Nema frke, Marić ima sve pod kontrolom. Sad bi vi nekakve Hallere, Čvančare, Kange, Koyalipoue... koliko vidim, mi ovdje imamo pregršt opcija!

Vjerujem da je većini naporno čitati o tome kako Hajduk ima toliko članova, a mi ne. Činjenica je da su oni u ovom trenutku svemirski brod za nas, neovisno o načinu učlanjivanja i to što nisu osvojili titulu skoro 20 godina. Zanima me zašto neki ljudi misle da je "kod susjeda trava uvijek zelenija"?

Pustimo medije koji svršavaju na te brojke, tovare u komentarima koji si busaju u prsa da su najveći klub na svijetu s najluđom atmosferom. Svim dinamovcima treba biti fokus na tome gdje smo bili jučer i gdje smo sada, odnosno gdje ćemo biti sutra. Usporedba s drugima dobra je da preuzmemo neke dobre ideje kako bismo unaprijedili svoje procese, ali usporedbom reda radi nećemo postići ništa.

Ej ljudi, pa prošlu godinu srušili smo rekord iz 1982.! To treba biti na ponos svima kojima je Dinamo drag. Za sve pesimiste, mene zanima koliko smo imali članova prije 10, 15 godina, a koliko sada? Koliko vidim, brojka je rasla iz godine u godinu... nekad nismo ni imali 11k članova u čitavoj godini, a sada nas je već toliko u 13 dana. Optimističan sam budućnosti jer se klub otvorio prema navijačima i simpatizerima, učlanjuju se ljudi koji se nisu desetljećima, puno klinaca je dio obitelji.

Naravno da treba još jačati dinamovštinu na svim područjima, ali možemo biti ponosni na svoje brojke. Neovisno je li rast od 1 ili 20 % u budućnosti, rast je rast.

Ne zalazes se dovoljno — Jurki

ides na tribinu — Jurki

Za kaznu sjediti do Big Daddyja na tribini.

Mmaee je imao nekoliko dobrih lopti, uključujući predasistenciju za Hoxhin gol, ali to je bilo otprilike sve. Ponovno sam pregledao sažetke i primijetio da su sve opasne situacije dolazile s njegove strane. Šahtarov gol za 1:2 stigao je upravo preko te strane, kao i Filipovićeva obrana u 98. minuti te stativa tri minute kasnije. Ukratko, curilo je na sve strane.



Gledajući primljeni gol, nejasno mi je Mmaeovo pozicioniranje, a i reakcija po udarcu. OK, zauzima širok prostor jer su svi krenuli prema asistentu, no zatim stoji na mjestu i pogledom prati loptu dok dolazi do igrača Šahtara. Umjesto da potrči prema igraču ili ukliže kako bi pokušao zaustaviti udarac, on se jednostavno zaustavlja.

Kada usporedimo Mmaeeovu reakciju s Galešićevom, razlika je očita. Niko je prvo čuvao svog igrača, a zatim, kad je uočio da slijedi udarac, napustio poziciju i uklizao u blok. Zašto Galešić reagira bolje na situaciju koja nije njegova odgovornost, dok Mmaee ostaje ukopan na mjestu? Je li problem u manjku volje ili jednostavno ne zna kako reagirati? Na svaku dugu loptu izvisi jer mu je postavljanje katastrofalno. Da je brz, možda bi mogao nadoknaditi loše postavljanje, ali ovako preko njegove strane svaki napad postaje opasan. A tek kada se sjetim utakmice protiv Osijeka na Maksimiru, gdje su čak tri gola pala preko njegove strane...


Što se samog gola tiče, zanimljivo je vidjeti kako smo ga primili.


Takvih golova primili smo previše u posljednje dvije sezone, uglavnom zbog lošeg pozicioniranja igrača. Iako je ovo bila prijateljska utakmica, iste se pogreške ponavljaju i u natjecateljskim utakmicama.

Primjerice, u situaciji kada jednog napadača pritišću čak četvorica naših igrača, otvara se ogroman prostor na rubu 16 m. Igrač prima loptu bez ikakvih problema jer u njegovoj blizini nema nikoga tko bi ga čuvao.

S desne strane vidimo Oliverasa i Galešića koji gotovo čuvaju jedan drugog. Ovo mogu pripisati Oliverasovom neiskustvu jer je Galešić već pokrivao svog igrača, dok je Oliveras nepotrebno "ušao u njegovo krilo", efektivno čuvajući prazni prostor. Takve se pogreške, nažalost, ne događaju samo Oliverasu, već i ostatku obrane. Prečesto igrači čuvaju jedan drugog ili nikoga, a protivnici lako dolaze do prilika koje završavaju u našoj mreži.

Valjda 95 % vremena...

Menadžer velike nade Dinama potvrdio: Ne ide na posudbu, potpisat će za klub u kojem će igrati

Određeni izvori koji nisu klupski kažu da je jedna od opcija Istra 1961. Međutim, ništa od posudbe u Pulu ili bilo koji klub, tako nam je potvrdio Matej Škegro, menadžer talentiranog beka.

- Vijest da Noa Mikić ide na posudbu u Istru nije istina. Noa će potpisati za klub gdje će biti projekt i već na proljeće jedan od dva beka koji se bore za mjesto u prvih 11.

U Maksimiru očekuju da će mladi Mikić produžiti ugovor koju mu završava u lipnju ove godine. Zato su ga i poveli na pripreme.

Luka je pravi španer. Bez obzira na jučerašnju bombu, zasjenio je Baturinu svojim lucidnim dodavanjima, izvanrednom vizijom i dobrim udarcem. U sažecima nisam uspio pronaći, ali mislim da je jednome igraču prodao sombrero. Kombinirao je s Cordobom poput nekadašnjeg tandema Petko-Orša, iako je pitanje jesu li uopće igrali zajedno prije jučerašnje utakmice. Za razliku od Špikića, Cordoba voli ulaziti u kombinacije, a jučer su njih dvojica izgledali odlično na terenu.

Neovisno je Stojković primarno zamišljen kao zamjena za Baturinu, moram priznati da me razočarao nedostatak minutaže koju je dobio u prvom dijelu sezone. Kad god bi ulazio s klupe, donosio je svježinu, razigravao, nudio se i doslovno "preorao" cijeli teren. U nekim trenucima izgledao je čak uvjerljivije od Martina. Postaviti ga na lijevo krilo bio bi pravi grijeh jer nema brzinu potrebnu za tu poziciju, ali zato u sredini sjajno kontrolira igru prema naprijed.

Naravno, bilo je trenutaka kada nije bio na svojoj najboljoj razini, no sve su to stvari koje se mogu popraviti. Mlad je i gori od želje, baš poput Kačavende i volio bih vidjeti njih dvojicu zajedno na terenu. Šteta je bilo gledati kako ga neće gol, no nadam se da mu se jučerašnjim pogotkom napokon otvorilo. Samo naprijed, Stojke!

Mediji opet udaraju po Dinamu gdje god stignu. Ovo su samo neki svježi primjeri što se zadnjih dana može pročitati na portalima. Jedan od najvećih problema je taj što danas svatko može biti novinar ili analitičar, a zapravo ne znaju ni što je ofsajd. Medijska ofenziva ima samo jedan cilj – prikazati Dinamo u najgorem mogućem svjetlu, umanjiti sav trud i uspjehe koje smo postigli. Konstruktivna kritika s činjenicama je jedno, ali bezrazložno blaćenje kluba nešto je sasvim drugo.

Ovakvi članci nisu opasni samo zbog sadržaja koji omalovažava sve dobro što klub predstavlja, nego i zbog naslova koji često senzacionalistički vrište da je "sve trulo". U vremenu kada su ljudi preplavljeni informacijama, mnogi nemaju vremena pročitati cijele članke, već samo pogledaju naslov. Problem je što su naslovi najčešće clickbaitovi, a prosječnom čitatelju kroz njih se servira narativ kako Dinamo "nema ni za biber", da su suci potplaćeni kako Hajduk ne bi uzeo naslov i slične neistine. A stvarnost? Potpuno drugačija.

Tako se kroz ovakve tekstove sustavno omalovažava Dinamo, dok se drugi klubovi uzdižu u nebesa, iako u europskim natjecanjima ispadaju od ribara iz Malte. Nije ni čudno da neki manje upućen čitatelj ili neutralni navijač počne razmišljati kako je Dinamo "rak rana" hrvatskog nogometa i glavni razlog zašto druge ekipe ne osvajaju naslove.

Svi znamo koliko su mediji moćni u oblikovanju javnog mišljenja, posebno oni skloni Hajduku – primjerice, Šapit i HRT. Upravo zato protiv takvih manipulacija treba se boriti argumentima i čvrstim stavom.

Kad se tata vrati na teren, mislim da će to ovako izgledati...

A tek @vjeko1701 nakon otkaza Bjelici?

Pokazati dečkima prije svake utakmice, pogotovo kada igramo doma!

Neka se ponovi!