dZG - Članstvo & Godišnje ulaznice Danas je jedna gospođa, umirovljenica u ozbiljnim godinama, za svoj okrugli rođendan dobila video čestitku od svog Kluba. Vidjeti ju kako poskakuje u svojoj fotelji, veseli se, smije i plješće rukama kao malo dijete, očiju punih suza radosnica mi je tako napunilo srce da ne mogu riječima opisati. Kako si velik, moj dinamo, kako si nevjerojatno velik!!
A podsjetilo me to i na gospodina kojeg sam vidio u subotu na utakmici, sjedio je u prvom redu zapada. Da mi je netko rekao da je taj čovjek bio na osnivanju Građanskog prije 115 godina, mogao bih povjerovati, toliko je staro i krhko izgledao. Bio je s dvojicom mladića u dresovima dinama, vjerojatno su mu to unuci. Pokrivali su ga i ogrtali jaknama ali gospodin nije mogao izdržati pa su ga sredinom prvog poluvremena odveli. Ma nije pretjerano reći da je riskirao život da bi došao na utakmicu. Kad vidite tako nekoga, stvarno sve isprike koje ljudi izmisle za nedolazak postanu smiješne.
Ovaj naš Klub je čudo jedno. Ukradeni su mu milijuni koji su ništa u usporedbi s godinama otuđenja. Ali kad doživiš ovakve scene, jasno je da se neke stvari ne mogu ugasiti, nikada! Svakom povjereniku, svakome tko je poveo nekog sa sobom na učlanjenje ili na utakmicu izričem ovdje jedno veliko hvala, a svima koji su se izborili da imamo danas ovakav Klub se klanjam do poda. Nisu to emocije koje nekome možeš objasniti, a onaj tko ih nije osjetio živi jedan siromašniji život. Imam danas 52.805 sestara i braće, a već sutra će ih biti još više!