Bravo. O ovome i ja razmišljam. Sjedim iza u autu za Osijek i dok ostatak auta cuga i priča već 100 puta ispričane anegdote s tekmi (naravno, svaki put se doda neki novi dio "istine" u priču
:D), pitam se zašto sam tako uzbuđen i nervozan...
U klubu imamo dvije istinske legende Dinama... Zeko i Boban koji to sve vodi, u cijelom nogometnom svijetu priznat i poštovan, s karijerom (nakon igračke faze) kakvu doslovno niti jedna osoba u Hrvatskoj nema u svijetu nogometa. Koji ima muda i koji je povukao poteze svjestan svoih rizika koje nose...
Klub skoro u potpunosti očišćen od mamićevih plaćenika.
Na terenu nova ekipa, s dosta mladih igrača, od koje doslovno možeš sve očekivati. Od toga da pregaze ligu i ostvare neki rekord do doga da završe peti...
Na klupi dobri duh cijelog HNL-a. Dobričina i poštenjačina. Čovjek o kojem nitko u hrvatskom nogometu nema ništa loše reći. Čovjek koji je već ostvario najveću pobjedu, onu životnu, koja je važnija od bilo koje nogometne utakmica. I čovjek koji će, ne sumnjam, pokazati da je pravi trener za Dinamo...
I ono ne manje važno, svi mi okolo. Dok su svi na putu za more, nema odmarališta i benzinske prema Slavoniji, da ne vidiš naše ljude, čuješ našu pjesmu i vidiš Dinamovštinu. Samo ponos...
Pa kako onda netko može ne voljeti ovaj Dinamo??? Stari moj, da sam tovar, ove sezone bi navijao za Dinamo!!