Kad bi se u doselekciji možda uzelo nekog defenzivca ili čak 2 bilo bi dobro — Zagreb1992

Zaboravio si Majica koji se kroz par mjeseci vraća

Već sam si u glavi složio fikciju bitke između Vlatka "nikih problema" Markovića i Sanjina Španovića — prefontaine

I jesam dobio? :yum:

Da se razumijemo, korisnik Špan nisam ja. :smile:

19.5k
Zna li netko treba li se printati ulaznica? — Papastrumf

Samo godišnja....

Kako je lijepo biti glup, pjevao je nekoć jedan pjevač. U redu, on je pjevao kako je lepo biti glup i njegove se pjesme u Hrvatskoj više ne smiju pjevati, ali za ovo priliku neka nam bude oprošteno. Jer, važna je prilika. Nadasve svečana.

Pjesma "Kako je lepo biti glup" objavljena je 1982. godine, one iste u kojoj je Dinamo posljednji put bio prvak svoje države. Tako se, naravno, namjestilo, jedna stvar s drugom nema nikakve veze. Osim što ta pjesma, savršeno jednostavna i doslovna, jer kad pišeš za glupe jedino takva i može biti, sjajno opisuje sve ono što se s Dinamom događalo u godinama koje će uslijediti. Poglavito nakon što Dinamo prestane biti Dinamo te se poput sijalice s tvorničkom greškom počne periodično gasiti i paliti odnosno poput nosferatua pojavljivati pod raznoraznim imenima i u raznoraznim oblicima.

Kako je, uglavnom, lijepo biti glup pa zaboraviti da Dinama zapravo odavno nema. I da ovaj Dinamo, kojega zovete Građanskim nogometnim klubom, kojemu plješćete nakon njegovih pobjeda u Europi i kojemu tepate da je najbolji i najveći hrvatski klub, za kojega igraju najbolji hrvatski nogometaši, i najskuplji, naravno, sve bivši, sadašnji i budući reprezentativci, i čija su djeca, pokupljena iz svih močvara i bara poznatoga nam svijeta, redom čudesna i čija krila, kako je nadahnuto opisao jedan ugledni novinar, lete tako visoko i jako da idu prema nebu, da taj i takav, dakle, Dinamo, nije ništa drugo nego ostavština iliti tekovina onog nepostojećeg Dinama koji je nastao i rastao u najvećoj pljački koju je Hrvatska - da, čak i Hrvatska, ta jadna, očerupana i temeljito opljačkana zemlja - vidjela.
Mamićeva ispovijest

Za glupane, slijedi mali podsjetnik.
29402473
Domaći nogomet Najniža stepenica Argentinac je osvajao titule s Dinamom i Zvezdom, a sad će, u smiraju karijere, igrati za posljednju trećeligašku momčad Pročitaj više
30310219
Domaći nogomet europska liga Pobjeda Dinama razveselila vojvođanske Hrvate: ‘Ovdje je puno prikrivenih navijača...‘ Pročitaj više

Dinamo je u stečaj otišao 5. studenoga 2004. godine. Do tada je bio športsko-dioničko društvo, više manje fiktivno, s dionicama koje nitko nije mogao kupiti, ali s čvrstom političkom podrškom predsjednika Franje Tuđmana i njegovih slinavih trabanata, a od tada se pretvorio u udrugu građana. Kojih, nitko nije imao pojma. Osim Zdravka Mamića. Koji je o svemu javno progovorio nakon što je i njemu, godinama kasnije, došao kraj.

"Godine 2000. Barišić je bio predsjednik, a do devetog mjeseca je sportski direktor bio Velimir Zajec. Ćiro je tada došao za trenera, a Dinamo je išao naglavačke, okomito je padao, majka ga nije prepoznala kada se raspao i kada je Tuđman umro", počeo je Mamić jedan od svojih znamenitih međugorskih solilokvija.

"Tada je Račan došao na vlast. Ministar financija je bio Mato Crkvenac. Da vas starije podsjetim, jer to je slika za povijest, u toj vladi dolazi Mato Crkvenac sa žutim Golfom 2. Kaže, sada ćete vi tuđmanovci vidjeti kako se porez naplaćuje", nastavio je Mamić.
image

Zdravko Mamić? Tko je to? Pa s njim Dinamo nema nikakve veze. Stvarno, tko je Zdravko Mamić?


Ante Čizmić/Cropix

"Na četiri kluba su natovarili 900 milijuna kuna duga. Klubovi su se žalili, dobili su odbijenice od Ministarstva financija, pa su se žalili na visoki sud, pa je presuđeno da je Dinamo dužan 353 milijuna kuna, a to je bilo 50 milijuna eura. To je odlučeno 1. 7. 2002. godine. Tada je Dinamo dužan i zagrebačkom Holdingu 50 milijuna eura, jer je bivši predsjednik, koji je bio gradonačelnik Zagreba, ukrcavao novac iz tih poduzeća i, naravno, nisu ga vratili, pa je to ostalo kao dug. A ostalo je i 50 milijuna eura duga dobavljačima i igračima", nabrojio je Mamić.

"Sve ovo što vam pričam je provjerljivo u dokumentima. Ja tad nisam u klubu, ali već 2001. Barišić me moli i posuđujem klubu 12 milijuna eura i oživljavam mrtvaca. Zajec i moj vjenčani kum se pobune mom dolasku i odu iz Dinama. Ostane Barišić, a ja budem imenovan za izvršnog dopredsjednika i počinje akcija spašavanja Dinama. Prvog sedmog 2002. godine, nakon pravomoćnog rješenja, Dinamo je dugovao 150 milijuna eura. Tada su podnijeli zahtjev za stečaj. Dinamo tada pravno ne postoji, ali ne može funkcionirati jer je blokiran račun u Privrednoj banci. Dinamo tada ne postoji, gasi se kao klub", priznao je Mamić.

"Nastavili smo poslovati kroz udrugu građana, ja sam u Klagenfurtu otvorio račun u Hypo banci i Barišić kroz njega gura novac. Čistili samo koliko smo mogli. Spašavali smo klub", zaključio je bjegunac od hrvatskoga pravosuđa i pravomoćno osuđeni kriminalac za čije vladavine je Dinamo postao ono što je danas, za glupane najveći i najbolji hrvatski nogometni klub.
Bobane, klekni

Ukoliko niste skloni vjerovati kriminalcima, sve ovo što je Mamić u svom bijesu naveo, i službeno je zavedeno. I Dinamov dug i neplaćene obaveze i gašenje.

I sam Vrhovni sud presudio je da Dinamo kao udruga građana nema nikakve veze niti je pravni sljednik Dinama koji je bio športsko-dioničko društvo i koji se kao takav jedno vrijeme zvao Croatia, jer kako bi se drukčije i mogao zvati klub koji je sinonim cijele države.

Problem je tek što pravila igre, određena zakonima Republike Hrvatske - da, čak i država poput Hrvatske ima zakone - nalažu da klub koji ode u stečaj mora ispasti u najniži rang natjecanja. A novi Dinamo taj je scenarij izbjegao. Kako?

Glupani to pitanje ni danas ne postavljaju. A i zašto bi kad je tako lijepo biti glup. I uživati u Mamićevom naslijeđu. U njegovim kupljenim trofejima i prljavom novcu.
image

Izbori na Maksimiru, tamo ulica ne bira, ne, to biraju akademici




Goran Mehkek/Cropix

Dinamo je danas, kao što znamo iz objava nacionalnih medija, čist kako nikad nije bio. Predsjednik mu je Zvonimir Boban, u skupštini mu sjede navijači izabrani na demokratskim izborima, a na terenu igraju igrači u koje je samo ovog ljeta uloženo više od deset milijuna eura. S druge strane, svi koji su imali ikakve veze s notornim izvršnim dopredsjednikom potjerani su. Ostali su samo njegovi pehari, njegovi europski koeficijent i njegov keš. Njih se Boban i bobanovi nisu željeli odreći. Nisu glupi. Samo se prave.

Da se, naime, ne prave, da su uistinu glupi, odnosno da im je uistinu stalo do ozdravljenja cijelog hrvatskog nogometa, onda bi Zvonimir Boban došao u Split, na Poljud te u parku "Za sva vrimena" stao pred spomenik ustanku navijača u hrvatskom nogometnom getu. Položio bi vijenac, vratio se korak, dva unatrag i zastao na nekoliko trenutaka.

A onda bi, odjednom, bez da je to itko znao i očekivao, kleknuo, pognuo glavu te tako ostao klečati na tvrdom, dalmatinskom kamenu dok bi se oko njega sjatili fotoreporteri svjesni da gledaju prizor za povijest.

"Nad ponorom Dinamove povijesti, pod teretom milijuna ubijenih nogometnih snova, učinio sam ono što ljudi inače čine kada jezik zakaže, kleknuo sam kao grešnik i molio se da nama dinamovcima bude oprošteno", napisao bi, samo da se ne pravi glup, godinama kasnije u svojim memoarima Zvonimir Boban.

No, Boban neće to napisati. Jer, ljepše je biti glup. Ugodnije. Roniš u kadi punoj vlastitih fekalija, a svi oko tebe uvjeravaju te da plivaš u najbistrijem oceanu.

Sportski novinari onaniraju na tvoju fotografiju. I pišu kako će Dinamo pod tvojim vodstvom "opet krenuti stazom kojom je godinama marširao". Jer, da citiramo samo jednog od njih, "što god prošao u svojoj novijoj povijesti, kako ga god tko vodio i kakve god to sve probleme, sudske procese i sukobe izazivalo, koliko god to jedno razdoblje bilo obojano tamnim tonovima, Dinamo je bio uspješan klub."
Vizionari vs. neznalice

Za razliku od onog neuspješnog. Koji je već dva desetljeća predmet sprdnje. I kojega, kako nas uče Bobanovi onanisti, vodi ulica. Jer, ono što su u Dinamu proljećari, hrvatski intelektualci i vjesnici demokratskih promjena, kod njih su uličari, orjunaši i huligani.
image

Eto, stiglo proljeće...
Goran Mehkek/Cropix

Kad u Dinamu na izborima za skupštinu sudjeluje samo jedna lista onda je to, da citiramo, najčitaniji hrvatski portal, poraz svih kritičara Bobana i njegovih ljudi, a kad u onom drugom klubu na izborima za Nadzorni izbor bude prijavljena samo jedna lista onda je to, citiramo isti portal, poraz Udruge koja vodi klub.

Sve što se događa u jednom klubu dokaz je reda, znanja i vizionarstva, a sve što se događa u drugome klubu, bez kojega bi, to je čak i najvećim glupanima jasno, hrvatski nogomet prestao postojati, svjedočanstvo je nereda, bezvlašća i kaosa.

I kao što smo nekad uzdisali eh, da je nama jedan Mamić, danas uzdišemo, eh, da je nama jedan Boban.

I baš zato ovo i jest važna prilika. Nadasve svečana. Da Dinamu, njegovu vodstvu, navijačima i svima koji navijaju za Dinamo kad igra u Europi čestitamo. Uspjeli su. Sve su nas učinili glupima.

Ima li netko cijeli članak iz slobodne Dalmacije gdje se napada Boban i Dinamo? — Bosna86

Stavit ću u Shit of the day

Tako treba, da nam ne bi neki novi Viduka promaknuo — Sajla

Evo priče o Viduki.

Zekin prvi trener je bio Mirko Bazic. Zvali su ga sumar jer je završio šumarski fakultet. Trenirao je 70-ih brojne generacije. 90-ih je otišao u Australiju. I skuzio jednog malog. Poslao u Zagreb VHS kazete tog lika.
Naravno, odmah se vidjelo da je to to i trebalo ga je dovesti.
Tuđman i Zeko nisu bili u nekim odnosima zbog promjene imena, ali zajednički prijatelj je bio ginekolog Simunic koji je igrao tenis sa obojicom. Zeko saznaje da Tudman i ekipa (Simunic isto) idu u Australiju i veli mu za malog Marka i moli da ga Tuđman primi i nagovori da dođe u Dinamo u Zagreb.
I tako i bude. Tuđman ode kod obitelji, nagovori malog i obitelj i ovaj dolazi u Zagreb. Prolazi probu naravno i ide u prvu momčad.
Pred malog stave ugovor, mali pogleda i veli: Predsjednik je obećao više.
Na kraju je to sređeno i sve je poslije poznato oko Marka Viduke....

Znam da je najlakse iza nekog nicka po nekome jer ti se ne sviđa, nije dio DP-a, ostatak je onih i sl. Ali 15 godina smo se borili za demokraciju i protiv jednoumlja, a to nosi i neku odgovornost koju se treba početi nositi na leđima kad je Dinamo u pitanju od svih članova.

Darko Podnar bio je od pobjede Dinamovog proljeća do odlaska lojalan suradnik koji ima prethodnog iskustva u nogometu. Zato mu treba gospodski pružiti ruku, zahvaliti se i otići svatko na svoju stranu kao ljudi.

Upravo zahvaljujući njegovom potpisu recimo nakon odluke o izvanrednom otkazu tadašnjoj predsjednici Uprave omogućena je izmjena tada aktualne sistematizacije koja je omogućila daljnju organizacijsku tranziciju kluba. Mogao je kao delegat se praviti blesav, opstruirati i sl. ali je odradio ono što je bilo važno za Dinamo u tom trenutku da ne dođe do krize upravljanja pa recimo problema s bankama i sl.

To je samo jedan primjer. Ima i onih loših, ali ti su od prije pobjedničke Skupštine tijekom izbora pa onda se držiš da u "ljubavi i ratu je sve dopušteno".

On ide svojim putem, Dinamo od subote svojim i to je to.

Papastrumf je rekao da treba knjigu napisati o tome, nadam se i da hoće. — BluePhone67

On diktira, ja pišem :rofl: Treba naravno, ali i treba vidjeti vrijeme zastare za neke detalje.... ahahah bit će vremena...

Posebno poglavlje: Dedini kolači

Nisam dugo pisao iz raznih razloga, a i teško da ću uskoro. Ali s ove, pojačane liste za subotnje izdvojio bih 4 imena od kojih je 3 već bilo u zadnjem sazivu Skupštine ali s druge liste.
Svaki ima svoju priču, ali zajednički nazivnik im je nepatvorena Dinamovština i zaista pripadaju ovoj ekipi.
Zašto ih onda nije bilo prije godinu i pol dana na DP listi?
Tko zanemaruje taktiku i igra za raju... (kako ide dalje znaju pravu romantičari)...

Prva dva su pravi trojanci Dinamovog proljeća.

Lovro Marzic je mladi pravnik i Dinamovac, urbani dečko (koji me je godinama maltretirao za bar šal Dinamovo proljeće koji se napravio u limitiranoj verziji za onaj koncert, izložbu i ostale stvari koje smo kao DTSM organizirali za konačno prezimljavanje u Europi, a klub se ograđivao od toga). Lovro nema dlake na jeziku svakom smireno kaže kaj misli i tako je jednoj osobi bliskoj tadašnjoj predsjednici Uprave rekao kaj ne valja u Skupštini i dobio klasičan odgovor - pa što se ti ne aktiviraš. Nisu ni sumnjali kaj su aktivirali. Skupljali su te ljude za listu kao Pokemone (jer su kasno skuzili da u Statutu iz prosinca 2023. piše da zaposlenici ne mogu biti članovi Skupštine). Lovro je javio da ima prođu i da će proći na "Barišićevoj listi" i tu je komunikacija s njime prestala. Dapače, na ulici se prelazilo na drugu stranu ceste. Nikome od onih genijalaca na kraju nije bilo sumnjivo da Lovro ima 13 od 13 glasova i 100 posto prolaz. Imao je više glasova od Barišića kao "nositelja liste". Tek kasnije su skuzili da je on naš trojanski konj. Kad su ga počeli medijski stiskati i drugim medoticama znali smo da su krivog našli jer to je beton i naš 26. glas.
(A i dobio je taj šal Dinamovo proljeće nakon što je Zeko postao predsjednik.... :smile: )

Hrvoje Josip Balen vlasnik je Algebre i znamo se godinama. Kad smo imali onu utrku u rujnu 2023. za učlanjivanje u klub kako bi ubacili povjerenike u Skupštinu i bili klackalica sam je nazvao i pitao kako pomoći i obišao cijelo svoje veleučilište da uclani što više ljudi.
Iduće scene par mjeseci kasnije neću nikada zaboraviti. Ja u SPAR-u u Martićevoj kupujem si tu večer osnovne stvari. Taman progurali statut 35-25 (Hanzel htio 40-20 pa udri i prijeti zapisnicima, igraj dupli pas s nekima koji više nisu u političkom mainstreamu), a dečki još uvijek u Grčkoj. Zvoni mobitel. Hrvoje Balen. Javlja se. Rekoh računamo te za listu, idu oni Dinamovci respektabilnih CV-a. On veli stani malo, imam drugu ideju. Znam tog i tog iz IO on bi me mogao progurati među 35. Već smo tada imali jednog, sad bi mogao i drugi. Predobro da bi bilo istinito. Provjerit će na kavi. Zove dva dana kasnije da se vidimo, neće preko telefona, pa mi u šetnji parkicem veli da prolazi, ali da mu je taj iz IO rekao da ne smije zajebati (tako su oni skupljali ljude - e ne smiješ me zajebati). Nakon toga se mičemo s Facebook frendova, ma svega. Nismo pričali niti se vidjeli do iza izbora prvog kruga. I to je bilo preko treće osobe dogovoreno. :rofl:

Već smo bili na 27., a imali smo u džepu u tišini jednog koji neće doći. Dakle oni su bili tri ispod i počela je panika.

A u Zagreb je došao PAOK. Glavna priča ipak je bio famozni šalabahter ili kako su oni to rekli "bilješke". A to je samo bio bumerang gospodi za jednog dosadašnjeg člana IO i Skupštine.

Janko Gogolja je vlasnik privatne, ali velike financijske kompanije i na kraju ispostavilo se veliki karakter. Vidio je brzo gdje sve s ovima vodi i večer prije utakmice s PAOK-om odlučio da će glasati za Zajeca, a ne Barisica i kliku. I to se saznalo, objavilo, ali se čovjek nije skrivao. Otišao je na utakmicu u ložu, gledao 2:0 pobjedu i onu bolesnu atmosferu i na kraju se morao suočiti s Mirko Barišićem, Hanzelom, Vlatkom ali i Bozicom Barisic. Saslusao je sve, od obećanja do uvreda, ali ostao je čvrst.
Na kraju kada se shvatilo da je pobjeda blizu trebalo je slagati i IO (tj. imati spreman saziv) i ovakvog kapitalca bi rado svako imao (i profesionalno i moralno). Na kraju je rekao: "Dečki, pa da pričaju da ste me kupili, a svi znamo da niste. Tu sam kaj treba, ali IO meni ne treba".

Eto, tako su trojica muškaraca danas na pravoj listi, a tada su bili na pravoj strani bez obzira na listu. Pravi Dinamovci.

(Preostale tri ruke čuvam kao materijal za neko štivo jedan dan i kako im su se otvorile oči. Jedan je recimo otišao na sastanak tih 35 i nakon govora Hanzela shvatio da on tamo ne pripada, drugi je na mail dobio tekst pismene ostavke i pijane poruke da potpiše to jer se saznalo da je pio kavu sa mnom i Dragutinom Kamenskim i nije im od povjerenja. Itd itd.)

Četvrto ime je Tomislav Kamenski. Mladi direktor obiteljske tvrtke od preko 1000 zaposlenih i boli glava projekata je Dinamovac koji ne gleda protivnika i na svakoj je domaćoj tekmi.
Iz objektivnih razloga Dragutin Kamenski nije na listi, ali Tomo je potpuno zaslužil. Tu je ovih godinu i pol za bilo kaj, stječe veliko iskustvo u tvrtki i sigurno će imati što reći u budućnosti kao dio Dinama. Stalno radi na sebi, educira se i s njim, Lovrom, dr. Pleckom i tom generacijom na listi nema straha za budućnost kluba.
A Tomekov stari je tu isto cijelo vrijeme i primjer je pravog Zagorca kojem se ne smiješ zamjeriti kao što mu se Barišić zamjerio. Čovjek je doslovno tjedan dana između ona dva kruga izbora s nama orao i kopao da izvučemo šest ruku i porazimo stari model i otvorimo vrata novom Dinamu.
Na kraju sam ga pitao što je mislio kad je prihvatio Barisicev poziv u rujnu 2023. da uđe u IO, a što misli danas: Kome je on vrijednosno bliži?
Samo se nasmijao i rekao da se i on zna zajebati.
Nikad nije bio dio borbi, ali brzo je shvatio (pa i na svojoj koži) kakvi su to ljudi bili na drugoj strani.
I shvaća da uvijek može dati savjet iz bogatog iskustva koji ima.

Zašto sam sve ovo napisao? Čisto da vidite koliko je samo nekoliko ljudi žrtve podnijelo da bi imali danas ovo što imamo. I da upravo izlaskom na izbore, bez obzira što je nažalost samo jedna lista, dajete legitimitet ovim ljudima da grade novi Dinamo.
Jer više nema borbi protiv, nema neprijatelja, sad je samo razvoj kluba da postane "neosvojiva plava tvrđava". Na tom putu će se griješiti, pobogu pa griješili smo u prvih godinu i pol, ali na greškama svi naučili.
Ako je na bazi od 13 000 članova Zeki skoro 8000 dalo glas, onda Zvone zaslužuje najmanje duplo, ako ne i više da svi vide kakva je to plava vojska stala iza kluba i da nikada više nitko ne pomisli iskorištavati naš Dinamo.
Zato u subotu lagano ispuniti clansku obvezu i uživati u tom Plavom zajedništvu koje se osjeti na svakom koraku.
Toliko od mene....

Pretplatio sam se na reviju. Prošlo je skoro dva tjedna od pojave trećeg broja u fan shopu. A mojeg primjerka još uvijek nema. Putuje valjda. Ako je uopće poslan.

Što se događa? Koji je smisao pretplate ako ću kao pretplatnik izdanje dobivati dva ili više tjedana nakon objave (taman kad ga krenem čitati, evo novog broja)? Mogu li očekivati nekakve pomake po tom pitanju?

Malo je to frustrirajuće. Ispada da mi je bolje otići do shopa i kupiti reviju tamo. Ne pretplatiti se uopće. — Gradjanski Dinamo

Uredno svima se dostavlja. Javi se na mail revije s podacima da se provjeri sutra

moja je jedina želja da netko sa zone iz kluba kratko obrazloži zašto se Dinamo kao klub nije oglasio povodom onog besramnog priopćenja SD-a Istre di se pljuje i na nas navijače kao i na sami klub. To me boli više od kiksa u Puli. — don

Odgovorio mu je član Uprave Dinama vrlo jasno. On nije istupio sam od sebe, već u ime kluba.

Više od toga nema potrebe, nije taj SD vrijedan previše naše pažnje, koncentrirani smo na sebe i svoje projekte. Najbolje da mu GNK Dinamo radi više reklame nego je potrebno.

Meni osobno bi sama prijava na natječaj bila razlog da se raziđeš s tim čovjekom. — ZrnTSCHeZ

Nije se nikad prijavio na natječaj, naprotiv....

to već davno Sanjin ovdje na forumu. — Izet Hajrović

Rekao sam da će se analizirati, ne ukidati. Možda smo se krivo razumjeli. :grin: To je na Odjelu za članstvo koji to pokriva i predstavi Upravi analizu.

Bilo bi zanimljivo vidjet kako su se te brojke podijelile po garniturama. Nekako sam uvjeren da 3. dres ima ukupno vise prodanih primjeraka nego prvi i drugi zajedno. — Crni86

nema, što je i logično. uvijek je plavi ispred i to je razumno. Ali treći ide jako dobro, iznad očeklivanja

Vlaović na Plavoj noći i sad na slikama u objavi za Ćiru, jel ima neki konkretan razlog, odnosno jel Vlaović nešto u klubu(upravi), a da sam možda propustio? — Navijač Dinama

Evidentno je... :lol: Šala mala....

Nije ništa u upravi, niti u klubu. Odazvao se na nekoliko zadnjih poziva iz kluba, sviđa mu otvaranje kluba i rado pomogne kaj može

Tu je velika uloga Silvia Marića kao ambasadora kluba koji zove bivše igrače na utakmice, događanja i slično. Realno, tko može odbiti Maru?:smile:

ad pretplatnici mogu očekivati svoj primjerak na vratima? — Eduardo

Idući tjedan