“ U utrci za naslov prvaka bih ipak dao prednost Dinamu, imaju pobjednički gen, dobro znam što sam ostavio tamo…

Vjerujem da će na kraju “kralj ostati kralj”, kako su to navijači Dinama opisali prošle sezone uz prigodnu koreografiju. “

Sergej Jakirović, Sportske Novosti, 20.2.2025.

Koliko god je Čohar iritantan, nije ni Jose Boto nikakav svetac. Provjerite s ljudima u Osijeku koji su upućeni što je radio i koliko spaljenu zemlju je ostavio iza sebe.

Čuo sam dobre recenzije od prijatelja filmaša o Daddiu. Pikiram si to.

Nakanjujem se pogledati Avijatičara stalno, ne uspjevam nikako.

Kad vidim po naslovu i sinopsisu filma da se većina radnje odvija na jednom mjestu, preskačem. Ne znam zašto :lol:

Milan Badelj je prvi kapetan Dinama kojeg jako dobro pamtim. Odnosno Dinama, generacije kojoj se sjećam svake utakmice i svakog trenutka na terenu. Pravi onaj pristojan i kulturan, odgojen zagrebački dečko. Igrač i čovjek za primjer.

Uvijek mi je u glavi činjenica da je na Euru 2016 igrao svaku utakmicu i bio neizostavan u prvih 11 kod Čačića, dok je u Rusiji bio čak i nepravedno zakucan za klupu. Ali nisi ga čuo. Nije bilo bune, nije bilo intervjua i kukanja. Nije dobio ni nekakav zaslužen oproštaj i odlazak u reprezentativnu mirovinu, čak i kad je imao nešto za reći. Izuzetno ga cijenim i volim, imao je strašnu i zanemarenu karijeru, koja bi uz desetak posto boljih funkcionalnih sposobnosti vjerojatno bila u rangu Kove i Broza.


Osobno nisam fan nikakvih povrataka, pogotovo ne od dečka koji ima 36 godina, kako se god on zvao i prezivao. Pa mi trenutno raspravljamo o tome da nakon Sučića i Baturine nemamo sljedeću veliku prodaju na vidiku. Nekako mi se sve te priče o Modriću, Mikiju ili Oršiću nikako ne uklapaju u taj narativ. Moramo stvarati dalje.


Ja bih Badelja, kao takvog, radije volio vidjeti u ulozi trenera u omladinskoj školi i nekakvog našeg projekta u tom smjeru. Baš sam uvjeren da on ima taj gen, jer mi izgledom i gardom odaje dojam da bi mogao prenijeti svoje znanje koje je neupitno. Inteligentan kao igrač, top vokabular, radio u najboljim ligama i s top trenerima. Nekakav hrvatski, Dinamov Fabregas, zar nije?

Ja sam pisao i na pripremama da će negativna tranzicija/povratak u obranu patiti ako dvije “osmice” igraju Stojković i Baturina. Pogotovo ako se u obzir uzme da nam je jedan od stopera Torrente.

Ta kombinacija njih dva u vezi je prva asocijacija na tekmu u Koprivnici i masakr Belupa nad nama (4-1). Mislim da će se u subotu morati puno pametnije jer je njihova najveća snaga i prednost agresija na toj samoj sredini terena. I Djouahra i Fruk mogu brzo izići i pretrčati nas, pa u nekim 3 na 3 ili 4 na 4 situacijama predviđam probleme, ovako od oka. Pridodaj tu Petroviča i Selahija koji su na 101% u svakom duelu.

Zanemaruje se kontekst da smo mi igrali i pobijedili tri HNL utakmice protiv tri najslabije ekipe na tablici, a ni tada mi to nije sjajno izgledalo jer su nam kroz trokute i sredinu izlazili lagano do gola u više navrata. Ponavljam, Istra, Šibenik i Gorica. Četvrti protivnik je bio Osijek koji spada u nekakav TOP 4 (a nisu u Bog zna kakvoj formi) i oni su nam također sve probleme napravili iz te spomenute tranzicije.

Nemamo Sučića, nemamo njegovih 12-13 kilometara, tu neće biti ni Mišićeve mirnoće. Nadam se da će se do subote pronaći neko drugo rješenje da Baturini drži leđa, jer ovako jednostavno nije najbolje izgledalo. A osobni dojam je i da njegova kreacija također pati u ovoj konstalaciji snaga. On nije igrač koji se striktno drži sustava, jednostavno ga “pustiš” i njemu u tom dijelu terena treba maksimalna sloboda a ne netko tko bi ga držao za ruke.

EDIT - sad ćemo i morati, htjeli to ili ne.

Krasnodar je Brunina doktorska disertacija. Ono što je Sammiru Malmo a Orši Tottenham….

Devedeset posto igrača kojih poznajem, nogometnih profesionalaca, mi je neformalno povjerilo da krka po dva brufena dnevno. Treninzi, utakmice, bolovi, ovisnost, placebo..

Legitimno je pitanje zašto se odgađalo s transferom do danas ako se u četvrtak krenulo u plan realizacije, jer sada nemaš manevarskog prostora do ponoći riješiti nešto, ako je ovo propalo. Kažem ako.

Ovo nam se često događa u zadnje dvije sezone.

Ne difamirajući sada Bišćana niti uzdižući druge, Sergej Jakirović malog je gurnuo s 18 godina kontra Sheriffa u prvi sastav, na ekstremno nezadovoljstvo mnogih pristalica Zrinjskog tada. I to u Sučićevoj prvoj seniorskoj utakmici u životu, u pretkolu Lige Prvaka. Toliko o povjerenju kojeg je imao u klinca. Prethodno je napravio sve da se vrati na posudbu jer ga je nemoguće cijenio i u juniorima.


Kao drugo, htio ga je u Rijeci jer je Veldin Hoxha bio na odlasku i to se znalo. Opcije su bile Rijeka, Celje i Maribor. Mali to zna i to se jasno može provjeriti. Pero je radio, radio nemoguće dobro i naplatio vrijednosti svog rada. Sve drugo je sada manje važno.

Kao treće, Dinamo je definitivno najbolesniji i najtoksičniji klub na planeti, jer ja drugačije objašnjenje nemam. Doslovno svaki dan ide neka nova podjela i rasprava. Rakete vs Samuraji, Kule vs Kanga…

Ne zanimaju me toliko statistike, ali fakt je da nema konstantu i da će on pomno, ali pomno morati izabrati klub/ligu/sredinu za razliku od nekih igrača koji su savršeni za momčad. On je onaj kojem se puno toga mora prilagoditi da bude na nivou. To je okej, nije jedini takav igrač, ima ih na stotine.


Ulazak u sezonu i jesen su bili dobrano bolji od ovog proljeća. Je li razlog ozljeda ili nešto drugo, ne znam. Meni se puno “lakši” činio nego li u ovom dijelu sezone, pogotovo dok mu je leđa čuvao Sučić. Svaka čast malom Stojkoviću i njegovoj živosti, ali mislim da Baturini najviše nedostaje Perinih “trinaest kilometara”.

Dobro, da se ne lažemo, osim što na postavljenu obranu ne može ni mrkvu iščupat, fascinantno je da smo imali gro utakmica u kojima smo u bloku gdje bi čekali i on nije niti dobio šansu. Znači kao dobar je iz tranzicije, toliko da mu se daju mrvice u utakmicama gdje znaš ne može ništa, a u onima kad bi možda mogao nije niti među 15 izbora?

Ajmo se ne zajebavat, Pjaca će desno na klasu uvijek iščupat nekakav potez kao sinoć, 1 na 1 iznuditi višak, ubaciti kvalitetnu loptu u 16, pogotovo ako je Hoxha s druge strane “on fire”. Sve ovo drugo su izmišljotine i ne doprinose ničemu.

Osobno mi nikada nije obrisan komentar niti imam konkretan problem s moderaturom, jer se nekako trudim držati u granicama dobrog ukusa. Čak i kad moje mišljenje dobrano odstupa od mišljenja ostalih, a to se nažalost ili na sreću, kako god, zbilja zna dogoditi.

Jedan moj, što bi se reklo besplatan prijedlog, bio bi brisanje komentara napisanih po onoj dobroj, staroj ovoj “upadam u vagon i vlakić za lajkić” špranci. Konkretnije, one situacije kad netko napiše nekakvo mišljenje, nepopularno, kontraško, možda i neki novi troll profil ponedjeljkom, nevažno. Odgovori mu jedan forumaš i onda za njim kreće lavina istomišljenika i nekakvog “cipelarenja” s komentarima i odtovorima tipa “čobane”, “a nije ti smetalo kad”, “tebe se ne sjećam da si kritizirao dok” i slično. Posebno, posebno dakle kad taj prvi odgovor uključuje moderatora/ admina.

Zaista ne vidim potrebu tolikog broja odgovora na jedan komentar a događalo se. Osim što se kvalitetna rasprava razvodni, onda i oni koji bi i napisali nekad nešto normalno, ali možda odstupa od zadane norme ili ide u blago neslaganje, odustanu ili se autocenzuriraju zbog te “najezde” komentara.

Ne ciljam ni na koga trenutno i ne da mi se tražiti primjere, ali sam viđao to u ove gotovo dvije godine na forumu.

To je hrvatski narod. Iz euforije u tragediju. Iz tragedije u euforiju. Idiotski naslovi, idiotske i subliminarne poruke, difamacije i nabijanje nemogućih i krajnje nepotrebnih pritisaka sami sebi.

Umjesto da, recentnog primjera radi, nakon ovog sjajnog srebra u rukometu i povratka na veliku scenu nakon pet sušnih godina, retorika bude kako na bazi ovoga moramo raditi dalje, graditi optimizam i čuvati kult reprezentacije, nama su naslovi i narativi okrenuti totalno suprotno. Što čitamo? Pa, “ne budemo li dogodine na Euru makar u polufinalu, ovo srebro nema značaja i smisla!!” ili “ Ova euforija će proći, mi moramo i dogodine po medalju. “
Moramo, dakle stalno se nešto mora. Ove godine su ispod nas bile barem četiri ili pet kvalitativno istih i jačih reprezentacija, pa nitko ne razumije i ne spominje da će nagodinu možda oni biti zdraviji i spremniji pa da će ih i ždrijeb pomaziti. Ali mi “moramo”.

Takav je pritisak onda i na mladim sportašima kada im se nad glavu nabijaju takve stvari. I Zrinki, mladim nogometašima, rukometašima.. Nije ni čudo da ih pola izgori.

“Naravno, čujem se redovito s ljudima. Popijem kavu kod Goge, odem do ‘teta čistačica’, popričam s predsjednikom... Kada sam nedavno bio tamo zbog Leona, osjetio sam pozitivnu energiju. Te sitnice mi potvrđuju da smo napravili pravi rezultat.”

“Potpisali smo dva ugovora s Dinamom, nismo tražili novac, jer smatram da je sama prilika da igraš za Dinamo posebna i rijetka. I treba je poštivati.”


Ovi pasusi se, naravno, ne citiraju.