca i npr. Praga, u takvim gradovima iako imaju po dvije ili vise grupa u gradu, napad lokalaca na goste u centru se ne dogada skoro nikad. To je tako uvijek bilo. Ako zelis sukob s njima znas gdje trebas ici ili koga kontaktirati.

Malo tko razumije mentalitet pojedinih grupa ili navijackih scena u detalje, a razlike u shvacanju svih segmenata navijackog zivota su prisutne kada usporedujemo navijacke scene raznih drzava ili dijelova Europe.

Ono sto se primjerice na balkanu smatra sramotom (ne napasti suparnicku grupu u centru svog grada), u mnogim zapadnim zemljama uopce nije sramota niti ih to dira. Postoji vise razloga za to, a jedan od njih je i policijska prisutnost i velika mogucnost "pada" ili na licu mjesta ili zbog kamera.

Jedan primjer iz Svedske: europska utakmica, suparnicka ekipa od jutra na dan utakmice u centru gradu, lokalni huligani im govore da do 16 h nece biti nista jer su na poslu, a ako zele nekakav sukob, iza 16 sati mogu ocekivati i opet ne u samom centru gdje je policija najprisutnija. Na balkanu je ovakav odgovor sramota, a njih ni najmanje ne dira ako netko to smatra sramotom. Njih zanima samo sukob ako je on moguc.

U mnogim zapadnim zemljama huliganske grupe vise cijene dogovor i stvaranje uvjeta za cisti sukob od nekakvih setanja i kako se kod nas kaze "upadanja u grad", najcesce centar grada.

Niti jedna navijacka scena nije ista i svaka ima svoje posebnosti, a cesto postoje i razlike u shvacanju raznih navijackih segmenata i unutar jedne drzave. Poljski huligani imaju dogovorene tuce, ali zato ima i onih koji s macetama i nozevima i palicama cekaju jedni druge. Postoje i navijacke koalicije izmedu vise grupa razlicitih klubova. Tesko je nekad i navigirati tim relacijama i zapamtiti tko je s kim dobar i ko je kome neprijatelj. A da ne pricamo da skoro svako selo u 5. ligi ima lokalnu huligansku ekipu, koja je usput podruznica nekog kluba iz 1. lige.

Tesko pojmljivo za balkanske pojmove. Kao sto je tesko pojmljivo za ove prostore da na istoj tribini postoji vise navijackih grupa, a ne samo jedna. Ima primjera, sandzacka torcida i ekstremi, pa mozda cak mozemo povuci i paralelu prema delijama, koje su tehnicki jedna grupa, ali imaju jasnu podjelu na vise vecih podgrupa koje ipak vjerujem imaju svoju neku autonomiju i status na tribini. Ali ti primjeri su u globalu iznimke za ovo podrucje, a ne pravilo.

Zato ne moze se gledati navijacka ili ultras ili huliganska kultura kao ista u svim drzavama. Svakako treba razumjeti kontekst pojedine navijacke scene kako bi mogli shvatiti sto mozete ocekivati od neke navijacke skupine.

I jos jedna stvar koja me uvijek ubode u oci je "6 godina bojkota". Bojkot je trajao 13 mjeseci, zavrsio je 2011. Na maksimir je grupa BBB isla od 2011. Do 2014. uz represiju i stalno maltretiranje i podmetanje od strane tadasnje vrhuske kluba uz podrsku policije. Uz sve poteskoce najvjerniji su i dalje isli na stadion i borili se iako je u onim uvjetima bilo gotovo neizdrzivo.

Svi koji su tada isli znaju uz kakve se procedure ulazilo na istok, kakve su kontrole bile, ulasci interventne u kop itd. Itd. Radili su sve da ucine navijacki zivot sto tezim svima koji dolaze.
I na kraju su 2014. doslovno potjerali grupu sa stadiona sa zabranama za one koji ne sjede na svom mjestu koje im pise na ulaznici. Smio si kupiti maksimalno 2 karte po osobi da se slucajno ne bi grupirali ljudi kod kupovine karata. Zamisli, dobijes zabranu za utakmice svog kluba jer nisi sjedio na stolici koja pise na ulaznici, a stadion prazan.

Nitko nije bojkotirao, vec je "klub" tj glavata spodoba potjerala navijace sa stadiona.
Navijaci nisu bojkotirali nego su potjerani. I to oni najhrabriji, koji su bili na svakoj kad je bilo najteze.

Zato ja tesko mogu prihvatiti bilo koji razlog i izgovor zasto se ne ide na stadion sada, obzirom sta se sve prolazilo godinama u borbi protiv tadasnjeg vodstva kluba. Jbg, nekima je danasnje stanje cisto dobro i svakim danom sve bolje, uz sve probleme koji postoje, jer su prosli one dane kad je bilo nepozeljno da dodes na stadion.

Hajduku je prosjecna posjeta u istom razdoblju bila u vecini slucajeva manja od 10 k. Zadnjih par godina je to preko 10 k.
Uz to da je Hajduk iznimka kod nas, a ne pravilo, pa je i dalje trenutno 4 puta manje gledan od psg-a. I za hajduk navija citava dalmacija koja ima znatno veci broj stanovnika od 150 000 ljudi, ne racunajuci i ostatke hrvatske i hercegovine.

Paris je imao solidnu posjetu i prije 2010. A berlin ima 2 kluba od kojih svaki ima dobru posjetu. Union bi imao i vecu da nemaju manji stadion.

Imam osjecaj da je kod nas ipak izrazenija kultura neodlaska na stadion.

Trenutni problem za ljude kojima je zapadna tribina preskupa je to sto ne postoji istok, tj zatvoren je. Cijena za istok bi tebi vjv bila prihvatljiva. Stadion je problem, kao sto sam naveo u proslom postu, ali i dalje mislim da to nije najveci problem dugorocno gledano.

Posjeta raste s priblizavanjem kluba navijacima, s boljom atmosferom oko kluba i s odgojem novih generacija navijaca koji ce imati kulturu odlaska na stadion.

A sto se tice financijskih mogucnosti, sve se to da odraditi samo treba planirati unaprijed.

Vidis ja se ne bi slozio s tobom da treba uloziti ogromne napore da dodu oni koji godinama ne dolaze niti su ikad pohodili stadion. Ti nece ni dalje dolaziti sta god da im ponudis ili ce doci par puta godisnje. Kratkorocno takve mozes pridobiti nekim marketinskim akcijama, ali kao nogometni klub ne bi se trebali baviti samo "event managementom" vec odgojem navijaca i stvaranjem kulture odlaska na stadion.

Dinamo, budimo realni, nikad nije imao redovito dobru posjetu, uvijek je to ovisilo o rezultatima ili nekom drugom momentu koji bi privukao ljude na stadion. Takoder, 10ak godina ovog stoljeca imao je izrazito neprivlacnu atmosferu oko kluba sto je dodatno unazadilo odgoj novih generacija navijaca, a neke potpuno udaljilo od dinama i maksimira.

Zato je moje misljenje da se samo sustavnim radom na odgoju navijaca, tj. ukljucivanjem navijaca, poistovjecivanjem navijaca s klubom moze stvoriti rast broja gledatelja dugorocno gledano. Kada se navijac osjeca dijelom kluba i kada svaku utakmicu i svaku pobjedu ili poraz dozivljava kao da je njegov osobno, onda ce doci na stadion u svakoj mogucoj prilici. Nece biti 100 opravdanja. Svako svojim primjerom redovnog odlaska na stadion moze popraviti situaciju i utjecati primjerom na druge, osobito mlade generacije. Promjene se nece desiti preko noci, to je proces koji traje.

Daleko od toga da ne mislim da stadion nije problem koji se treba rijesiti i da cijene nisu bas u skladu s uvijetima na stadionu. Ipak, nije to glavni problem u cijeloj ovoj prici.

I dalje samo izgovori. Povecanje cijena svakako može utjecati na ne dolazak dijela gledatelja (s razlogom pisem gledatelja a ne navijaca). Pravi istinski navijac ce doci bez obzira na cijenu, kisu, snijeg, sunce, godisnji odmor, more, stadion i sve ostale izgovore koje ljudi imaju. I pod prave navijace ne mislim samo na ultrase sa sjevera nego i na ostale kibice koji dolaze gledati utakmicu na zapad ili nekada prije na istok.
Treba odgojiti nove generacije pravih navijaca a ne "event navijace" koji ce doci kad je dobar protivnik ili kad je derbi.
Svako treba krenuti od sebe, a nadam se da ce svaki pravi dinamovac odgajati svoju djecu da se to u buducnosti promjeni.
Sve je to proces, a svima koji su frustrirani sada porucujem da aktivno rade na tome da se to promjeni i svojim primjerom i dolaskom na stadion pokazu ostalima sto znaci voliti svoj klub i biti uz njega.
SVI NA STADION!!!

Ne branim Tomasevica, ni najmanje, ali mislim da svi moraju bit svjesni da se tijekom 20 godina Bandiceve vladavine nije dovoljno ulagalo u infrastrukturu i rijesavanje problema koji u gradu Zagrebu postoje. I sad očekivati od Tomasevica ili bilo koga drugog, da rijesi sve te probleme odjednom, je jednostavno nerealno.

Mislim da se apsolutno svi slažu s tim da je komunikacija kluba oko godišnjih očajno odrađena, tako da to nisam niti pisao. Slažem se da se to moglo bolje upakirati i ozračje bi bilo barem malo bolje.
Ovo što sam pisao je pokušaj razumijevanja odluke o ovolikom poskupljenju. Jedino financijski interes pokrivanja troška organizacije utakmica ima koliko toliko smisla, ja ne vidim što drugo.

Mislim da je ovoliko poskupljenje promašaj, ali vrijeme će pokazati.

Jednu stavku svi zaboravljaju kad govorimo o cijenama godišnjih i pojedinačnih ulaznica za utakmice, a to je odnos cijene koštanja i prihoda od matchdaya.

Obzirom na prosječnu posjetu na utakmicama, vjerojatno je da su troškovi organizacije utakmica jednostavno previsoki da bi se pokrili od prodaje godišnjih i pojedinačnih ulaznica.

Moguće da se išlo s tim da se bar troškovi organizacije utakmica pokriju s ulaznicama i da taj segment bude na nuli.

Gledano s financijske strane to je razumno razmišljanje, ali mislim da u klubu ne shvaćaju kako je dugoročno bitnije povećati prosječni broj gledatelja po utakmici, a ne kratkoročno zadovoljiti financijski model pokrivanja troškova matchdaya.

Ali lako je sad pričati je li dobra ili loša odluka. Definitivno su ovim poskupljenjima utjecali na negativno ozračje među navijačima (u ovo ne brojim redovite posjetitelje sjeverne tribine). Vrijeme će pokazati je li odluka dobra ili nije, hoće li porasti ili pasti prosječna posjeta na utakmicama, a nikada nećemo znati bi li situacija bila drukčija s prosječnom posjetom, da poskupljanja nisu bila ovako drastična.

Obzirom na pojedinačne cijene za derbije i europu mnogi bi trebali razmisliti o uzimanju godišnje ulaznice. Iako smatram da je previsoka cijena godišnje za zapad (za sjever je prihvatljiva cijena), isplati se uzeti godišnju jer će pojedinačne cijene biti jako visoke.

Samo jedna misao mi na cijelu ovu raspravu dolazi.
Igrači odlaze, uprave prolaze, u dobru i u zlu, sjever je uvijek tu.

Svi su oni prolazni i zato nikad nisam za veličanje i dizanje u nebesa igrača ili nekog drugog.
Jedini koji može biti iznika je Josip Kuže u mojim očima.