To nije tak jednostavna priča. Ja njima nikad ne lijepim etikete jugoslavenstva. Osim kad mi krenu srat o Beliniću i partijskom Dinamu. Onda me prehiti v glavi, pa dobe svoje.

Uglavnom, evo viđenje prof. Aleksandra Jakira o tome kako se u Splitu 1918. godine dočekala uspostava jugoslavenske države.



U isto vrijeme su u Zagrebu krvavi neredi u kojima između ostalih sudjeluje i naš Lalec, naš Emil Perška.

Prilažem vam ovdje i link na Album nogometnih klubova Jugoslavije iz 1925. godine.

O tome je na forumu već pisao @BluePhone67 koji je uspio ugrabiti i tiskano izdanje. Za nas ostale smrtnike evo i digitalizirane verzije. Unutra je popis klubova registriranih u sklopu Jugoslavenskog nogometnog saveza zasebno po svakom podsavezu. Uz klubove je priložena i fotografija ekipe.

Hvala našim sosedima Slovencima na digitalizaciji. :grin:

Hvala na pojašnjenju.

Znam da je bio poprilični kaos s formiranjem sastava u tim prvim poslijeratnim utakmicama. Nek ostane fotka ovdje, s obzirom da se vrlo vjerojatno radi o istom Marijanu Maroldu.

O tom je nešto govorio Medarić u Dinamovoj reviji 1980-ih. — Gradinamo

Moguće. Stvarno se više ne sjećam gdje sam to vidio. Ako slučajno imaš pristup tome, daj molim te pofotkaj pa stavi ovdje kad stigneš. :grin:

jer ova slika prve članske iskaznice Gradjanskog je fenomenalna — Boogieman

Slažem se. A još me više oduševilo to kaj smo od @BluePhone67 saznali da se original te iskaznice nalazi u kolekciji gospodina Bartolčića. Znači iskaznica nije izgubljena. Imamo je i danas!

@BluePhone67, možeš li nam potvrditi (ili ne potvrditi) je li rukometaš na fotografiji Marijan Marold koji je "krpao" momčad Dinama u prvim poslijeratnim utakmicama?

https://www.zonadinamo.com/discussion/comment/522045

Evo, za one koji ne znaju tko je gospodin Ivo prilažem reportažu koju je o njemu prije par godina napravio MAXSport. On je kroz godine predanog rada doma formirao vlastitu arhivu koju je i sistematizirao (npr. kada dođe do neke stare fotografije, istraži i popiše tko se sve na njoj nalazi). Ma fantazija. U kolekciji ima mnoštvo predmeta koji su unikati i ne postoje nigdje drugdje.

ugravirano piše da je to pripadalo Gradjanskom kao mnogi pehari i predmeti koji su bili spaljeni i ukradeni i tako završili u tuđim rukama — BluePhone67

O ovome sam već negdje čitao. Sasvim je moguće da nisu baš svi trofeji uništeni (oni rađeni od plemenitijih i vrijednijih metala vjerojatno jesu) jer su "naši osloboditelji" 1945. godine dio trofeja navodno davali kao nagrade novoosnovanim klubovima na prvim turnirima. Problem je samo kako do tih trofeja doći. :meh:

Prilažem treći dio teksta o povijesti Građanskog (od 1932.-1945.) koji je Bogdan Cuvaj objavio u časopisu Povijest sporta, br. 48, 1981. godine.

Nažalost nemam drugi dio teksta objavljen u broju 46. Pa ako netko ima taj dio, zamolio bih ga da nam skenira i priloži.

Evo još jedna zanimljiva fotografija - rukometaša Građanskog!

Na fotografiji se nalazi i rukometaš Marold (stoji, peti po redu u odijelu). Pretpostavljam da je riječ o Marijanu Maroldu, rukometašu koji je morao popuniti redove Dinama u prvoj odigranoj utakmici nakon rata. O tome je već bilo rasprave na forumu unutar ove diskusije, pa ne bih sada u detalje. Neka me netko ispravi ako griješim.

Izvor: Povijest športa, br. 90, rujan 1991.g.

Ma nema problema. Čim naletim na nekaj za kaj mi se čini da nije bilo stavljeno na forum, potrudim se staviti. Iako nažalost ne mogu doći do drugog dijela teksta. Nadam se da netko od forumaša ima pristup tome.

Inače, skoro svi brojevi časopisa Povijest sporta su digitalizirani (ko za peh, jedan od onih koji nisu je upravo br. 46 u kojem se nalazi drugi dio Cuvajevog teksta o Građanskom). Evo link ako je netko zainteresiran.

Vidio sam uživo predmete sa stranica 2213 i 2214, sjajni kolekcionarski predmeti koje su jednostavno neprocjenjive vrijednosti. — BluePhone67

Smije se znati tko to ima u zbirci? Možda gospodin Bartolčić?
Slažem se da su takvi predmeti od neopisive vrijednosti i pravo je čudo da su sačuvani. Pravo blago.

Prilažem prvi dio teksta o povijesti Građanskog (od 1911.-1915.) koji je Bogdan Cuvaj objavio u časopisu Povijest sporta, br. 25, 1976. godine.

Nažalost nemam drugi dio teksta objavljen u broju 46. Pa ako netko ima taj dio, zamolio bih ga da nam skenira i priloži.

Treći dio teksta objavim uskoro.

Nadam se da će vam ovo biti poučno i interesantno. :smile:

Prilažem nacrt glavnog ulaza u stadion Građanskog u Koturaškoj, kao i tlocrt igrališta.
Izvor: Povijest sporta, br. 48

S obzirom da se neko vrijeme ozbiljnije priča o izgradnji novog stadiona našeg Dinama, našeg Građanskog, bi li podržali da se arhitektonski u izgled stadiona nekako smisleno uklopi izgled ulaza na stadion u Koturaškoj (naravno to je pitanje za struku koja je to sposobna odraditi na moderan način)?

Petko nije u nekoj formi. Ok, nisu ni ostali. A znamo da ga starija garda u svlačionici cijeni.

Općenito sam skeptičan po pitanju “reciklaže” trenera, posebice s obzirom da se pričalo o dugotrajnijem trenerskom rješenju.

Teško da ćemo saznati s kojim se imenima još pregovaralo. A to bi bilo baš zanimljivo znati i vidjeti zakaj se od njih odustalo.

Bilo kako bilo, nek Neno čim prije skulira ekipu. Očekujem napokon da ova ekipa proigra. Ak samo počnu trčat već su riješili 80% problema. Prespori smo, prestatični i preziheraški igramo.

NB ipak.

Iako, muči me jedno pitanje. Dolazi li NB zbog Dinama il zbog svlačionice?

I površni promatrač opazit će, da se neke pojave na frapantan način ponavljaju u oba razdoblja našeg nogometnog života. To je prije svega domet naših uspjeha. Engleze smo na primjer pobijedili na gotovo identičan način 1939. i 1954. godine. Ako smo s Italijom igrali 0:0 poslije rata, to je ne malji uspjeh bio i 1:2 u Beogradu, jer su tada Talijani bili svjetski prvaci. Našli bismo dosta analogija. Neke su se pobjede klubova ponovile gotovo doslovno. »Građanski« je pobijedio »Wunderteam«, a pod imenom reprezentaciie Hrvatske tukao je reprezentaciju Švicarske. Poslije rata »Dinamo« je također svladao Austrijance i Švicarce. Ako je BSK imao znatnih uspjeha na prijeratnim turnirima, to su »Partizan«, »Crvena zvezda« i »Hajduk« izjednačili, a možda ponešto i premašili nizom gostovanja.

Samo kibici bave se nagađanjem, da li bi BSK pobijedio »Partizana« ili HAŠK »Dinamo«. Nema potrebe niti je korisno da time taremo glavu. U pogledu klubova možemo, što se tiče zagrebačkog nogometa opaziti u najmanju ruku kvantitativan pad, a ponešto i nazadak kvalitete, jer »Lokomotiva« i »Zagreb« ne zauzimaju zasad pozicije nekadašnjeg HAŠK-a i »Concordije«. Ali situacija u zagrebačkom nogometu je pitanje za sebe i nije na meni, da je ovdje rješavam.

Franjo Wölfl je u knjizi Uspomene objavljenoj 1954. godine iznio zanimljivo razmišljanje na temu je li nogomet bio bolji prije ili je bolji nakon 2. svjetskog rata.

Ovom prilikom ne prilažem kompletan tekst, već samo jedan manji dio koji je zanimljiv zbog toga što pažljiv čitatelj može puno toga pročitati između redaka.

U prvom dijelu priloženog teksta Wölfl uspoređuje uspjehe prijeratnog Građanskog s poslijeratnim Dinamom, jasno dajući do znanja da su te dvije ekipe bile najbolje, svaka u svom vremenu. Potom konstatira da se samo kibici bave nagađanjem bi li HAŠK pobijedio Dinamo.
Postavlja se pitanje zašto baš HAŠK? Zašto ne Concordia? Ili još logičnije, ako su Građanski i Dinamo dva različita kluba koja su igrala najbolji nogomet u svojim vremenima, zašto ne Građanski!?!

Također, odmah potom Wölfl zaključuje kako Lokomotiva i Zagreb (nakon Dinama tada dva najbolja kluba u gradu) kvalitetom nogometa trenutno nisu blizu HAŠKU i Concordiji. U prijevodu, autor izjednačuje kvalitetu nogometa Dinama s kvalitetom nogometa Građanskog, ali isto tako još jednom Dinamo stavlja u kontekst Građanskog.

S obzirom da je ovo pisano 1954. godine, iz političkih razloga nije bilo za očekivati da Wölfl napiše da je Dinamo bivši Građanski. Ali između redaka se može zaključiti u kojem smjeru razmišlja.

Slobodno komentirajte što vi mislite o ovome.