Izbori u Hrvatskoj (politika) Na temu roditelj odgojitelj smo raspravljali vec na temi grada, ispisali stranice i stranice. Izgleda da opet pricamo isto.
Slazem se sa Bossom kao i tada.
Najveci problem demografije je financijska nesigurnost. Tocka.
Danas ima vise parova koji ne zele djecu. Ili zele jedno dijete. Ali takvih parova nije toliko puno da mozemo govoriti da nas vise nece biti za 50 godina.
Evo dat cu primjer sebe, kada govorimo o financijskoj nesigurnosti i sto ona cini mladim parovima.
Ja i zena zelimo djecu, nekoliko njih. Ne, nisam crveni, ne citam Marxa i index niti hodam po paradama ponosa. I ja i zena radimo, gradimo neke svoje karijere. Jos nemamo svoju nekretninu, planiramo ju imati, ali uz danasnje trziste, cijene nekretnina, to mi se cini tesko ostvarivo. Kupit cemo nekretninu u sljedeciih 2-3 godine gotovo sigurno. i to ce biti na najdugorocniji kredit, onaj od 30 godina. Platit cemo ju dosta, i jos skoro jednu cemo otplatiti na kamate. Jebiga, starci nam nemaju para, nemamo bake i djedove da nasljedimo njihove nekretnine, gradimo svoj zivot 'od nule'.
Zena i ja smo prije nekih godinu dana poceli raditi na zasnivanju obitelji. Jako brzo smo prestali jer je zena promijenila posao posljedicom vise sile. Prvo je bila nezaposlena par mjeseci, a onda je bila zaposlena na odredeno. Naravno da smo prestali sa zasnivanjem obitelji jer je nemoguce zivjeti sa jednom placom (samo od moje, prosjecne ili mrvu iznadprosjecne place, oko 80% ode na redovne troskove odmah prvi dan nakon sto sjedne placa na racun). Zena je sada dobila ugovor za stalno, te sada nastavljamo sa planom.
Koliko ce nam trebati? Nemam pojma, nadam se da je stvar rijesena, ali potencijalno moze biti jos koja godina do tad. Zena je na poslu koji nije u njenoj struci. Karijeru je ostavila po strani, i sada samo cekamo onaj '+' da moze ici na porodiljni.
Nakon sto jednog dana, nadam se sto prije, dobijemo novog clana obitelji, htjet cemo i jos jednog clana sto prije, jer jebiga, oboje smo u tridesetima i vrijeme nam istjece.
Zenina karijera je vrlo blizu toga da se nikada ne ostvari i da ostatak zivota radi na manje vrijednim, tezim i manje placenim poslovima. Cak i da sve ide po planu, sljedecih nekoliko godina se nece vratiti na posao u struci, a kada to bude vec ce biti blizu, ili preko cetrdesete godine. Jako tesko ce tada zapoceti karijeru jer je to vec prekasno i tesko je naci posao.
Vrtic nam je trenutno u drugom planu, trecem, cetvrtom, jer jbg jos nismo vidjeli taj '+', ali smo svjesni da ce biti problema. Nemamo baka servis, i bit ce problema. Bit ce problema, kao i dosta ljudi koje znam, ako se dijete rodi u razdoblju izmedu sijecnja i kolovoza, cak i ako upadne u vrtic, jer ce biti potrebno vise mjeseci baka servisa, godisnjih odmora, bolovanja, davanja otkaza ili placanju nekoga kada istekne godinu dana porodiljnog.
Mi cijelu svoju buducnost podredujemo nasoj buducoj obitelji. Nasi poslovi su na stand by-u zbog toga. Nasa kupnja nekretnine je u drugom planu zbog toga (sve me strah sta ce biti ako kupimo nekretninu dok je zena trudna ili na porodiljnom). Nasi planovi ostatka zivota su na cekanju, nasa buducnost, karijere i sve je podredeno tome da prosirimo obitelj.
A nije lako, nije ni malo lako kada mi jedva i da mozemo kupiti nekretninu. Kada nemamo koga da cuva djecu, kada nisi siguran oces li uopce imati mjesto u vrticu. Kada ne znas oces li biti zaposlen uopce nakon sto se rode djeca.
Meni da netko i za prvo dijete da 5 000kn (ili koliko vec) da budem doma(ili zena) to nebi znacilo nista, kada ovo gore navedeno nemam, i nije sigurno da cu imati.
Nakon svega, kada (i ako) dobijemo dijete, ne mogu sa sigurnoscu reci da cu imati troje ili cetvero djece. Zavisi o gore navedenim faktorima. A zelim, jako jako zelim imati vecu obitelj.
Nazalost, mnogo ljudi je u takvoj situaciji, mnogo ljudi koji zaista zele imati vise djece.
Kod demografske politike treba voditi brigu o takvim stvarima, koje najvise brinu parove koji zasnivaju obitelji. Posao, stambeno pitanje, vrtic. Za ostalo me boli kurac. Bitno mi je ovo. Boli me kurac za moju karijeru, zenu boli kurac za njenu karijeru, zelimo obitelj, a puno stvari nam onemogucuje to.
I onda se pitate zasto se ljudi iseljavaju. Osobno nikad ne razmisljam o odlasku van, ne trcim za novcima, komfornijem zivotu ili necemu trecem. Boli me kita za to, ovdje je tesko, ali volim biti ovdje. Ali ako izbor dode na to, hocu li imati djecu u nekoj Svicarskoj, ili ne imati djecu u Hrvatskoj. Pogodite sto cu odabrati?? Ja i gomila takvih ljudi (i 500k onih koji su vec otisli).