Dinamo Zagreb 2023./2024. - O svemu pomalo Koliko god mrzio negativu i divlju emotivnu kritiku, pa si gotovo uvijek uzmem pauzu od čitanja i komentiranja nakon poraza Dinama i Hrvatske (tamo i nakon pobjeda), toliko je i najhladnije glave teško nešto pozitivno naći u jučerašnjem drugom poluvremenu.
Poraz nije plod nesreće, spleta okolnosti, individualne greške, kao protiv Hajduka (barem kako sam ja to vidio), pa da mogu gajiti neki veliki optimizam uoči uzvrata.
Međutim, u moru što pretjeranih i emotivnih, a što racionalnih i argumentiranih kritika, nikako ne mogu shvatiti kako je sad nakon jedne jedine utakmice Bulat postao igrač koji je udarna igla vezne linije, a Ljubičić promašaj (i) u vezi, drvo koje, ajde, možda može ući i pomoći malo energijom potkraj tekme??
Doveden kao vezni, kao pojačanje po općem stavu, nesretnim spletom okolnosti završio na lijevom beku u sezoni koja je uz sve muke ipak uspješna, sve s njim na lijevom beku pa valjda ima i nekih zasluga.
Lijevi bek, međutim, svakako nije, potom je tek osvanuo 2 i po tekme u vezi nakon godine dana (!) na ni sličnoj poziciji i već ne valja kao veznjak?
Čovjek je loše iznosio lopte s vrha šesnaesterca koje mu je gurao Moharrami s boka, jer nije Luka Modrić (to je onaj ponajbolji igrač Real Madrida zadnjih 10ak godina). Ali taj momak igra svoju 3. utakmicu u Dinamu u kontinuitetu na tom mjestu, u utakmici u kojoj su griješili skoro svi (trener vjerojatno najviše) i sad on ne valja?
A Bulat, kojem se doslovno do jučer prije tekme tražila rotacija, posudba, prodaja, "dobar je za Šibenik", eto sad je on igračina koja rješava tekme.
Da se razumijemo.. možda Bulat s dobrim udarcem koji ima, s ok pas igrom, nalazi svoju poziciju više naprijed kao jučer (što ćemo s Baturinom, Stojkovićem, Kačavendom pa i Petkovićem u nekim verzijama?), možda Ljubičić nije razina Dinama nego eto samo Rapida, ali kako je to vama i to tako kristalno jasno nakon jedne jedine utakmice!?
Ne znam, možda sam ja nogometna neznalica i ne vidim odmah što se vidi iz aviona, ali još do prekjučer se mislilo jedno, danas se mislilo drugo, a sutra će se misliti treće.
I dobro, navijačko je lamentirati, mijenjati mišljenje, niš ne osuđujem, uobičajeno je to valjda u svim klubovima na svijetu, onim naviklim na pobjede ponajviše, ali drage kolege, pa otkuda vam takvo samopouzdanje u vlastito nogometno znanje?