dZG - Članstvo & Godišnje ulaznice Svaka jebena čast svakome onome koji se onih godina, doba najveće mamićeve represije i samovolje mogao identificirati s klubom koliko god smo svih tih godina inzistirali noseći zastavu MAMIĆ NIJE DINAMO! Jer tih godina, formalno, organizacijski i pragmatično mamić je bio Dinamo, uzurpirao je Dinamo, radio je s Dinamom što god je htio, kupovao, prodavao, kurvao, sve je mogao i je radio s Dinamom. I tih je godina, koliko god ja sad parafrazirao, možda i filozofirao, Dinamo izgubio identitet i ja osobno se nikako nisam mogao poistovjetiti s klubom. Naravno, ljubav prema klubu nikada nije jenjavala ni milimetra, ni u ludilu, naprotiv! No, dolasci na stadion Maksimir postali su neizvjesna avantura, dolasci u labirint u koji bi ušao i ne bih znao kroz koja ću na vrata na kraju izaći. A često nisam ni imao jamstvo ulaska, jer je tog dana šef kluba uz svoju miliciju kreirao novi popis nepoželjnih. Često sam išao prek kurca, ali išao sam i to samo radi opstanka grupe.
I ti igrači koji su tada igrali, nikakvu emociju nisu pokazivali prema nama koji urlamo čitavu utakmicu, možda bi pokoji od njih skupio muda i okrenuo nam se i zapljeskao, pritom riskirajući svoju budućnost u Dinamu.
To nije bio Dinamo, tada je Dinamo bio samo na našoj tribini, ovo ostalo je sve bio privremeni okupator koji se i dugo zadržao i koji je napokon pao. Danas, u ovoj 2025.bit ću ilustrativan i kazati da bajka traje…..Imamo Dinamo!