1. HŠK Građanski Zagreb Meni se cijela ova priča i pitanje može usporediti s pitanjem "je li postojala Hrvatska prije 25. lipnja 1991. godine?".
Na to se pitanje može odgovoriti na puno načina.
Posve je jasno da Republika Hrvatska nije postojala, takva kakva jest, u sadašnjem obliku, sa sadašnjim uređenjem i ako netko tvrdi da "Hrvatska postoji tek manje od 32 godine", on je u pravu ako mu je "Hrvatska" iz naslovnog pitanja isključivo postojeća suverena država.
Ako mu je "Hrvatska" omeđeni teritorij baš s ovim granicama, ne nužno samostalna i na isti način uređena, onda postoji i kao SR Hrvatska.
Osobno, međutim, kad kažem da "volim Hrvatsku", onda ponajmanje mislim na "omeđeni teritorij s baš ovim državnim uređenjem" koji zaista postoji 32 godine i koji se zove Republika Hrvatska.
Kad kažem da volim Hrvatsku, mislim na "riječ što je naučih od majke", mislim na njezinu povijest (meni se čini da je ona malo dulja od 32 godine, ali velim, stvar interpretacije..), na kulturu, na baštinu svog i drugih naroda koji su tu živjeli i žive, na jezik, na ideje, na običaje, tradicije, simbole, na ljude.
Sve navedeno ne postoji 32 godine, jer sam čak i ja stariji od toga, a da "volim Hrvatsku" sam "znao" i prije no što sam znao ili mislio da znam značenje tih riječi..
Slično je to meni i s Dinamom... usađen je u mene otkad znam za sebe i zaljubljen sam u taj klub prije svijesti o značenju te ljubavi.
A onda, odrastanjem i sazrijevanjem, zapita se čovjek što znači da volim "Hrvatsku" i da volim "Dinamo". Što su za mene Dinamo i Hrvatska?
Dinamo ću uvijek zvati Dinamom, imao on ispred sebe GNK ili NK, imao on Zagreb u sufiksu ili neimao. I do smrti ću navijati za Dinamo. Neću ga zvati ni GNK ni NK, ni Građanski. Bio je Dinamo, ostat će Dinamo.
Međutim, taj Dinamo u svojim "izvorišnim osnovama" (da se poslužim Ustavom RH kao inspiracijom) nije nastao u vakuumu, u zrakopraznom prostoru ničega. Kao što Republika Hrvatska 1991. nije pala s Marsa, premda je te godine formalnopravno nastala.
Da, RH slavi roćkas 30. svibnja (a ne izvlači datum krunjenja kralja Tomislava npr. - doduše, možda i bi, kad bi ga znala) i ako baš povlačimo do kraja paralelu, Dinamo se tom logikom ne može retroaktivno roditi 1911.
Međutim, za razliku od RH koja ima svoj formalnopravni kontinuitet od 1991. (na stranu sad rasprava 30. svibnja vs 25. lipnja vs 8. listopada, nebitna je ovdje za poantu), Dinamo ga NEMA od 9. lipnja 1945. do danas.
Dinamo stoga NIJE neka pravna činjenica koja postoji 78 godina, nego, kao i jako veliki broj klubova na svijetu, neki sportsko-lokalno-nacionalno-identitetski kontinuum čiji SMISAO i SADRŽAJ pune oni koji se uz taj identitet vežu.
Smisao i sadržaj Dinama i Građanskog, za mene su dio istog identitetskog kontinuuma.
A sad, ima i onih koji Dinamo vole "jer ima lijepu plavu boju dresova" (posve legitimno) pa im je tak svejedno i nebitno kakve veze Građanski ima ili nema s ičim kao što ima onih koji "Hrvatsku vole" jer ju lijepo i sočno sisaju (dosta manje legitimno) pa im se živo jebe za njenu povijest, kulturu i ljude.
Nisu isti ovi prvi i ovi drugi, nije u tome poanta (za slabije čitače), nego u tome da ne moramo svi dijeliti razloge zašto volimo Dinamo pa samim time ni u njega učitavati ista značenja i identitet.
Stoga, za mene, najmanje se tu radi o nekakvom cut off datumu kad "sve počinje".
Pitanje nije "kad je počelo", nego što želite slaviti...
...što volite, zbog čega ste tu, na Zoni, na stadionu, u kafiću, u boravku, zašto drhtite kad igra Dinamo.
Ne znam što si odgovarate, ali ja sebi odgovaram "jer je to riječ što je naučih od oca" i jer volim njegovu povijest, tradiciju, ideje, simbole, ljude.
Dio toga je i Građanski.