Puna podrška treneru. Kontinuitet je bitan. Miševi izišli iz rupa, remi i jedan poraz u prvenstvu i bod u Europi, i to u gostima, i odmah bih stručljaci tjerali trenera.
Trenera koji je uzeo duplu krunu.
Trenera koji za pomoćnike ima Bloudeka i Kelavu.
Trenera koji se služi samo hrvatskim jezikom, kao pravi domoljub i patriot, a svlačionica mu je pretrpana igračima koji ne pričaju hrvatski, pa hajde se ti sporazumi.
Trenera kojem cijela ekipa nije u formi, a oni koji na nešto liče, su dobili nekakve viroze, mučnine od svega ovoga što gledaju.
Trenera koji je iz prosječnosti HNL-a odjednom upao u Dinamo, bez dvije tri godine prilagodbe.
Trenera koji je nedavno uvaljao 4 komada Bedemu i usput odmorio cijelu prvu postavu.
Trenera pred kojega su stavili 30 profesionalnih igrača, gdje svaki od njih traži svoju priliku, a do jučer je imao 15-16 ratnika s kojima je išao u boj.
Trenera koji se mora boriti na tri fronta, koji ima tri cilja, prvenstvo, kup, Europa.
Trenera koji mora koristiti izmjene za vrijeme utakmice u ovisnosti o rezultatu.
Treneru koji se nakon svakog remija ili poraza mora opravdavati, pa ni Barcelona nema sve pobjede u sezoni...
Treneru koji, uz utakmicu manje ima isti broj bodova kao nikad jači europski Hajduk.
Treneru koji je pokazao kičmu i karakter te se drznuo srušiti sve Bobanove postulate, pa je tako nastupio u formaciji koja nema veze s Bobanovim 4-3-3, em je odigrao tvrdu, maksimalnu defanzivnu europsku utakmicu, prkoseći Bobanovoj izjavi da dinamo nikad neće parkirati autobus u šesnaesterac.
Treneru koji je u Europi izvukao veliki bod, a momčad mu je samo jednom opalila po golu.

I vi ste neki navijači Dinama, aha, kako da ne, how yes no. Valjda bi Boban vidio da nešto nije u redu i to bi onda instantno promijenio, kao onomad situaciju s Petkovićem i Pjacom.

Ne usudim se ni pomisliti kakve bljuvotine bi se pisale tu po Zoni u slučaju remija ili poraza protiv Lokomotive, kluba koji nam ne leži u zadnje vrijeme.

Ova utakmica je dokaz da sport nije pošten. Hapoel je po svemu zaslužio pobjedu.

S
R
A
M
O
T
A

Bože moj, pozovi me k sebi.

Još tri jebene minute i napokon kreću izmjene. Gore od ovoga ne može

Jedva čekam petak i Rudeš - Slaven Belupo. Malo i normalnog nogometa da pogledam.

Ovo što sad gledam je užas svih mogućih užasa, žalim svakog istinskog navijača Dinama.

Užas, užas, užas. 30 jebenih posto posjeda protiv Hapoel Beer Sheve i nula (0) udaraca u gol.

Oči mi krvare, a duša me boli.

Zvonimir Soldo

A šta ako izgubimo, a Kovačević i dalje ostane trener?

Кирилл Кравцов

Danijel Pranjić se ostavlja trenerskog posla i ode u menadžere.

A da vidiš tek depresiju među igračima. Nisam neki teoretičar zavjera, još sam manje stručnjak za govor tijela, ali bacio sam oko na galeriju fotografija igrača prilikom dolaska u Bukurešt. Da su na kakvom sprovodu, bilo bi mi jasno...

Valjda onda njegova rijec igracima ima tezinu — Nousername

Dobar dio igrača se nije ni rodio kad je Zvone bio igrač, tako da je upitno koliko njegova riječ ima težinu.

Nikad čudnije iščekivanje utakmice. Do sada sam svaku utakmicu Dinama jedva čekao, bez obzira na protivnika. Ako je protivnik nominalno lošiji, utakmicu sam iščekivao u modu "idemo ih razbiti". Ako je protivnik al pari, utakmicu sam iščekivao u modu "idemo se potući, odigrati pametno, i bit će to dobro". Ako je protivnik nominalno bolji, utakmicu sam iščekivao u modu "probati izvući nešto i dati sve od sebe, pa što Bog dade i sreća junačka".

Ovu utakmicu iščekujem u totalnoj neizvjesnosti. Najbliži osjećaj je, kad sam prije sad već dobrih 15 godina, u srednjoj zaredao s lošijim ocjenama i neopravdanim satima. Bio sam uvjeren da starci nemaju pojma o ničemu, jer sam kod profesora uvijek bio onaj "dobri, mirni, uzorni učenik i sportaš". I jednog dana, ja umjesto na nastavi sjedim u kafiću, kad na mobitel stiže poziv, piše "tata".
-"Halo?", javim se.
-"Sine, imaš li mi išta reći?", s druge strane čujem ćaćin glas.
Iako znam zašto me zove, iako znam što očekuje od mene, pravim se glup i odgovaram:
-"Kako misliš imam li ti išta reć?"
-"Fino, sine. Imaš li mi išta reći što ja ne znam, a trebao bih znati?"
Sad već svjestan svoje gluposti i kako stari zna sve, opet se pravim glup, i odgovaram:
-"Nemam."
-"U redu. Vidimo se kući poslije nastave. Bog." i poklopi slušalicu.

Taj put sam molio Boga da ne dođem kući. Molio sam Boga da na svakom semaforu bude crveno. Molio sam Boga da bude neki problem na cesti, a sve kako bih što kasnije stigao doma i što kasnije se suočio s istinom.

E nešto slično mi se i sada javlja. A istinu ćemo saznati za manje od 24 sata...

Ajmo Dinamo, nema predaje!

Ke?!

Vidim da me tag odveo na neki komentar od prije 9 mjeseci, možeš li me, molim te, upoznati što je bio predmet rasprave? Ne znam što se zbivalo prije devet dana, a ne prije devet mjeseci. Hvala

jedan od bezdušnijih stadiona na kojima sam bio. Baš nikakav šmek taj stadion nema, a ima sve funkcionalnosti. — nin0belan

Potpisujem da novi Maksimir bude upravo ovakav.

Dušu ostavit ljudima, šmek ostaviti hrani, a funkcionalnost stadionu.