Opa! Hvala.

Htio bih se ovdje referirati na knjigu koju je @Mr Blue stavio u dokumente da tamo ne radim off topic DTSM - antropološki ogledi...hvala ti na knjizi, odlična je.

Par komentara:

1. Autor spominje transparent Bad Blue Boys iz 1985. Ne znam otkud taj podatak.

2. Pozicija publike na stadionu ovisno o imovinskom statusu.

Ne bih rekao da se danas ide na stadione na pojedinu tribinu zbog toga. Mala je razlika u cijenama ulaznica na Dinamovim utakmicama pa se tu stvarno više radi o tome da li netko prvenstveno želi gledati utakmicu sjedeći i gledajući (zapad), gledati, a tu i tamo i stajati (istok), stajati i navijati - sjever.
Ne znam iz prve ruke, ali čini mi se da to vrijedi i za Maksimir i za Westfalen. Ne ide tamo ekipa na navijačku tribinu jer si ne može priuštiti ložu nego zato jer im je stoput veća fora sudjelovanje u koreografiji i navijanju nego jesti škampe u loži. Isto tako, zapadni klubovi imaju toliko pretplatnika da je kod njih pozicija na stadionu čak uvjetovana činjenicom da većina ima pravo kupiti godišnju ulaznicu za identično mjesto što i rade.



Isto tako, ta kategorizacija je postojala uvijek i nije specifična za nogometne stadione. Postoji i u kinima, kazalištima, na koncertima, itd.

3. rodbinske veze/tradicija

U Hrvatskoj se, a u Dinamu isto tako "tradicijom" otvoreno hvali ni ne skrivajući se da se često radi o nepotizmu. Božica kao supruga visokog dužnosnika kluba (na čijem mandatu bi i Joža Manolić pozavidio) ide na sve utakmice i pripreme, braća dijele mjesta na direktorskim, trenerskim pozicijama i u Skupštini, igrači i zaposlenici postaju članovi Skupštine. Dakle, članovi su u odnosu na zaposlenike višestruki glupani. Zaposlenici su PLAĆENI za rad u Dinamu, a još dobiju i bonus u vidu članstva u Skupštini i direktnom pljuvanju po članovima i njihovim pravima jer je jasno koji je uvjet za ulazak u Skupštinu. Mislim da bi u ovakvom istraživanju to trebalo biti poglavlje za sebe.

Općenito se kod nas misli da je subjekt (u ovom slučaju Dinamo) nekome nešto dužan jer je taj netko "toliko i toliko vremena" u tom subjektu. Kao da za taj period proveden u klubu nije plaćen u skladu s ugovorom. A često i preplaćen. Zašto tako Jovičević ne bi bio trener Dinama kad mu je bio i tata. Još ga se sada idealizira kao voditelja "zagrebačkih fakina", a kad je imao priliku biti nasljednik Bobana koji je otišao u Milan/Bari, nuđen mu je ulazak na teren na crvenom tepihu, fino je odlepršao u Real. Danas eto i njegov sin igra u Dinamu. Bolje reći ima ugovor s Dinamom.

Sergej Jakirović će se isto tako naći u poziciji da je trener u klubu u kojem mu igra sin što ne znači da čovjek nije fenomenalan, ali vidjet ćemo kako će rezonirati nakon 5 godina u klubu. Marijan Vlak je dugo vremena sportski direktor vlastitom sinu koji ne može igrat nigdje, a igrač je Dinama.

Poznato je i nasljedno pravo upravljanja stadionom pa je tako nepotreban bilo kakav natječaj za takav posao kad sin dugogodišnjeg direktora stadiona i partijskog sekretara može njime upravljati.

4. AMF

Osobno mi je malo nategnuta cijela AMF spika. Na drugom forumu na temi "moja prva utakmica" je čak jedan forumaš napisao da kakvi su to ljubitelji nogometa kojima je prva utakmica bila Dinamova ili Hajdukova. Iz osobnog iskustva znam da je u krivu, moja prva utakmica je bila Dinamova, ali to ne znači da ne gledam sve. Recimo u sezoni 2017/18 sam bio i na Hrašće-Zagreb 041 i na finalu svjetskog prvenstva. Radije gledam uživo Kurilovec-Maksimir nego na telki Arsenal-Utd.

Vezano za sam pokret AMF, tu bih se složio da je čudno da su protiv pokreta navijači Dinama ili Borussie. Igrači top klubova su od osnivanja klubova do danas uvijek bili jako jako dobro plaćeni i bili su profesionalci i klubovi su ambiciozno ustrojeni. U želji da budu prvaci država i čim bolji na međunarodnoj sceni. Sad ono što se danas smatra romantično i super stvar iz 80tih (istok stajanje, zapad sjedenje - drvene klupe 1982!) se možda nekome tko je rođen 1940. činilo prefensi. Taj je tadašnji 40godišnjak 1980. mogao reći "joj pravi nogomet je bio kad smo gledali tekmu sa nasipa, visili po drveću okolo, a ne ovaj pederluk di sjedim na drvenoj udobnoj klupi i jedem koštice". U odnosu na utakmice profesionalaca, u svakom je gradu baš u to doba hrpa amaterskih utakmica. Sad, jasno da je većini izbor gledati Dinamo-Osijek, a ne Trešnjevka-Ravnice(rekao bi jedan kolega Tekstilac) kad si radi raspored za vikend.

Samo ne znam kome nije jasno da su svi Dinamovi igrači i treneri totalni moderni nogomet. Tako da velim, malo mi je čudno biti AMF i paralelno navijati za Dinamo ili Hajduk, a ne za Trnje ili Zmaj iz Makarske.

Inače, nisam o tome direktno sam od sebe razmišljao, ali dobro je pogodio tezu o fluidnosti nacije koja se fino vidi kroz sastave reprezentacija u zadnjih 20 godina.

Da li bi trebale postojati godišnje ulaznice? Iz situacije na Maksimiru je očigledno da ih konzumira manji broj vlasnika.

Evo baš sam prošle godine uspješno glasao na izborima za NO FD.



Tebi nije bitan model nego vizija i onda nama koji smo pokušali argumentirati svoje stavove ovako s visoka dociraš jesmo li uopće kaj pročitali. Najs.

neko tijelo koje bi, u ime članova kluba, nadziralo rad predsjednika. — The Undertaker

Neko tijelo koje bi nadziralo. Takozvani nadzorni odbor.

Kad već sin partijskog sekretara Dinama upravlja stadionom, red je da sin drugog partijca dobije prvu momčad u ruke.

Prosinac 1983.

Nije im smak svijeta ako se objavi preoblikovanje.

Ako propuste šansu, onda je.

I zato treba 15 tisuća njih dati po soma eura,a ne to isto pravo ostvariti kroz članski model gdje je svaki član jednak, a ovdje ćemo vidjeti "ideale" kroz dublji novčanik? — Kwedi

Cijelo vrijeme tvrdiš da je d.d. game over.

Ja tvrdim da je d.d. i prilika za članove.

Ako članovi ne iskoriste priliku, onda je game over.

I predlažem što bi članovi trebali napraviti u slučaju d.d.-a.

Prilično jednostavno.

Sve 5. Pričamo.

358 tisuća ljudi je izdvojilo da bi na tim dionicama zaradilo; prodajom ili dividendom. — Kwedi

Znači priznaješ da na 358.000 hrvatskih špekulanata nema 15.000 Dinamovih navijača s idealima.

Je li ovdje analogija da su navijači ulagači pa zarade bilo putem prodaje ili preko dividendi? — Kwedi

Da li je analogija da ima toliko više ljudi koji bi htjeli zaraditi na brzinu u odnosu na one koji bi htjeli imati kontrolni paket Dinama.

Ne zbog zarade, ne zbog dividende nego zbog toga da upravljaju Dinamom i da iz Dinama nitko ne izvlači novac.

358.000 ljudi je izdvojilo po 2 soma eura za dionice t-coma.

15.000 ljudi ne može izdvojiti soma eura za dionice Dinama.

Kul.

Da. Najozbiljnije. Prosječni auto košta 10-15k eura, prosječna telka 500-1000 eura, prosječno ljetovanje 500-1000 eura, prosječno europsko gostovanje i to revijalnog tipa Milano na kojem je bilo 4.000 ljudi košta 200 eura.

Znači 1.500 ljudi je išlo u Manchester i Milano (1.500 u Manchester, 4.000 u Milano) za recimo 400-600 eura gledati dvije utakmice na kojima je Dinamo bio glineni golub cugati i zajebavati se.

A tebi je neozbiljno to kaj ja velim da za takva 4 provoda članovi Dinama mogu kupiti većinski udio u Dinamu.

Uopće nemam problema s tvojim financijskim i logičkim rezoniranjem.

Jesi pomislio da nitko od nas nije normalan?

Koja je definicija “biti normalan”?

Da li su ljudi racionalni i da li je odluka bilo kog od nas racionalna?

Jel bi BBB kao grupa sve ovo izvodili da su “racionalni”?

I ovdje smo svi praktički na istoj strani i svatko drži svoju priču cijelo vrijeme.

Znači sad smo doznali da nogometni klub ne može biti profitabilan.

A cijelo vrijeme pričamo o tome da u Dinamu dan danas ima para, da je Mamić izvukao iz Dinama par sto milja kuna.

Pa kaj je onda istina?

Ja tvrdim da je upravo to dokaz da klub može biti profitabilan.

Vezano za cijene i kad ste se već uhvatili 30 milja eura, 15 milja je pola kluba, ajmo zaokružit broj članova na 15.000.

Pa to je jebenih 1.000 eura po članu. Odnosno 750 piva u birtiji. Prosječni navijač popije većinski paket Dinama u godinu dana.

I ajmo se nastaviti zgražati kolko je to puno para.

Još da je dodati cigarete i kladaru u jednadžbu...