Hrvatska nogometna reprezentacija Nadam se da će i naši novinari sada napokon stati sa onim očajnim pokušajima "pecanja komplimenata" kao uoči utakmice sa Španjolskom kad su Fabian Ruiza pitali za komentar "što imate za reći o jednom od najdominantnijih veznih redova na svijetu kakvu ima Hrvatska?"
Ili danas prije utakmice s Engleskom kada su Tuchela pitali "Što mislite o tandemu Gvardiol - Vušković, da li ih i Vi vidite kao jedno od ponajboljih budućih stoperskih parova na svijetu?" — BiP1MD
I onda se ima obraza druge prozivati o bahatosti i aroganciji.
Šta mislimo? Bit ćemo kulturni pred mikrofonom, ali nemilosrdni na terenu pa pokazati šta mislimo o najdominantnijima i ponajboljima.
Ovo je bilo pitanje vremena jer kako je već rečeno pad traje godinama unatrag. Sad je eskaliralo zbog definitivne pročitanosti, starosti, tromosti. Taj naš pozicijski nogomet di ćemo držati loptu i lagano vrtiti među sobom je toliko staromodan i još pod Dalićem je prolazio zbog rutine i jer su praktički igrali uvijek isti da ne dođe do totalnog raspada. Oni jednostavno nakon toliko godina ne znaju drugačije funkcionirati pod nekim novim zahtjevima + istrošeni su. Uostalom zato Dalić ni nije htio raditi poštenu smjenu generacije jer je znao da će doći rezultati koji će narušiti sliku o njemu. Gurao je maksimalno koliko ide s ovima i pod kao pritiskom odlučio otići, a zapravo iskoristio savršen trenutak za bijeg bez odgovornosti za dalje.
E sad Bilić. Uh. Šta ti javnost i mediji naprave, a sam si dodatno dopustiš. Od čovjeka sa stavom izgubi kičmu i populistički povuče poteze kako bi zadovoljio mase. Umjesto odjebavanja starčadi i totalnog zaokreta, iskušavanja gomile novih lica, sustava ma svega naglavačke da preokrene jer nakon 9 godina nema druge ako želiš neke svoje ideje implementirati, frajer pokuša odgoditi neodgodivo samo kako u startu ne bi onaj glasan dio javnosti okrenuo protiv sebe. I ovo je rezultat.
Nit je išta novo probao, nit je išta saznao što svi već nismo znali, ništa posebno se nije probalo. Igra jednako statična, nitko ne trči, sve će se riješiti na individualnu improvizaciju, nitko nikome ne uskače, igrač okružen dvojicom-trojicom ostali gledaju sa sigurne udaljenosti od 10-15 metara, organizirani pritisak ne postoji, povratna trka gora od razine San Marina, koordinirana ubacivanja iz drugog plana između linija nepostojeća, spori ko blato...
Trebalo je odjebat senatore, jasno dati do znanja tko je nova okosnica ekipe, isprobati neke opcije tipa Mišić i sl te uvesti nekoliko najperspektivnijh iz mlade reprezentacije kao budućnost. Ovako smo dobili rasprodaju ugleda. Na kraju nismo ništa novo saznali već potratili 4 utakmice za dokazati ono što svi koji normalno pratimo nogomet odavno već znamo. A kad te krenu čerečiti već zbog ne držanja ruke na srcu znači da nemaš respekt i vjerojatno nećeš dugo trajati. Kad ga gledam i slušam ova osoba mi nema veze sa Slavenom iz prvog mandata. Sam si je kriv.