Filmovi - Serije - Knjige | Dojmovi & Preporuke Ja sam se okrenuo europskoj kinematografiji jer je nekako realnija i jer su teme filmova bliže stvarnom životu. Europska kinematografija je po svemu ostala u 90-im i 00-im godinama (to govorim u pozitivnom smislu) dok je američka većinom otišla u pravljenje filmova i serija za današnju zapadnu publiku. Nažalost današnju publiku većinom čine osobe kojima je gledanje filma od 2 sata predugo pa gledaju serije od 20 minuta a ako i gledaju filmove to onda moraju biti dum-dum filmovi u kojima se svakih 30 sekundi dogodi nešto epsko, nešto veliko, nešto što zadržava pažnju današnjeg gledatelja koji će ako toga nema uzeti pametni telefon, spustiti glavu i skrolati dok ne čuje pucnjavu ili seks na velikom ekranu. Teme filmova i serija su uvijek mafija, Escobar, običan miran lik koji ode u teški kriminal i odjednom postane opasniji od ekipe iz geta pa svi navijamo za njega, superjunaci, superjunak protiv superjunaka, kauboj koji ubije 700 ljudi dok je on sam nedodirljiv i slično. To je tematika za publiku između 12-15 godina, bez uvrede onome ko se pronađe u tome.
Također me u današnjoj američkoj kinematografiji smeta jedna banalna ali ipak važna stvar. Kada u filmu ili seriji vidim kuću onda je ta kuća uvijek perfektno ofarbana, bez mrljice na njoj ili tragova oronulosti, kao da su je upravo moleri uredili prije 20 minuta. Kada glavni lik u seriji ili filmu uđe u tu kuću onda je kuhinja perfektno čista, sudoper se glanca kao da su ga majstori postavili prije 5 minuta. Ženska se probudi u krevetu i frizura joj je kao da je upravo izašla iz frizerskog salona a šminka joj je naravno savršena kao da se upravo spremila za vjenčanje a ne kao da je mamurna ustala nakon mnogo sati sna. U europskoj kinematografiji su kuće svakodnevne, sudoper je prljav i vidimo šalice prolivene kave, ženska kad se ustane bude raščupana, krmeljava i šminka joj je u banani. Takvi detalji su možda nekome navažni ali meni su važni, volim realizam u filmovima i serijama.
Dijalozi u američkoj kinematografiji su sve plitkiji. Pokušajte se sjetiti nekog legendarnog dijaloga iz filma ili serije iz zadnjih 15-20 godina, skoro nemoguće. Većinom se sve bazira na specijalnim efektima, glavnim likovima koji su neustrašivi nadljudi, pucnjavi, akciji...nema normalnih filmova o normalnim ljudima sa svojim manama, svakodnevnom životu, kritici sistema, satiri današnjice i sličnim stvarima. Svake se godine u Holivudu snimi oko 1000 filmova a realno koliko ih bude dobrih? Ako bude jedan dobar i još 3-4 gledljiva kažemo da je godina bila iznimno uspješna. To je sumrak zapadne kulture i civilizacije, odsustvo ideja, potpuna plitkost. Mogu se oni vaditi na gledanost i reći da je milijardu ljudi pogledalo Barbie, Superman protiv Batmana i slične filmove ali ta gledanost ne znači da su ti filmovi dobri nego da je publika povodljiva, plitka, infantilna i da se nešto mora pod hitno mijenjati u društvu.