realno gledano 2:2 s ovakvom Rijekom na Rujevici je uspjeh.
Da ne zaostajemo 9 bodova bili bi skroz zadovoljni s ovim, a ovako očekujemo pobjediti momčad s najboljom igrom u ligi dok smo mi ovakvi kakvi jesmo. — Kepec
Racionalan i realan pogled.
:up:
Rijeka nikada nije bila lagano gostovanje za Dinamo. Naravno da smo imali velikih pobjeda, pogotovo u razdobljima velike opće dominacije ili vrlo slabe Rijeke, no niti Kantrida niti Rujevica nisu mjesta gdje ideš po "sigurna 3 boda".
I naravno da to ne znači da se Dinamo treba unaprijed "zadovoljiti bodom" ili bježati od "uloge favorita".
To, međutim, znači da ovo jučer nije apsolutno nikakav kiks. Ma koliko to frustrirajuće i iritantno zvučalo nakon niza neuspjeha ove polusezone.
Ne pričam sad o Jakiroviću, već momčadi kao takvoj i očekivanjima koja imamo. Naravno da će netko biti bijesan nakon 2-2 remija, ako je stvarno mislio da ćemo ih "razbiti s 3-0".
Ali zašto bi ih razbili? Na čemu smo temeljili očekivanje da ćemo ih "zgaziti ko plitak potok"? Ekipu koja u prvenstvu doma ima 6 pobjeda, 1 remi i gol razliku 18-4, mi ćemo razbiti jer "mi smo Dinamo". A nemremo prije toga "razbiti" Goricu ili Varaždin i 2x nas dobije Plzen.
Mislim ok, naravno da se nabrijavamo uoči tekme, da želimo razbiti, zgaziti, uskrsnuti, preokrenuti sezonu, što god, uvijek sam za optimizam, podršku, želju, nadanje, pozitivnu energiju, no ako nešto predviđamo, ako pričamo o vjerojatnosti da će se nešto dogoditi, onda se ne povodimo za emocijom i nadanjima.
Ne može me veseliti zaostajanje za Hajdukom, ne može me veseliti primljen gol u 89., ne mogu me veseliti lutanja.
Niti sam nakon remija bio veseo.
Nisam, ipak, ni ljut ni razočaran. Borili se jesu, bilo im je itekako stalo, dali su što su imali.