Dinamo Zagreb - nepopularna mišljenja		Nikad bolje vrijeme za biti trener Dinama. Ako ide - ide. Ako ne ide - igrači te buše.
Koliko vidim, zadnjih godina nije bitno kakav si igrač, talent, radnik, kakve su ti radne navike, kakav ti je intelekt, kako općeniti tako i nogometni, kako shvaćaš igru, koliko ulažeš u sebe, kako prije, tako i poslije treninga. Važnije od toga je kakvog menadžera, kakvog pravnika i kakvu PR agenciju imaš iza sebe. Koliko imaš youtube videa, kako su snimljeni, kakav ti je instagram profil, koliko imaš followera.
Onda dolazimo u situaciju da igrač nakon par utakmica provedenih na klupi ignorira trenera, kasni na trening, glumi ozljedu, ne sudjeluje i ne ponaša se kao profesionalac. I nitko mu ništa ne može. Zaštićen svim mogućim pravnim aktima.
Ista stvar i s trenerom. Nakon užasnih igara i još užasnijeg postotka osvojenih bodova, trener dobije otkaz, ali i basnoslovnu otpremninu.
A gdje je tu klub? Kako se klub štiti?! Zašto klub veličine Dinama prilikom potpisa ugovora s trenerom ne može navesti stavku npr. "ako trener u 5 ligaških kola osvoji manje od 6 bodova, klub automatski odlučuje o nastavku suradnje". Ili nešto slično. Ista stvar i s igračem, "ako je igrač nastupio u 50% minuta u 5 ligaških utakmica u kojima je klub osvojio manje od 6 bodova, sljedeći obračunski period se plaća umanjuje za 20-25-30%, a ako nije nastupio onda za 10-15-20%. Pa ako nitko od kandidata, kako trenera tako i igrača nije sposoban potpisati takav ugovor onda to dovoljno govori o njima i njihovim ambicijama kao i o karakteru i vjeri u samoga sebe. Ja na poslu za svaku pizdariju moram odgovarati, pravdati se, braniti se, kako sebe tako i kolege, a da su igrači i treneri toliko zaštićeni...ne znam. Baš ne znam. Ali da je ovo normalno - bo'me nije.