Stadion je bio pri njih i zato ljudi koji žive oko stadiona nisu faktor jer ak im je problem jedna tekma na tjedan onda su odabrali krivu lokaciju. — SAS1987
Kakva promašena i kriva tvrdnja. Ne znam uopće otkud krenuti odgovarati na ovo pa ću redom, isprike na duljem postu.
Stadion je bio pri njih — SAS1987
Park Maksimir je otvoren 1794., kućuce su se polako počele graditi nakon toga, a cijeli kvart sa kućicama koje su bile uz današnju Maksimirsku je pripojen Zagrebu, odnosno postao službeno dio Zagreba 1902., znači jedno desetak godina prije nego je stadion sagrađen, tako da stadion nije bio prije naselja Maksimir.
Nadalje, stadion/dvorana je dodana vrijednost, nije nužnost, može transformirati dio grada, ali nije neophodna za život stanovnika. Ako se gradi na području koje je industrijski propalo, uništeno ili prazno, pa onda gradnja stadiona potakne razvoj i dodatnu gradnju naselja oko njega, kao npr. Barclays Centar u Brooklynu ili kao novi Evertonov stadion, to je dobro za grad, no da sutra sruše stadion Maksimir, kvart Maksimir bi i dalje ostao jedan od najskupljih kvartova u Zagrebu po cijeni metra kvadratnog i jedan od tri najpopularnija kvarta u Zagrebu kad je riječ o kupnji nekretnine. Ne bi puno izgubio, samo bi bio mirniji i ljudi bi se lakše parkirali.
ak im je problem jedna tekma na tjedan — SAS1987
Ovo isto nije istina, jedna tekma na tjedan, ako računamo samo HNL i ne tih par utakmica Kupa, se u zadnjih 17 godina igrala samo jedne godne, kad smo ispali od Skenderbeua. To nije jedna utakmica tjedno već dvije utakmice tjedno. Odnosno dvije utakmice svaka dva tjedna u periodu od kolovoza do veljače. U te dvije utakmice, ljudi iz kvarta se ne mogu parkirati ispred svojih zgrada, ne mogu izaći iz svojih parkirnih mjesta i ne mogu se normalno šetati svojim ulicama jer im ljudi parkiraju posvuda. Ne mogu na miru uživati u svom slobodnom vremenu nakon napornog radnog dana jer im ljudi pišaju po dvorištima, deru se pod prozorima i pjevaju ispred jastuka, puna dva kilometra od stadiona. Od Svetica do Rebra, od Kvatrića do stadiona je kaos ako negdje moraš otići mrvicu prije, za vrijeme i nakon utakmice, jer se ne može proći, zatvoreno je i tramvaji ne voze. Znači ljudi svoja kretanja na dan utakmice trebaju podrediti utakmici jer moraju biti doma do 18:00 i ne micati se jer se neće moći vratiti doma. Ne govorim za ljude koji žive ispod Juga, govorim za ljude na potezu od Ružme do Petrove, koji nisu do stadiona.
onda su odabrali krivu lokaciju. — SAS1987
Opet krivo, ljudi su odabrali pravu lokaciju, odabrali su kvart pun zelenila praktički u centru grada, a opet savršeno miran. Gdje ti je sve nadohvat ruke, a opet kvart ima sve sadržaje. Praktički, ako si odlikaš, i možeš upisati MIOC, ti se nemaš potrebe maknuti iz kvarta do svoje 18. godine. Ono što je krivo je stadion koji se nije prilagodio okolini, odnosno koji nije
izgrađen do kraja. Da je Maksmir izgrađen kako treba, sa parkirnom infrastrukturom, sa adekvatnim prilazom tribinama i sa sadržajem na samom stadionu i oko njega, ne bi uopće govorili o ovome.
Reći da ljudi koji žive oko stadiona nisu bitni i da im nitko nije kriv što žive tamo je krajnje bezobrazno. Po toj logici, ti možeš doći iz bilo kojeg kvarta u Zagrebu, parkirati se nekome pod prozor, derati se cijeli dan i popišati im se u haustor i tebe boli briga. Ti dođeš i odeš nakon utakmice, a ovi što žive tamo su nebitni. Drugu bi ti priču pričao da je tebi stadion na kilometar i pol od stana/kuće i da živiš s tim cijeli život. Nitko se nikad nije bunio na to da se na zimske dane čuje navijanje sa stadiona ili huk kad padne gol. Nitko se nikad nije bunio na stadion. Ljudi se bune da im se parkinzi zgrada, gdje je sve više auta i gdje i oni na normalan dan sve teže nalaze parking pretvara u borbu za život kad je utakmica, do razine gdje ne mogu izaći iz svog parkirnog mjesta. Pogledaj na što Ružma izgleda dva sata prije i za vrijeme utakmice. Također ljudi se žale na apsolutni ljudski šljam koji dođe sa tri pive u guzici, pa kad se parkira nekome pod prozor, ne može čekati još tri koraka do Dabe, Royala ili Storma, nego im se popiša po haustoru i dvorištu zgrade. Ljudi su se na prijelazu tisućljeća još žalili i na tučnjave po kvartu nakon tekmi, na buku i arlaukanja do ranih jutarnjih sati nadrogirane ekipe, ali to je dosta nestalo negdje s bojkotom tamo.
Mogao bih napisati tri romana o životu u Maksmiru i utakmicama, ali ovo je dovoljno zasad.