Evo da se i ja pridružim pohvalama Dežulovićevog teksta o Hrvatima, i slažem se da je za udžbenike. Jer takav jedan perfidan tekst o vlastitom narodu ne može baš svatko napisati. Stavio bi ga u poglavlje: Po čemu su Hrvati posebni, baš kako je bila namjera i Dežulovića. Jer niti jedan narod u regionu nema takve novinare koji kontinuirano pljuju po vlastitom narodu a da ih dio tog istog naroda cijeni. Evo, nađite mi jednog sličnog iz Srbije, Slovenije, BiH, Kosova i tako dalje. Ja mislim da ih nema A tu kod nas nije samo Dežulović, tu je cijela bivša Feralova ekipa na čelu sa onim bradatim dezerterom. Dobro ih je opisao Aralica u Ambri i Fukari, posebno Fukari. Kad uhvatite vremena svakako pročitajte.
Tekst naravno nije niti faktički točan da su Hrvati mrzovoljni ili nezadovoljni više od drugih jer po tom
Gallupovom izvješću Hrvatska je par mjesta iza Srbije ispod 50og, Slovenija je 22, a svi ostali debelo iza. Ali to je najmanji problem kad se treba popišati po vlastitom narodu kod beogradskog prijatelja.
Evo par primjera:
Na pitanje njegovog beogradskog frenda: Da li su se jednom zauvek rešili Srba i Jugoslavije? Dežulović odgovara Jesu. Ne vidite tu perfidnost, barem Neki tip koji kuži tu tematiku bolje nego itko ovdje?
Dakle, Hrvati su se riješili Srba, time Dežulović potvrđuje četnički tezu o genocidnosti Hrvata. A u stvarnosti Srbi u Hrvatskoj su sasvim dobro prošli za razliku od Hrvata u Srbiji gdje nije bilo rata, posebno u Vojvodini. Baš jučer izašao članak o
tome.
Ili recimo:Za Hrvate kaže: Nisu pritom imali baš najtegobniju povijest, Bosanci su ipak najebali malo više, Srbi su u prošlom vijeku najprije izgubili pola muškog stanovništva, a onda četiri rata zaredom.
Dakle svi jadni, osim Hrvata koji su ničim izazvani nezadovoljni. Za križni put, Bleiburg, Jazovku, Hudu jamu, pa onda i za Vukovar, Križančevo selo, Voćin Hrvati su si sami krivi izgleda, pa normalno da jesmo kad smo genocidni, to je već utvrđeno u preambuli teksta.