ne prisvajaj mi Frodu, vec smo se prepoznali kao "svoji" :lol:

dosta vidim da su Hercegovina i taj dio naklonjeni Hajduku, dok nekako srednja Bih Hrvati su naklonjeni Dinamu... — Fanboy

U Hercegovini je to 50-50, onako odokativno. Kraj uz Neretvu (Mostar - Čapljina) više Hajdukov, "kameniji" dio više Dinamov. Ali svugdje ima i jednih i drugih, nekad doslovno i u istoj obitelji, dva brata recimo.

Točno je da je prije rata zapadna Hercegovina bila više Dinamova, iz nacionalnih razloga, kao i da je tih razloga "nestalo" ili ih je manje osamostaljenjem.

Nisam iz Hercegovine, ali jest moja mama, imam dolje puno rodbine i proputovao sam je uzduž i poprijeko (nije da je velika :grin: ). Pa eto, ako što znači.. istraživanja koje bi ove moje dojmove potkrijepilo ili opovrgnulo nema, barem koliko ja znam.

Kaj nisi neki tip sa zapada :razz: — Imamo Dinamo

Svi odrastamo i sazrijevamo pa i ja :cool:

Hajduk - Cluj, zasad 0-2

Vjerojatno i najbolja studija o BiH u Hrvatskoj. — Frodo

Druga najbolja, najbolja je "Bosna i Hercegovina: podijeljeno društvo i nestabilna država", autorice.. Mirjane Kasapović naravno. :grin:

Za ostalo se slažem. Raspudić je glasan, vidljiv, ali nije to ništa posebno artikulirano i razložno. Ok, dobrodošla je i vidljivost naravno, ali on ne ubija toliko argumentima, koliko domišljatim doskočicama, verbalnom vještinom.

Kasapović detalj po detalj razbija mitove, stavlja stvari na mjesto i, po meni, piše program po kojem BiH može i opstati i funkcionirati kao država.

a za sjever, neprovjereno?

Sve potpisujem (uključujući slušanje 2 kolegija.. ;) na 3. godini i na postdiplomskom)).

Jedini njezin "minus" kao znanstvenice je javni nastup. Kao predavačica nije efektna, ne hoda samopouzdano dvoranom, već sjedi i čita. Ali to što čita, za pažljive slušače, politološko je blago.. i ne samo politološko. Jer je pripremljena, promišljena, inteligentna.

Najbolja politologinja u Hrvatskoj. Pritom ne mislim samo na ženski rod, već općenito.

Na proste faktore svojevremeno je rastavila i Mesićevo predsjednikovanje.

Svakome tko se ne može pobrinuti za sebe treba pomoći, jadno je i tužno i sebično i užasno društvo koje nemoćne i slabe pušta da se "pobrinu sami za sebe". To oni ne mogu i to je isto kao da kažeš "neka crknu".

Ali to nitko ovdje i ne govori..

Radi se tek o tome da državi nije funkcija da regulira visinu plaće koja je dovoljna za takav i takav život. To nijednu državu još nije usrećilo i sacuvalo ni uspjesnom ucinilo.

Kad već spominješ pravo na univerzalnost, znaš li za teoriju univerzalnog temeljnog dohotka? Popularizirao ju je zadnjih nekoliko godina nizozemski povjesničar i novinar Rutger Bregman s knjigom Utopija za realiste. — Frodo

Znam, a što mislim o tome, napisao je već @NitkoBitan. :)

I ne spominjem pravo na univerzalnost, nego univerzalno pravo na.. :)

znam da jesi, ali ispod toga je izrazena sumnja u pozitivan ishod pa "podebljavam" info o godišnjim :)

I svaki čovjek koji radi ima pravo na normalan život od svoje plaće. Ne mora voziti Mercedes, ne mora voziti ni auto ali mora moći platiti sve režije, imati svaki dan normalan ručak na stolu, i otići na odmor jedanput godišnje sa svojom familijiom. — Ludovic IX

Grubo će ti zvučati, ali ne mora. Ne postoji univerzalno ljudsko pravo na ljetovanje ili zimovanje. A bome ni na mobitel i wi fi.

Ono što ljevicari univerzalno guraju kao pozeljno i dobro, rijetko polazi od njih samih. I ti i ja zarađujemo više od 95% ljudi u Hrvatskoj. Obojica dakle znamo da imaš dovoljno i za stan i za auto i za rezije i za zimovanje i za ljetovanje. I da mozes ustedjeti, ako ti i zena zarađuje slicno. Zasto viškom ne platiš rezije drugome, priustis ljetovanje i stavis normalan rucak na stol?

Ne kazem da se mozda i ne bavis nekim humanitarnim radom, ali ja zaista jos nisam nikad upoznao socijalista koji je svoju imovinu razdijelio drugima. Imaš viška? Daj ga. Razdioba i preraspodjela mog novca nije nikakvo univerzalno ljudsko pravo.

Ostvarujemo vec kroz poreze tu preraspodjelu i pokrivamo lijecenja, gradimo kulturne ustanove, obrazujemo druge, placamo zajedničku sigurnost itd. I neka je tako, to jest funkcija naseg uduzivanja u drustvo, u drzavu, a ne osiguravanje ljetovanja. Za to se čovjek pobrine ili ne pobrine sam. Kao i za visinu svoje plaće. Ili druge vrste prihoda.

mislim da se ne čeka ništa zato što ničega neće biti. Nažalost — superhik

Bit će godišnjih, 100%.

Nisam ni rekao da živimo u društvu jednakih šansi, već smatram da je to ono čemu trebamo težiti, a ne jednakosti ishoda.

Za što bi liječnik i blagajnica trebali imati iste šanse? Nije mi jasno.

Je li teta blagajnica imala priliku učiti u školi? Imati petice, zanimati se za biologiju i kemiju, upisati Medicinu na trošak svih nas? Nemoj me krivo shvatiti, ne potcjenjujem nijedan posao, nijedno zanimanje. Dolazim iz obitelji radničke klase, cijenim svacije ruke.
Ali isto tako iz prve ruke, iz osobnog iskustva, iskustva svoje žene, svojih prijatelja, znam da smo imali priliku, i da smo je iskoristili, za korake naprijed u odnosu na kvalitetu života svojih roditelja.

Imala su istu tu priliku i druga djeca iz mog razreda. Jesu, jer ja definitivno ni po čemu nisam bio privilegiran. Baš ni po jednom jedinom elementu. Za ugodan, pristojan život u Hrvatskoj nisam trebao ni stranacku iskaznicu ni pogurance ni veze. Nije niti moja žena. Niti jedan moj prijatelj.

Znam da Zagreb nije isto što i manja mjesta, zato nigdje i ne tvrdim da je Hrvatska posve pravedno društvo, ali tvrdim da je "pravedno" da blagajnica zarađuje manje pa i puno manje od lijecnika.

Kao što je "pravedno" da dobar stolar zarađuje više od lijecnika ako stolarove usluge toliko trebamo. I ako ih nema tko drugo pružiti.

Kao što je "pravedno" da plaće rastu u turizmu jer za ono što se nudilo nitko nije htio raditi.

Neka kuhar i neka konobar zarade više i od mene ako su njihova znanja potrebnija nego moja.

Hrvatska će biti sretnija zemlja kad ljudi shvate da biraju svoje putove, odgovaraju za svoje izbore, da odgovaraju za svoj život, biraju koliko će znati i što će znati.

Konobar iz mog omiljenog kvartovskog kafića za vrijeme korone je upisao nekakav tromjesečni tečaj programiranja. Radio ko lud do kasno u noć. Vježbao. Trudio se. Dobio početnu poziciju u maloj, propulzivnoj informatickoj tvrtci. Godinu i pol kasnije zarađuje dvostruko nego kao konobar u kaficu.

Onaj koji je ostao cuga i kuka da ima previse posla za iste pare.

Nema tu ničega nepravednog.

Ja se ne sramim svojeg recimo lijevijeg uvjerenja jer ali ne ovog kojeg danas propagiraju jer sve što rade je upravo suprotno od onoga što je socijalizam. Npr, svijet u star treku gdje su svi jednaki,gdje nema siromaštva na zemlji niti crnih i bijelih, to je utopijska težnja socijalista. — Ludovic IX

Uvjereni socijalisti ili "istinski ljevičari", a čini mi se da se samosvrstavaš u takve, u pravilu čine jednu veliku logičku pogrešku.

"Zaključak" proglašavaju pogrešnim, uvjereni da su im premise ispravne. I nikad ne propituju same premise.

"Pravi socijalizam" je zapravo krasna ideja, samo eto nije provedena u praksi. Ta tko ne bi htio društvo jednakih..

Kao da je to nešto poželjno i dobro.. Ideja je u samoj svojoj srži promašena, jer uvijek i neizbježno vodi u nasilno ujednačavanje. Ne možeš od razlicitih napraviti jednake bez nasilja nad njima.

Ljudi NISU jednaki po svojim kognitivnim i drugim sposobnostima, po marljivosti, odgovornosti, štedljivosti. I ishod njihova imutka uvijek je drugačiji.. osim ako jednome ne oduzmeš da bi drugome dao.
To je socijalizam ne samo u svojoj realizaciji, nego i u svojoj ideji ako ju se razumije.

Pravedno i sretno društvo po meni je društvo jednakih šansi, a ne jednakih ishoda.