Grad Zagreb To su patetični nostalgičari koji uvijek misle da je nekad bilo bolje. Zanimljiva psihološka varka, ne znam po čemu je neko prethodno razdoblje bolje od trenutno osim u slučaju nekih ekstremnih događanja (rat, nepogode itd.), ali to je sve prolazno. Doduše, sigirno postoje iznimke.
Ljudi žive bolje nego ikad, to je statistički lako dokazat, događanja ima kao nikad prije, ne samo u Zagrebu nego općenito (ljetni festivali po Zagorju i Slavoniji, kulturno uzdizanje Šibenika itd. da samo neke u Hrvatskoj nabrojim). O takvim stvarima je suvišno razgovarati.
Razumijem da su ljudi nostalgični za svojom mladosti, ali postavljat se u superiornu poziciju dociranja mladima da je nekad bilo bolje i podučavat ih “ispravnim” ukusima i svjetonazorima je totalno promašeno. Davnih dana je engleski premijer Harold MacMillan ustvrdio da treba biti iskren i priznati da se živi bolje nego ikad. Nakon Drugog svjetskog rata, barem do 60-ih ljudi su znali cijenit blagostanje i prosperitet jer su prije njega živjeli u neimaštini, a i dalje postoje ljudi koji će romantizirati neku prošlost iako u sadašnjosti žive daleko bolje.
Ima u Hrvatskoj još čudaka koji su spremni izjavit da se bolje živjelo u Jugoslaviji. Unatoč tome što je taj mit nekoliko desetaka puta srušen takvi ljudi i dalje vjeruju. Nažalost nerijetko to nadilazi “simpatičnu” nostalgiju i prelazi u toksično pametovanje i ratobornost.
Možda je najzanimljivija nostalgija za selom. Fenomen romantiziranja sela s kojega su svi bježali. Kakva logička kontradiktornost da glava boli od nje.
U ovom članku nije nostalgija problem, nego je problem što netko obrazovan s određenim utjecajem piše takve gluposti. Kako je iznad napisano, takvim stvarima mjesto je u Zakaj volim Zagreb i sl.