1. HŠK Građanski Zagreb Dr. Jerko Šimić je povodom tridesete obljetnice osnivanja Dinama (1975. godina) za Večernji list napisao kraći feljton (u šest dijelova) sa sažetim pregledom dotadašnje povijesti kluba. Feljton vam prilažem ispod teksta.
S obzirom da je nakon nasilnog gušenja Hrvatskog proljeća Hrvatska postala
tiha republika, naravno da dr. Šimić nigdje eksplicite Dinamo ne povezuje s Građanskim. Ali svak onaj tko čita između redaka, lako može iščitati autorovo razmišljanje o toj temi.
Npr., govoreći o prvom prijateljskom susretu Dinama i Partizana 1946. godine, autor jasno naglašava kako je tom susretu nazočilo 15 000 gledatalja koji su došli vidjeti svoje Purgere koji su nakon rata morali otići igrati za Partizan. Štoviše, autor napominje da
smo na toj utakmici ponovno mogli čuti onaj borbeni poklik: "Plavi, plavi, plavi..."!
Prva dva dijela feljtona su posebno interesantna jer dr. Šimić kratko i sažeto objašnjava stanje u ZG nogometu u prvih nekoliko tjedana, odnosno mjeseci, nakon rata.
Ovdje donosim nekoliko zanimljivih dijelova feljtona.
Zanimljivo je da se Dinamo, iako je u prvim danima života plavog kluba bilo u njemu tek nekoliko poznatijih igrača, već prihvaća kao predstavnika zagrebačkog nogometa.
Ne samo kao sportski novinar, nego i kao član i pripadnik "Dinama", vrlo sam intenzivno pratio razvoj plavoga kluba, pa kao vjerodostojan svjedok mogu posvjedočiti koji su to bili razlozi da je ona, u početku nogometna sekcija, koja je kasnije prerasla u samostalni plavi klub, ubrzo izbila ne samo u vrh jugoslavenskog, nego i u sami vršak evropskog nogometa.
Još otprije je u gradskim poduzećima bio uposlen veći broj istaknutih igrača nekad poznatih klubova. Ta okolnost kao i zagrebačkih ljubitelja nogometa oduvijek draga plava boja, simbol njihova grada, a od osnutka i simbol "Dinama", odigrala je značajnu ulogu. Kada su uskoro u redove plavog društva pristupili, pored još otprije plavih - Urcha, Kokotovića, Lešnika, Antolkovića, Plešea, Cimermančića, braća Drago i Ivica Horvat, pa zatim igrači bivšeg HAŠK-a Ratko Kocijan, Ivica Lojen i mlađi Čajkovski, te prijašnji "konkordijaši" - vratar Monsider i napadači Golob i Beda, onda je veliki učitelj Martin Bukowy imao već vrlo snažan sastav. Uskoro se zagrebački ljubitelji nogometa u najvećem dijelu priklanjaju plavoj boji. "Dinamovci" postaju ljubimci i predstavnici svoga grada. Uspjesi se redaju, a plava zgrada naočigled raste.
