Jel netko gledao 'Marching powder' s Dyerom?

Ako je to lisabon... — Droljo

Da, to je Lisboa. Pola godine nakon toga smo na istom stadionu bili kada nam ga je Šokota uvalio.

Topovski od 6 bani

Jbg, kao što znanstvenik koristi svoje najjače oružje zvano inteligencija i u svakodnevnom životu, tako očito i fighter koristi ono, što i kako zna u svakodnevici. Nije mi namjera vređaona, no martinjakova nemogućnost obuzdavanja i samokontrole produkt je insuficijencije inteligencije.
I sve to neovisno o ovom kretenčiću provokatoru koji glumi mudonju i hebe majku jednom martinjaku.

A ovi kaj tvrde da nemaju niš, su pijandure.

Ne treba licitirati imenima, već pozvati eminentne ljude nadležne za aktualna i goruća pitanja oko kluba. I to je dobar podcast, vrlo jednostavno. Odgovorni će to prepoznati

OK, jasno mi je da se nekada tu i tamo piše o jebenoj torcidi na našem forumu, jer su druga skupina u našoj zemlji, i često nas svojim napoleonskim kompleksima i potezima inspiriraju, no o ovim miševima iz zadra ne bih dao crticu ni u modroj lasti…

Zakaj je ovaj barbir u buksi bio?

Vise od 20 dana cekam narudzbu.

Droljo, ipak je Dinamo na vrhu tog trijumvirata.

Meni je Cibona draga zbog toga jer svojevremeno bila košarkaški pandan Dinamu i jer smo ju nekoć kao grupa pratili jer je bila simbol Zagreba, na čije smo tekme dolazili s obilježjima naše grupe i Dinama, a pritom bili dobrodošli u Draženov dom.

Međutim, glorifikacija današnje Cibone čije vodstvo, a ni igrači, uopće ne odišu ljubavlju prema Zagrebu i Dinamu, je totalno besmislena.
Sve ovo pišem zbog one izvorne premise koja je nekoć vrijedila, a danas izblijedila: Dinamo=Zagreb= Cibona.

Nevjerojatno je koliko je Dinamovo proljeće uspjelo transformirati onaj pravi dinamovski, zagrebački, svojevremeno utopijski i idealistički duh koji neodoljivo asocira na 1982.g. koji budi i pretvara i one osrednje Dinamovce u zagrižene Dinamovce. Jedno mračno i opskurno vrijeme u kojem je Dinamo bio sinonim za sprdnju i druge pejorativne nenogometne aluzije koje vladalo skoro dvije dekade konačno je iza nas, i uvjeren sam, barem za naših života, neće se ponoviti. Jer, ovo što slijedi jest zalog za daleku budućnost. I ističem, neće biti bajno, bit će poraza, bolnih i bezbolnih, loših i krivih odluka, no ono što je meritorno jest da Dinamo ima publiku, da Dinamo ima Dinamovce, da Dinamo ima svoje navijače, neovisno o ikakvim rezultatima, i ono najbitnije da Dinamo pripada Dinamovcima, onima koji ga vole bez interesa!
Kada vidim plavu baklju iz tramvaja već na Prečkom na dan male utakmice; znam da je naše vrijeme opet došlo!!!