Moja prica - Zasto volim Dinamo Zagreb!? Evo i mene, mislim se već neko vrijeme hoću li objašnjavat svoje ime na Zoni u temi ”Odkud vam nadimak?” ali sam odusto od te ideje da ne dobijem ban od ovih iskusniji Zonaša jer se sprdam sa Zonom. Vi sa sjevera niste ni svjesni koliki je pritisak nama s juga navijat za Dinamo i koliko nas taj pritisak prati još od malih nogu. Ja imam malo glup razlog kako sam počeo navijat za Dinamo. Još kao dijete sam obožavao sport i sve živo pratio na tv iako mi vjerojatno pola toga nije bilo jasno i onda sam sa svojih 4-5 godina kad sam nekako uspio shvatiti da je Dinamo osvojio prvenstvo odlučio početi navijati za Dinamo. U obitelji mi se i ne prati baš sport, eventualno neke zanimljivije utakmice ali nitko nije navijač i nažalost ne razumiju oni to. Što se tiče neke šire obitelji, tu je omjer možda nekih pola-pola jer (naravno) imam veliku poveznicu s Hercegovinom a zna se da je Hercegovina baš jako plava. Zanimljivo je i da sam veliki dio djetinjstva proveo u Mokošici, ali onoj njihovoj, dundo (ujak) me tad svim silama htio nagovorit da navijam za Hajduk i obećavao kupiti sve i svašta od Hajduka (lopte, dresove i kako to sve ide) ali se nikad nisam dao. Jedni su mi susjedi jednom prilikom odlučili kupit Dinamov dres (iako su oni Hajdukovci ali ne zagriženi) i kako je onaj ovratnik tada bio bijele boje čovjek mi je pokazao samo to i ja sam bio uvjeren da je Hajdukov i išao ga istog trena bacit u more (kuća jako blizu mora) i tek onda kad sam zamahnuo i dres se raširio shvatio sam da je Dinamov i bila je to neopisiva sreća. Igrom slučaja sam bio na jednoj svadbi isto tako poprilično davno, svadba u našoj Mokošici i bio je tamo poznati M kojeg mama i ta strana obitelji poznaje i sjećam se kako mi je mama rekla ”evo on ti je isto Dinamovac” i on mi se javio, dao mi šaku i pohvalio navijanje za Dinamo i meni je to bio ogroman doživljaj. Kako sam odrastao bilo je tu perioda kad bi me više držala ta ljubav prema Dinamu a nekad manje. U zadnjih 5-6 godina me jako drži i ne čini mi se da će lako popustit :lol:, imam skoro sve prijatelje Hajdukovce (neke i torcidaše) što je vjerojatno vama gore nezamislivo ali nisam imao velikog izbora. Ušli smo u tjedan derbija tako da i tenzije među nama rastu, to su sve vrhunski ljudi i u jednu ruku mi je drago što imaju ista zanimanja u životu kao ja a u drugu žao što nisu izabrali onaj najbolji mogući, plavi, put kad su već krenuli u tom smjeru. Često bude svađa ali riješi se to nekako. Mi dole živimo da im padne krpa Mokošica :lol: i molimo Boga da nekako kiksaju ali moram reći da su vojska i da je nažalost taj Dubrovnik sve jači i jači što se tiče Hajduka. Puno zanimljivih priča ima iz Dubrovnika, a pogotovo iz tih dviju Mokošica, ali ne mislim dijelit nešto previše ovdje po forumu. Zaključit ću još kratko da sam ja dijete za većinu vas Zonaša, u ranim dvadesetima i velik je gušt čitat priče kako je sve to prije izgledalo. Te godine su mi problem jer i nemam baš neku ekipu za utakmice tako da je zanimljivo da na utakmice idem sam i uglavnom nitko ni ne zna da idem. Možda je tako i najbolje da mogu mirno šetat po svom Gradu. Ta ekipa iz Mokošice je uglavnom poprilično starija od mene pa se nikad nismo imali priliku upoznat, a i ja uz to ne živim u Mokošici pa je i to još jedan od razloga. Za kraj vam svima želim malo više ovog našeg ludog mentaliteta s juga i da Zagreb i okolica nastavi ovaj proces buđenja koji traje od prošle godine. Idemo ih razbit u nedjelju i riješit prvenstvo pa nek svi ovi moji prijatelji kmeče, izdržat ću nekako slušat to par dana ako sam i sve ove godine :).