Grad Zagreb Probat ću malo objektivizirati pojam nacionalizam kao fenomen koji je po defaultu u socijalnom kontekstu definiran kao nešto nepoželjno, ksenofobno, uglavnom negativno.
Uvijek se volim referirati na tri naroda/nacije u svijetu koje su najbliže "savršenstvu". To su Njemačka, USA i Japan. I upravo me taj Japan oduvijek impresionira u više smisla riječi, i dugogodišnja mi je želja otići tamo, no nikako da se okuražim.
I baš ti Japanci koji su svjetski uzor svima, su veliki nacionalisti, izražavaju to na sve načine, kroz sve prilike, bilo fizički bilo duhovno, i to svakodnevno. No, nikome nikada nije pala na pamet nazivati ih primitivcima i ksenofobima. A neki mali jadni Hrvati su sinonim za navedene pejorativne epitete. Zašto??
Nisam pobornik nošenja hr zastava u mirnodopsko doba, zastava se drži u srcu! No, iako nisam bio sinoć na koncertu, nemoguće je ostati imun na nacionalni naboj i onaj ZDS koji je postao iskljucivo politički instrument koji se razlicito interpretira u krugovima. I koliko god čovjek evoluirao i mentalno i ideološki, nacionalni naboj je prisutan; jednom i zauvijek!!!
Ne želim zvučati kao velimir bujanec i njemu slični koji time trguju i od toga žive, no biti u ratu za Hrvatsku je ponos, dika i privilegija, a ne sredstvo naknadnih potraživanja od iste te države.
Nije mi ni Thompson oličenje poštenja i morala, ali je jedini koji može u ovo mirnodopsko vrijeme pobuditi nacionalne osjećaje kod naroda, barem kod mene. Često se tu javi ambivalencija osjećaja, sukob impulzivne nacionalne ljubavi i zdravog razuma.
Sorry na odmaku i "politizaciji"