Ajd naveo si sad neke dokazne materijale, samo što je većina starih (s tendera u Finskoj ih 2008/9), Jedino je sindikalist recentan. Koliko vidim njegov šef ga opovrgava i veli da je stvar uobičajena. Dokaz neprolaska na inozemnim tenderima nije dokaz nekvalitetne kad svi žele domaćeg proizvođača kao što sam i naveo. Kritika buke recimo stoji, ovi njemački su tiši, samo ta malo povećana buka daje signal pješacima, pogotovo penzićima da je opasnost blizu pogotovo oni tramvaji koji skreću. Ono što bi bio čvršći dokaz je broj kvarova na godinu u odnosu na druge tramvaje u stranim gradovima, koliko dugo se čeka popravak na ulicama, itd...Mislim da tu ne stojimo loše uopće.
A Dežulovića naravno razumijem, pa molim onda objašnjenje s druge strane što je tako dobro u tom tekstu. Za mene je to tekst čovjeka koji odlazi agresoru/ugnječivaču u njihov glavni grad da mu se umili tako da se posere na vlastiti narod. Recimo bilo je par takvih Albanaca koje su Milošoevićevi ekstremisti onda zvali "pošteni Albanci". Samo što je takve Albance prezirao svaki od prvog do zadnjeg Albanca, pa vjerojatno i sami članovi obitelji. Jedino kod nas takvi prolaze kod dijela ljudi kao neki dobri pisci/novinari, itd...Tekst mu je od prve do zadnje rečenice pun klišeja, predrasuda i mržnje prema Hrvatima kao i očitih laži u formi lošeg humora. Evo ti još tri primjera iz one koje sam naveo:
1) veli Borivoje svi nekoga vole samo što Hrvati nikoga ne vole, i krene nabrajati. I to kaže u Beogradu čiji režim je pokrenuo ratove od Slovenije do Kosova, koji je u Hrvatskoj u Domovinskom ratu ubijao sve redom i radio masakre ne samo u hrvatskim selima nego i u mađarskim (Laslovo), češkim (Ivanovo Selo), rusinskim (Mikluševci), itd...Što smo mi onda po njemu - rasisti ili ima neki drugi naziv za one narode koji nikoga ne vole? I daj Borivoje javi volimo li mi barem ove naše Čehe, ili se moram dedi ispričati...
2) kaže neki navijači izvjesili "Obrigado Portugal" u Vinkovcima nakon poraza reprezentacije BiH. Siguran sam da se ovdje reprezentacija BiH ovdje gleda ili sa simpatijama ili sa indiferencijom, upravo suprotno nego što Borivoje insinuira. A i taj podatak iz Vinkovaca ne mogu pronaći u medijima kao što mogu pronaći slavlje u Sarajevu nakon poraza Hrvatske od Turske, ali neki balansirani pristup nekoj temi, to naravno ne.
3) Veli on kako Hrvatima ide na živce to što Bosanci imaju pozu ratne žrtve i odmah dodaje da su sami krivi za to što im se dogodilo, cinično naravno jer on uistinu vjeruje da su tamo samo Bosanci žrtve a Hrvati agresori, jer je to rekao Bakir ili neki drugi tamo, što bi Borivoje tome proturječio. Kod njega nema ni primisli da su Hrvati tamo ispali najveće žrtve koji ni danas nemaju svojeg predstavnika u Predsjedništvu i udio u stanovništvu je također najviše pao, a nema ni to da su u ratu Hrvati pritom pomagali upravo te Bosance, od smještaja stotina tisuća njihovih izbjeglica usred rata, do naoružavanja, a posebno da su Hrvati, nitko drugi, spasili Bihać da ne postane nova Srebrenica jer je operacija Pauk bila upravo u tijeku koju smo presjekli Olujom.
Imam ja i teoriju zašto je on popularan kod dijela Hrvata a bio bi prezren kod bilo kojeg drugog naroda da tako "sere" po njima. I da, zapravo ne možeš pronaći ekvivalent Borivoja kod Srba ili Albanaca ili Bosanaca ili nikog drugog. Evo, ima li koji novinar, poznata osoba u Srbiji, BiH, Kosovu koja će doći u Zagreb i sjesti sa svojim frendom iz Zagreba u kafić i ispijati kavicu i nakon toga napisati tekst u kojem će se popišati po vlastitom narodu? Kod Srba nema čak ni takvog da napiše u Zagrebu nešto loše o Miloševiću i njegovim ekstremistima a kamoli o vlastitom narodu. A nije Borivoje kod nas jedini, ima takvih dosta.
Moja teorija je da je dio Hrvata razvio neki oblik kolektivnog Stockholmskog sindroma, jer je jedino Hrvatski narod prolazio i prolazi torturu nabijanja "istočnog grijeha" iz 2, svjetskog rata. Tome služi Jasenovac, jer da služi za sjećanje na žrtve onda bi makli lažne žrtve, tome služi obitelj Zec jer da služi za sjećanje na djecu žrtve rata, onda bi i neka ld 400 hrvatske djece žrtava rata imalo neki spomenik. U Srbiji nema spomena na logore Banjicu i Sajmište čak ni table, nema spomena na prvi judenfrei grad u Europi, tamo je Beogradu stradao u cijelom 2. svjetskom ratu jedan Nijemac, nema spomena na logore iz Domovinskog rata, oni čak ne priznaju da su logori tamo postojali. Oni nisu sudski procesuirali ni jednog oficira JNA, njima je na čelu države notorni ratni huškač. I u takvom gradu ideš srat po svojem narodu. I onda mi tu spominjemo Orjunu za ove dolje, aj, aj.
Uzimam pauzu do prve Dinamove tekme u prvenstvu.