Dinamo Zagreb 2025./2026. - O svemu pomalo Ako ne znaš što je bilo...
Prošlo je gotovo trideset godina od prosvjeda za spas Radija 101. Veliku ulogu u organizaciji i mobilizaciji građana da se odazovu u tako velikom broju imali su, između ostalih, i Bad Blue Boys-i. Njima je prosvjed došao kao prirodan nastavak borbe za povratak imena Dinamo.
Danas te, u svakom smislu, daleke 1996. godine Bad Blue Boys-i su stali uz svoje građane, uz svoj grad te pružili otpor jednom autokratskom sustavu koji je baš na njima običavao vježbati svoj represivni aparat.
Tih dana Tuđman je boravio na liječenju u Americi, a njegov glavni operativac, čovjek od povjerenja, bio je Ivić Pašalić. Možda i najmračnija figura mračne politike tog vremena. Njegova famozna ortačka mreža sezala je u gotovo sve sfere društva.
Posebno je Pašalić volio kadrovirati u policijsko-obavještajnim ili pak medijskim krugovima, što mu je omogućavalo da potpuno kontrolira narativ tokom pretvorbe i privatizacije.
Njegov pak čovjek od povjerenja u policijsko-obavještajnom miljeu, ujedno njegov rođak, bivši obavještajac SZUP-a, prvi čovjek policijske akademije, bio je stanoviti Zdravko Barišić.
Preko dana policajac, noću heroj privatizacije koji je sjedio u dvadesetak odbora raznih firmi koje danas više ne postoje. Barišić je nekoliko godina poslije postao i prvi Pašalićev čovjek protiv kojeg je službeno dignuta optužnica. Sumnjičilo ga se za izvlačenje 100 milijuna iz Salonita. Slučaj je iz, do dan danas nerazjašnjenih razloga, nekoliko godina stajao u ladici u DORH-u dok sve nije otišlo u zastaru.
Kada su Bad Blue Boys-i zajedno s drugim građanima Zagreba te 1996. godine izašli na ulice bilo je to više od borbe za jednu radio stanicu, više od borbe za ime jednog nogometnog kluba, bio je to čin otpora prema društvu kakvo su nam nudili Pašalić i njegovi ortaci.
Linija građanskog otpora tih je godina bila vrlo vidljiva i jasna. Na jednoj strani su bili Bad Blue Boysi, Radio 101, Feral Tribune i građani, na drugoj Tuđman, Pašalić i njihovi kadrovi.
Danas više nema Radija 101 ni Ferala, nema ni Tuđmana, Pašalića se javnost jedva sjeća, ali metode sustava u borbi protiv svakog tko ne pleše kako oni sviraju ostale su potpuno iste. Boys-i su tih godina nazivani Jugoslavenima, soroševcima, stranim plaćenicima i antihrvatima.
Danas, gotovo trideset godina kasnije, Bad Blue Boys-i više ne moraju strahovati da će ih sustav proganjati i dehumanizirati takvim malicioznim etiketama. One su danas rezervirane za neke druge građane i organizacije. Linija građanskog otpora je i dalje tu, samo su Boys-i prešli na drugu stranu te linije. Danas predsjednik HDZ-a i prvi čovjek nacije u njima više ne vidi raznobojne vragove i unutrašnje neprijatelje. Danas prvi čovjek sustava njihove poteze odobrava i naziva ih logičnima.
Život je često cinični gad pa tako ni ovaj puta nije razočarao. Naime, današnji menadžer Marka Perkovića Thompsona, arhitekt iz sjene i siva eminencija, kako njegove karijere tako i svih previranja u našem društvu zadnjih mjeseci, je isti onaj Zdravko Barišić. Isti onaj Pašalićev rođak, bivši obavještajac SZUP-a i bivši Pašalićev kadar u policijsko-obavještajnim krugovima.
Razvukavši transparent sa ZDS pozdravom kao provokaciju aktualnom gradonačelniku Zagreba, a u znak podrške Thompsonu i Barišiću Boys-i su bezrezervno izabrali stranu. Danas Boys-i pušu u jedra svojih dojučerašnjih progonitelja, a kontra većine svojih sugrađana. Sve se to dešava u trenucima dok im grad gradi dva stadiona, a Mamićeva klika je nakon više od dvadeset godina izgurana iz Dinama.
Čini se da su Boys-i, ti čuvari zagrebačke časti, kako vole tepati sami sebi, ipak zaspali na straži ili jednostavno današnji klinci više stvarno ne znaju šta je bilo?