Hrvatska nogometna reprezentacija Prije Gane sam napisao da sam umoran od igre, rezultata i nerijetko pristupa baziranom na sreći. Jednostavno od Turske to ovu generaciju prati i negdje je uzelo, ali negdje nam je obilno vratilo. Dojam je da je gotovo svaki turnir, kad god se lomilo, taj famozni faktor sreće kod nas igrao (pre)veliku ulogu.
Nesretni Beč, pa protiv Španjolske na EP, Portugal idući EP. I onda za Dalićevog mandata samo u Rusiji se vraća za sve prethodno:
3 SP
- Rusija 3x produžeci, 2x penali
- Katar 2x produžeci, 2x penali, Belgija u skupini za prolaz
- SAD/Kanada ovaj rollercoaster jutros
2 EP
- Korona donekle ono sa Španjolcima
- Njemačka Albanija + Italija u zadnjim trenucima
3 LN
- sretno na gol razliku ostajemo u A skupini
- penali u finalu protiv Španjolske
- penali protiv Francuske
Ova generacija pokazala je da zna, da je uz bok svjetskoj eliti, ali za nešto više trebalo je u nekim trenucima odigrati šampionski i suvereno kako bi se sreća kao neki veliki faktor minimizirala. Naravno ovo treba uzeti s rezervom jer je sreća uzeta više kao faktor dojma kada se gleda unatrag i krajnji ishod, svaka utakmica bi se mogla detaljnije analizirati i tražiti uzroke ishoda ili pravu težinu sreće na utjecaj istog.
Kad se sve zbroji i oduzme tu smo negdje na ravnoteži. Ako nam je to sudbina, jebiga, bar za života mogu reć da sam svjedočio gledanju naše Hrvatske u 4 polufinala i 2 finala velikih natjecanja.