Sleglo se sve, nemam šta dodati, oduzeti, napisati, zna se to sve, manje - više. Ali jedna stvar, koju bih ja volio nekako zabilježiti, pa čak podcrtati ovdje.

Da se treba/mora/ uvjetovati hrvatske medije, ali i svekoliku hrvatsku javnost, da Patrika Kolarića više ne zovu nekakvim velikim, potencijalnim hrvatskim sucem, pa i novom velikom pričom HNS - a. To je travestija, nonsens, glupost, i toliko iritantno da prelazi granice dobrog ukusa.

Ja još nisam gledao niti jednu utakmicu koju on sudi kao glavni sudac, a da nemaju dvije ili tri dvojbene odluke. Niti jednu!

Samo mi u misli upada ona tragedija, kad je Varaždinu dao smiješan penal kontra nas u Maksimiru, pa se igrač (mislim također Kolarić) ustao i rekao da ga Livaković nije ni dotaknuo. To je valjda samo on vidio.

Mučio se s formom, promašivao puno, bio nepravedno na meti kritika i pljuvačine.

Vratio se, kao Vitez tame, heroj kojeg zaslužujemo, ali ga trenutno ne trebamo.

I onda, filmska priča, nakon pola godine, s kapetanskom vrpcom na ruci,zabije gol koji matematički potvrđuje naslov, vjerojatno najteži od osamostaljenja.

Večeras nema patetike, nema pretjeranih emocija, samo ona jedna, stara - frajer je Aki!

ma komentator divlja, ne zna pravila koja su se promjenila. Zadnji igrač van 16..

Penal ili crveni.

Ne vjerujem da bi ovako istupili.

Netko to tumači "skretanjem pritiska s igrača" , netko će reći da je klaun, ali je istina negdje na pola.

Činjenica je da si je, s ispadima, uvijek radio loš imidž, bar za mene. Bilo je tu stvarno dosta idiotarija.

Izdvojio bih onaj cirkus u Puli, dok je vodio Goricu. Porazi ga Garcia, on daje neke besmislene izjave o trenercima strancima u HNL, pa se pravda sa " nema to veze s Garciom nego...".

Onda, gradi imidž nenadjebivog frižidera, pa ide komentirati kako se Dinamovi igrači čiste od kartona, a njegovi ne, jer je on eto velika poštenjačina, koja svakoga može gledati u oči. Al se zaboravlja kako je u Maksimiru, na poluvremenu vadio Ivanovića, jer je ovome visio drugi žuti, odnosno oprošten mu je. Jučer je isto napravio sa Selahijem, identično. Bilo bi zanimljivo čuti komentar da se to dogodilo s druge strane.


Vrhunac je bio onaj očajan odgovor novinaru, i ismijavanje dečka koji za kruh zarađuje u nogometu, kao i on. Bahata " kaj ćeš sad napisat" dosjetka. Pa se onda, gle čuda, ćelavi Vožd ustrtario kad je sindikat novinara udruženo stao kontra njega, i krenuo je davati koliko/toliko normalne odgovore. Ako si frajer, budi to do kraja.

Cijelo vrijeme sam bio uvjeren da je to sve napuhani, potkapacitirani balon, koji negdje mora ispuhati. Pokazalo se da je istina. U prilog mojim riječima ide i činjenica da su od zime, kad je već nesto svoje trebao implementirati i gurati svoju viziju, krenuli igrati dosta slabije i pobjeđivati na mišiće. Plus svega je to što su pali u dvije ključne utakmice sezone. Slučajno nije i ne može biti.

on objavio na story. Svira ono od Djerkoulice, i on snima i stavlja u opis " soon ".

Uživajte malo u ovoj krasnoj večeri. A tko ima večeras mjesta i volju za kritiku, svaka mu čast. Po meni se to sve može prešutit.

Ostavite se ”čiji je veći" priča .

Kakva godina.

Vraćam film unatrag. Europu i ljeto ću, ajde, preskočiti.


Dvanaesti mjesec u Zagrebu, Derbi. Jebeno hladni dvanaesti mjesec u Zagrebu. Dan prije vožnja iz Hercegovine, gužva po autoputu. Put koji je valjda trajao doslovno kao dva Ben Hura.

Utakmica, jebena tvrđava, niko' nikoga. Mauro da gol, ekstaza na Sjeveru, valjda jedna od jačih koje pamtim. I onda VAR, opet taj VAR. Od očaja do sjaja, odvratnih 0-0. Na terenu, naravno, Tovari kao da idu kući sa 0-3. Kažem si "ma ne mogu ovi bit prvaci, s ovakvim gardom ne".

Zimski prijelazni rok. Bolje sam se osjećao s pljuskavicama, koje sam dobio par dana prije ekskurzije nego li tijekom tog prijelaznog roka. Odvratna trauma. Uprava nas , ko' zna koji put vodi do ludila. Brekalo, potpisao, pa otpisao. Na kraju ode kod šugavaca u Split, a cijela država, oni koji mrze Dinamo i ini, svršavanje. Dobio sam valjda 5 poruka, u stilu "propali ste".

Jebi ga, idemo dalje. Nama ipak Hoxha. Više sam, uz sav respekt, znao o materi svoje prve ljubavi, nego o Hoxhi, ali onako, navijački " dat ću mu šansu". Šaljem sliku Arbera i Jakira, s prvog treninga, jednom zagriženom " plavom bolesniku" a on mi odvraća da bi to mogao bit dobar tandem. Pa si provrtim kroz glavu "ma di će nam pojačanje bit igrač iz Belupa".

Nakon toga, tragedija s Loksom, na to se ne vraćam, nema šanse!

Slijedi nerealan uspon Rijeke, pad Tovara, Brekalo koji izgleda kao ja u 52-oj minuti termina, kažem sebi opet " barem nešto".

Mi se u međuvremenu kao dižemo, pa smo tu opet, pa nas nema. Pa nam se dogodi Betis i "evo nas", pa onda i opjevani Solun i opet "down".

A onda, nezaustavljiva Plava lavina. Fenix. Povratak otpisanih. Imperija uzvraća udarac. Kako drugačije nazvati ovu simfoniju? Jebeno. Veliko. Ogromno. Mudovito. Neka mi oproste stariji, al ovo je naša osamdeset druga!

I onda, derbi u " Zmajevom Gnijezdu ". Tko zabije za pobjedu? Hoxha, kojeg je i stari valjda otpisao iz Dinama. Asistencija Kaneku kontra Betisa, pa gol večeras. Dosta. Pa i nisu loš tandem on i Serhio.

Kakva godina...

" Naslov će se opet proslaviti na Maksimiru. Nisam ni bahat, ni prepotentan, jako dobro znam što govorim. "

Njegova izjava, izrečena dva dana prije derbija u Splitu. Dva dana prije derbija u kojeg su naš Dinamo, dobar dio navijača, poslali kao ovcu među vukove. Kao Titanic iz Southamptona. A onda pobijedimo dole, i evo nas sad. Korak od sna.

Ove sezone sam ga valjda 50 puta poslao.. znate već gdje. Čak i večeras, nakon onog dobacivanja Čabraji, minutu ili dvije prije kraja. Ali nije slučajno Vlado Boban rekao : " to je jedan od onih kojeg svi protivnici mrze, ali svaka ekipa bi ga poželjela".


Nećemo se lagati, nije to "onaj" Rile, ali sam uvjeren da zna i on to. Ali je trebalo imati muda za ovakvu izjavu. Itekakva muda. U danima kad ti i tvoji navijači otkazuju poslušnost, skupiti hrabrost, istupiti, najaviti titulu. To mogu samo najveći. Nakon toga, video iz busa u Gorici, svira lagani "to ti tak ide i to ti je tak", a on, ponosan, uz opis "soon" to pušta u audiotorij. Nemali auditorij.

Pa ne igra on slučajno u svakoj kombinaciji, sistemu, mehanizmu i kod svakog trenera. Prodavači magle nigdje ne mogu dugo.

Koliko god smo mi loši, nisu ni oni ništa odigrali. Malo to "nahypea" ova atmosfera linča i komentator Tovar (gledam na HRT).

Nervoza, derbi utakmica, sve jasno, ali sredinu moramo pojačati, nigdje nas nema. Jebi ga, Sučić i Bati imaju 20 godina, očekivao sam da će malo pasti pod pritiskom.

https://www.facebook.com/share/v/PA4xuRvWESZpxy2F/?mibextid=oFDknk

Hihi

Slažem se. U BIH si (futsal doduše) imao sistem gdje svi igraju obje lige (za prvaka i opstanak) a nitko zapravo ne ispada direktno. Odnosno igrali su onaj dvanaesti (posljednji) na ljestvici, s onim koji je deveti. Pa je onda onaj posljednji, s recimo nula bodova, mogao tog devetog (koji je kroz sezonu skupio npr 15) izbaciti na dvije utakmice. Klasični idiotizam, koji sa sobom vuče puno nepravilnosti i kontroverza.

Strašan press, baš strašan. Jakirović standardno pliva sa novinarima, navikao sam, ali Petković me svaki put sjebe. Lik uredno može predavat na Sveučilištima po Hrvatskoj.

Ozbiljni odgovori, s taman ugodnom dozom cinizma i zajebancije. Uživao sam u svih 16 minuta!

Rekao sam ne komentirati ništa do utakmice, ali ne da "đavo" mira.

Prvo smo, što je zdravorazumno i jasno, tražili kiks Rijeke kod Lokomotive. Dogodio se, pali su bez ispaljenog metka i moglo je biti više od 3-1. Da su pobjedili, jebi ga, jezičac na vagi bi bio na njihovoj strani.

Cijela godina bez poraza (osim u Maksimiru), igra bez igre i pobjede golovima stopera, golmana i valjda pomoćnih trenera. Zamislite sad, da su na sve to, još maznuli i najveću minu prvenstva (koja je nama uzela 5 bodova u par tjedana) u gostima, pa ne bi bilo baš ugodno.

Ovako su izgubili, prizemljeni su. Pokazali su da pucaju pod pritiskom i da su jaaako nestrpljivi, te baš to može biti prevaga na naš mlin.

S druge strane, naša iskusna momčad, zna igrati na rezultat, u sjajnom "modeu" posljednjih mjesec dana. Više smo bili ranjivi kad smo mi morali ići na sve ili ništa, nego kad imamo balans, to je svima jasno.

Tražili smo ovo, svi zajedno. Nemojmo sada, s oproštenjem, jesti govna, jer će eto oni navaliti na nas. Prvi smo, idemo se tamo nadigravati. U Zmajevo gnijezdo. Isto ono gnijezdo, gdje su Bjelko, Krznar i Čačić išli doma sa plusom od četiri, pet. Korak po korak!