Danas, 12g nakon skoro pa fifty-fifty. Ne kužim, kaj ekipa ima amneziju?! — masacusec
Stoji ovo što ti je Bosna odgovorio.
Ali stoji i to da se pojavila velika zastava Građanskog na čelu kortea prema Kranjči prošle godine, da je dignuta poruka o Građanskom kao ideji na istoj toj tekmi.. kao i da je manja zastava Građanskog na svakoj tekmi na sjeveru.
Da se odmah razumijemo, ne pada mi naravno na pamet uzimati si za pravo tumačiti ni poruku ni zastave iz perspektive BBB (premda sam i sretno i ponosno stajao i iza poruke i iza zastava, a ta tekma, nogometno po Dinamo užasna, navijački mi je jedna od najdražih uopće..).
Međutim, uzimam si za pravo napisati ovdje svoje mišljenje o tome, interpretaciju.
Odlaskom bjegunca fizički daleko od Dinama i masovnijim povratkom BBB na sjever, povezivanjem s momčadi, stvorio se prostor za odmak od instinktivnih (a bome i svjesnih, ciljanih) i jasno na nečastivog usmjerenih reakcija prijezira i mržnje na svakoj utakmici i za vraćanje onome što su navijači uvijek i činili - promoviranju vrijednosti i ideja do kojih drže.
Građanski kao ideja, ne kao slovo u imenu, dobio je tako svoj glas na tribini.
Građanski kao ideja, kao vrijednost, kao simbol, kao svojevremeni identitet jednog grada i njegovih stanovnika.
Grupa je u proteklom razdoblju, zajedno sa Zonom koja je to promovirala cijelo vrijeme, kako ja to vidim,
maknula Građanski iz rasprave o datumu osnutka, o pravnim i formalnim točkama i zarezima, uklonila ga iz percepcije nasilno dodanog slova u imenu i postavila Građanski tamo gdje i pripada, u ideje i vrijednosti koje zastupa.
Time je vratila Građanskom ono što mu je Mamić oduzeo - legitimitet povezivanja s Dinamom.
Hoće li to na kraju rezultirati ovim ili onim ishodom na nekom budućem glasovanju, meni je manje bitno.
Ono što mi jest bitno je:
a) o tome ćemo jednog dana moći suodlučivati pa kako god odlučili;
b) G se više ne mora sramiti, jer otimaču je Građanski izbijen iz ruku baš kao i Dinamo njegovim osnivačima i predan onima kojima i pripada - navijačima.