Ja ne vidim u kojem segmentu bi nam Čorić mogao pomoći ma i u rotaciji. Nije ništa bolji ni odgovorniji igrač nego kad je odlazio.

Oftopičarimo ali samo ću reći da čovjeku u nekom trenutku bude dosta napetosti i želi pogledati tekmu bez nekog extra pritiska. Nemaš više potrebu dokazivati da si pravi navijač po broju utakmica na koje ideš ili tribine na koju ideš. Istok je za takav mindset savršen.

Da nastavim draft. Igrali smo protiv Hajduka i izgubili 2-1. Čovjek je pao sa tribine i sa dna tribine se nakon nekog vremena čulo da hitna ne može pristupiti jer novinari lupaju fotke. Vjerojatno glupost ali nabriiao se cijeli sjever i krenuo na cestu. Dok smo izašli marica i patrolna kola su bježali jer su ih navijači gađali svim što je bilo pod rukom. Krenulo se prema jugu da se razračuna sa tovarima. Dole na Sveticama na tramvajskoj je žešće najebao patrolni auto. Onda su došla dva kordona interventne.

Možeš ti bacati sve što imaš ali ako ne gori i pali uz sav onaj oklop i štitove to izgleda kao seljačka buna. Iza reda štitova je bilo par sakupljača koji su bacali nazad cigle, boce i sve kaj se bacalo po njima. Meni je boca proletila pored glave a frenda je pogodio kamen u pleća dok smo bježali.

Bio je kaos, pobjegli smo u neku uličicu da uhvatimo dah, kao i još dvadesetak ljudi i za pola minute uletavaju dvojica koji vuku frenda krvave glave i viču bježite, dolaze. Razbježali smo se kao zečevi.

Nažalost, i kornjače brzo trče kada žele. Gledam kako izvlače lika iz videoteke i cipelare ga na podu. Onda mi više nije bilo do hvatanja daha. Trčali smo bez pauze od Svetica do Rebeke, to je kod bivšeg Dublin puba. Uletili smo unutra, bacili šalove konobaru da ih spremi ispod šanka ako murja naiđe i naručili 3 kave.

Nakon toga se dugo, godinama, nisam vraćao na stadion, a ono malo što sam bio sam se preselio na istok. Na istok i idem dan danas kad god idem na stadion. Još ću bar jedan put otići na sjever jer želim to ponovno osjetiti ali nemam više neku preveliku volju. Onaj dan sam si rekao 'I'm too old for this shit'. Mada sam bio praktički klinac.

Kako je ovo vezano za ljubav? Ne znam, možda sam više na neki način pokušao objasniti zašto sam prešao na istok i zašto dugo nisam išao na utakmice, razlozi koji će se puno ljudi ovdje činiti trivijalnima. Nisam završio na murji, nisam dobio po pički... Ništa, 0 bodova. Samo mi je bilo na pameti da koji sam kurac išao pod jug i da moram doći doma u jednom komadu. U cijeloj priči zapravo ispadam pička. Pa neka, neka ispadnem. Vjerojatno bi ispao opet i to na isti način da se scena ponovi.

A ljubav? Ne znam, pitam se zašto bi ovo bilo vezano za ljubav i ne nalazim racionalan odgovor. Možda mi to na neki način fali. Možda bi htio ponovno bacati šprint do Rebeke, možda bi ponovno htio da Pletikosa stoji na golu kao simbol tovarštine a mi mu vičemo 'što se javljaš pederu?'. Ljubav je relativan pojam, neki možda znaju što je to u mašti, ja očito znam samo mračniju stranu. Ali i to je ljubav. Na neki način.

Znam da ste ti i Deda komentirali da je u lošem stanju ali nije mi jasno koji je razlog. Tako nešto bih očekivao na kraju a ne na početku sezone.

U kojem je točno stanju taj travnjak da mu treba 2 tjedna odmora? Nije da smo imali Ultru ili Rolling Stonese.

Fradi-Dinamo 1:3, Olmo

Dinamo-Inker 4:1, Petković

Zaboravih a radije ne bi...

Dinamo II-Osijek II 3-2, Vasilj

Dole nema Sportskih?

Pardon, ne dolaze u birc na vrijeme?

Dobar jutar. No Šunjo more Gojak, more Gojak less party. Kme.

Samo da se osvrnem na dva mamlaza koji mi posebno dižu tlak već nekih pola godine. I više puta sam govorio da je to krenulo po zlu ali svi su nekako vjerovali da je to samo faza, dići će se oni, jel..?

Izet je još i imao povremenih bljeskova ali briljantne partije u jesenskom dijelu Europe su nas malo i zasljepile. U HNLu nije bio sjena tog igrača a sa proljeća su počela redati sve lošija i lošija izdanja. Čovjeku se evidentno ne da više, što je žalosno jer je zdrav, jer može, jer zna, jer ga navijači vole, jer mu financijski ne fali ni ptičjeg mlijeka i jer mu trener i dalje daje puno kredita. To rečeno, ako se ne sredi u glavi stvarno bi mogao na terapiju u Istru a Čuže nazad prema ZG. Nije da se u karijeri već nije opekao iz identičnih razloga.

Ameru ne mogu poreći zalaganje ali od jeseni je u skoro svakoj utakmici igrač manje na terenu. Trči kao roadrunner i jak je kao bik, ali kad ima loptu davi ju a kad se nađe u prilici jedna od 11 mu završi u okviru gola. Pretpostavljam da mu Bjelica daje povjerenje na osnovu zalaganja, ali igra pati. Ne znam kako njega objasniti, preko noći zaboravio igrati. A i Mora bi se moglo malo više igrati na toj poziciji. Mekši je igrač ali ako Gojaku ne ide neka proba Moro.

Ademi ne spada u skupinu mamlaza, on je posljednji pravi zadnji vezni kojeg imamo a da ima više od 20 godina. Sada kada su prodali Šunjića za njega de facto nema odmora, a vidi se da su one 2 godine pauze na njemu ostavile traga. Želja i znanje su neupitni ali ne može on svakih 3-4 dana igrati 90 minuta, a i nije više za punih 90. Ajde da igra svaku drugu ali trenutno nije. Jučer crko čovjek. Pod hitno nabaviti još jednog zadnjeg veznog, ma ako je i sjekira kao Jonas može, samo da imamo više od ravno jedne opcije na toj poziciji. Jbt kako jedna glupa prodaja totalno razjebe koncept momčadi...

To su neki od problema o kojima bi trener morao jako ozbiljno razmisliti jer vrlo brzo bi moglo biti suza ako se stvari ne adresiraju i korigiraju.

Mislim da si pobrkao istok i zapad ali sve 5.

Nije ni meni jasno prelaženje sa istoka na sjever pa jbg. Ljudi idu na tribinu koja im u tom trenutku paše, ako si za mirnije vode a ne želiš sjediti sa tattićarima ideš na istok. Nema tu neke velike filozofije. Ne paše sjever svima. Prije 20ak godina mi je pasao, onda sam jednom previše bježao pred murjom i rekao ne treba mi ovo. A i loše je za slezenu.

Onda opet, sjever je danas mica maca za ono kaj je tada bio, sranja su na kentaurima a ne po ulicama ili na tribini.

Hepi?

Pa, mali valjda vidi kako su se proveli neki drugi golmani koji su vrlo nedavno krenuli trbuhom za kruhom i pretpostavljam da mu se ne žuri na nečiju klupu. Pametan čovjek uči iz tuđih grešaka, budala iz vlastitih.

Ukratko, kaže da je imao i drugih opcija ali da mu je drago da ostaje. Nadam se da to nije floskula kao ono famozno 'dajemo podršku treneru' pa trener nestane preko noći.

To se svi nadamo ali stvarno treba uzeti taj dvomeč sa iznimnom dozom opreza, zlo mi je kad čitam s kim se srećemo u playoffu a ima dosta takvih postova od jučer. Nismo mi još nigdje.

Aj ne copraj Vesade. Ne idemo šetati po parku.

Osim činjenice da je Dinamo najveći klub u mom gradu i klub s kojim su se kroz povijest identificirale generacije navijača, moja priča je počela dosta mračno.

Prvi put sam bio na utakmici negdje u osnovnoj školi. Ne zato što sam bio zainteresiran nego jer nas je na utakmicu vodio razrednik a mi smo svi jedva dočekali ispriku da ne budemo na nastavi. Interesantno, razrednik je bio zakleti hajdukovac. Igrali smo protiv Cibalije i Ladić je primio valjda 2 pacerska gola jer smo igrali viktoriju a on je ladio jaja na centru pa je svaka kontra bila potencijalna katastrofa.

Iskreno, nije me zanimao nogomet ni sport općenito do onog jednog ljeta u Splitu, 'gostovao' sam kod prijatelja u Spinutu. Tko je bio tamo zna kakav je to kvart a i Poljud je bio preblizu. Neki debeli mandril od 18 godina je mene od 13 na školskom igralištu prebio da i dan danas slabije čujem na desno uho: jer je gospodin čuo da kajkam i nisam znao nabrojati 11 igrača Hajduka. Taj grad je patološki slučaj, svi pod default na psihijatriju. No, otad sam se zainteresirao za nogomet u smislu da sam htio nekom tovaru napraviti ono što je onaj kreten napravio meni. Nije mi trebao razlog, trebala mi je isprika. Mržnja je snažan motiv.

Nekih godinu i pol kasnije su me starci počeli puštati na utakmice pod uvjetom da ne idem na sjever. Naravno da sam išao samo na sjever. Prvih par puta iz navedenih razloga ali nakon toga... Ona vibracija sjevera kada cijela tribina skače, ta neka sinergija koju si mogao opipati rukom, poganje nakon gola (mada sam tu par puta isto najebao), jebanje matere svima koji revu na jugu... Meni je bilo neopisivo. Žao mi je što stari nije nikada išao sa mnom ali njega je nogomet zanimao samo kada smo igrali protiv Srba, također iz potpuno nenogometnih razloga.

I onda sam se zaljubio u taj huk prepunog sjevera, dogodilo se usput i iz krivih razloga, žalosno i tužno da čovjek na taj način 'zavoli' klub ili nogomet uopće ali tema je kako ste zavolili Dinamo i eto, to je moja priča.

EDIT: budem opširnije o emocijama i kako sam sa sjevera prešao na istok i u nekom trenutku valjda 10 godina odustao od utakmica, ne i od Dinama, očito, ali sada moram nekaj zdelati. Ovo je samo draft.

Dinamo-Fradi 2:1, Petković
Osijek-Dinamo 2:2, Perić