Drago mi je što je zabio gol, što je odigrao cijelu tekmu i što se vidi da je robustan i čvrst na nogama, dosta precizan i čita igru u daljinu, pomalo djeluje kao Radeljić u kretnji i dodavanju.
Danas se vidjelo da pozicija 6-ice mu nije baš forte, ali već na 8-ci puno bolje.
Čini se da je možda još uvijek pod nekim kao dojmom i da nije potpuno opušten, kao da previše pazi kaj i kak bi napravil, kao još sa stisnutom kočnicom, ali, tu je, ok mi je za sada.

Kravtsov danas baš onako kako treba.

Čvrst, siguran i bez puno filozofije, a još je krunisao utakmicu prvijencem pred kraj prvog poluvremena. Posebno mi se sviđa što djeluje sve sigurnije iz utakmice u utakmicu. Ako ovako nastavi, mogli bismo dobiti ozbiljno pojačanje za nastavak sezone. Samo neka grize dalje.

Ne znam kaj bi mislio o tome da on preuzme Mišićevu ulogu. Nisam siguran da on to može. Možda da on i Zajc igraju u paru, da igramo nekakvih 4-2-3-1.

A morat ce u Magarac gradu. Da li sam ili u paru ali mora dati sve od sebe! Vjerujem da moze

Jučer je Kiril odigrao prosječnu tekmu, a opet bolje od Zajca do sada. A ono, nije Mišić, to ćemo svi morati prihvatiti isto kao što nismo nikad dobili instant zamjenu za nekog top igrača koji je otišao. Meni se sviđa da je bio čvrst u duelima, siguran je u predaji lopte, par puta je odlično gurao lopte u prostor napadačima i krilima.. meni dobar.

Intervju za SN

Nije još odigrao ni približno dovoljno utakmica da bi ga se u Maksimiru moglo ozbiljno uspoređivati s Josipom Mišićem. Zapravo, sam će nekoliko puta tijekom razgovora vrlo jasno povući ručnu čim mu se ta usporedba servira. No život, pa ni nogomet, ne pitaju uvijek jeste li spremni...

Kiril Kravcov u Dinamo je stigao kao veznjak koji može igrati na nekoliko pozicija, ali prije svega kao čovjek koji bi trebao predstavljati ozbiljnu alternativu na mjestu na kojem je plava momčad godinama gotovo potpuno ovisna o jednom igraču. A pravo vatreno krštenje, ako Mario Kovačević doista posegne za njim, mogao bi dobiti tamo gdje za upoznavanje nema vremena: u derbiju protiv Hajduka, na krcatom Poljudu, bez suspendiranog Mišića.

A baš uoči takve utakmice 24-godišnji Rus prvi put ekskluzivno govori za hrvatske medije. Ne samo o Hajduku, Poljudu i čovjeku čije bi mjesto mogao preuzeti nego i o Dinamu, Bobanu, Zagrebu, vlastitim manama, Rusiji, ratu u Ukrajini te činjenici da bi u subotu mogao igrati pred navijačima koji su od prvog dana rata vrlo jasno stali na ukrajinsku stranu. No krenuli smo, logično, od Mišića.

Kravcov ne bježi od šestice, dapače. Voli loptu, želi organizirati igru i određivati ritam, ali istodobno vrlo otvoreno priznaje da se ne vidi kao jednodimenzionalni zadnji vezni.

- Mogu igrati šesticu, mogu i osmicu, box-to-box. Volim pomoći prema naprijed, napraviti nešto u ofenzivi, ali istodobno volim duele, oduzimati lopte i igrati defenzivnije. Trener odlučuje gdje ću igrati, meni nijedna od tih pozicija nije problem - otvara razgovor na engleskom.

Kada ga se, međutim, izravno suoči s čovjekom kojega bi mogao zamijeniti već u subotu, odgovor postaje puno oprezniji.

- Moram još jako puno igrati da bih postao novi Mišić. On ima veliku ulogu u momčadi, sjajan je igrač i dat ću sve od sebe, ali nije mi striktno definirano da moram biti samo šestica.

Ali možete li biti ta šestica? Ona koja će uzeti prvu loptu, igrati pod pritiskom i diktirati Dinamov ritam?

- Mogu. Volim imati loptu, kreirati, davati ritam igri. Osjećam da to mogu i nadam se da ću pokazati svoju kvalitetu. Naravno, treba mi vremena da se prilagodim Dinamu, HNL-u i hrvatskom nogometu. Želim postati velik igrač Dinama, ali korak po korak.

Kravcov, inače, već dulje vrijeme radi s osobnim nogometnim analitičarem i psihologom, a upravo je analiza njegovih prvih mjeseci u Zagrebu pogodila ono što bi mu na Poljudu moglo biti presudno: prevelika želja da bude svugdje.

- Da, bit ću vam potpuno iskren: rekli su mi da ponekad idem previše prema naprijed kada se trebamo braniti. Igra me ponese. Moram držati poziciju jer je to moj primarni posao. Imam jako puno energije, želim stalno nešto napraviti i pomoći, ali ponekad zapravo najviše pomažeš momčadi upravo tako da ostaneš na svom mjestu, držiš strukturu.

I sam priznaje da je tu još u procesu...

- Želim pokazati što više mogu i zato me igra ponekad ponese. Moram biti mirniji, držati strukturu, uhvatiti pravi ritam utakmica. Treba mi vremena i za prilagodbu na zahtjeve, ali predanim radom mogu doći tamo gdje želim i gdje me drugi vide.

Ali vremena mu, barem ovaj tjedan, nogomet baš i nije dao. Mišića, dakle, nema, Hajduk čeka, a Kravcov bi već u prvoj pravoj velikoj utakmici mogao dobiti upravo ono što svaki ambiciozni igrač traži - priliku.

- Naravno da je želim. To je mentalitet profesionalnog igrača, igrača koji želi igrati na najvišoj razini. Ne znam hoću li početi, trener će odlučiti o sastavu i strukturi momčadi, ali svi se pripremamo i svi moramo biti spremni. Ja svakako jesam.

Poljud je dosad vidio samo na snimkama...

- Gledao sam videe i razgovarao sa suigračima. Rekli su mi da je atmosfera nevjerojatna, da su stadion i navijači u Splitu ludi. Ali mislim da su naši navijači najbolji. Oni stoje iza nas cijelu utakmicu i zbog njih želiš napraviti nešto posebno.

Nije mu, doduše, derbi kao pojam nepoznanica.

- U Rusiji imamo velike utakmice, primjerice Zenit - Spartak. I tamo su navijači ludi. Ali hrvatski derbi, jasno, nisam igrao i stvarno ne mogu dočekati subotu. To su oni posebni trenuci...

Dinamo tek treba do kraja obraditi Hajduk, kaže, ali neke je stvari već pohvatao.

- U četvrtak je (bila) na redu videoanaliza. Znamo neke njihove specifičnosti, radi se o odličnoj momčadi s nekoliko iznimnih pojedinaca. Cijenimo Hajduk, naravno, ali vjerujem da možemo odigrati jako dobru utakmicu.

Kravcov je u Zagreb stigao posredstvom agenta Tomislava Dujmovića, nakon Zenita i Sočija, a sada otkriva detalje:

- Istekao mi je ugovor, imao sam ponude iz Rusije, Saudijske Arabije i Europe. Onda se javio Dinamo i pomislio sam: zašto ne? Dinamo igra Europu, najveći je klub u Hrvatskoj, velik klub koji razvija igrače. Postoji i ta neka sličnost ruskog i hrvatskog, slavenskog mentaliteta. Zato sam izabrao Zagreb. I sada već vidim da nisam pogriješio. Zapravo, oduševljen sam izborom.

U jednoj stvari Dinamo ga je, tvrdi, odmah podsjetio na klub u kojem je nogometno odrastao.

- U Zenitu sam bio od šeste godine. Za mene je Zenit broj jedan u Rusiji, klub pobjedničkog mentaliteta. Dinamo je isti po tome što uvijek mora pobijediti. To mi je blisko. Želim igrati za pobjedu, biti winner. Soči je bio drukčiji, tamo se puno više borilo: za ostanak, pa pad u drugu ligu, baš borba. Imao sam dobar odnos s Robertom Morenom, imali smo kemiju, ali Soči nije najveći klub u Rusiji. Ne želim onaj osjećaj kad gubim.

A kada je stigao u Zagreb, jedna ga je stvar ipak iznenadila: navijači.

- Baklje su u Rusiji zabranjene, a kada sam ovdje prvi put vidio njihove predstave na tribinama, zaljubio sam se u to. To je nešto posebno. Hodam gradom i posvuda vidim grafite, dresove, zastavice u automobilima, Dinamo, BBB, obilježja kluba. Zagreb živi nogomet. Ovo je nogometni grad i jako sam ponosan što sam dio Dinama. Učim hrvatski, želim upoznati kulturu i osjećam se odlično.

Hrvatski?

- Dobar dan, kako ste? - smije se pa otkriva:

- Sada sam na pridjevima. Simpatično, lijepo, krasno... A, naravno, ponajprije pokušavam pohvatati nogometnu terminologiju jer će mi to olakšati cijeli proces i život s ekipom.

Za koju priča da je - fenomenalna.

- Momčad je jako prijateljska, homogena i možemo napraviti nešto veliko. Svi su me dobro primili, svaki igrač pita treba li mi nešto. Treneri, fizioterapeuti, ljudi u klubu... osjećaj je gotovo obiteljski. To me inspirira jer igraš za cijeli klub, zaposlenike i navijače.

A onda smo spomenuli Zvonimira Bobana i tu se Kravcov naočigled razvedrio.

- Znao sam za Zvonu i prije dolaska. Kada smo prvi put razgovarali, odmah sam osjetio njegovu veličinu i karizmu. Pričao mi je o Dinamu, hrvatskom nogometu, rekao mi kako me vidi u ovoj momčadi i to mi je puno značilo. On je legenda svjetskog nogometa. Zvone je velik. Poseban je... Zapravo mogu reći da ga volim.

A Marija Kovačevića?

- Razgovaramo na svakom treningu. Daje mi podršku, govori mi kako igrati, gdje napredovati, usmjerava me da budem bolji. Pokušavam upiti njegove ideje, prije svega zbog momčadi. Sviđa mi se njegov pristup i vjerujem da ću pod njim postati bolji igrač.

Kravcov je imao 19 godina kada je u veljači 2022. počela ruska invazija na Ukrajinu. Ali o toj temi i politici nije htio.

- Uvijek se fokusiram na nogomet i radim ono što mogu. Želim biti najbolji što mogu na travnjaku.

Bad Blue Boysi vrlo su jasno izražavali podršku Ukrajini, a Kravcov je prvi Rus koji je odjenuo Dinamov dres.

- Za mene je sport iznad svega. Osjećam da su navijači dobri prema meni, meni je to ključno.

A kako se osjećate kao prvi Rus u Dinamu?

- Sjajno. Želim opravdati to što sam ovdje. Želim igrati nogomet i igrati ga na razini koju Dinamo traži. Proučavao sam klub, Tomislav mi je puno pričao o Dinamu, njegovoj bogatoj povijesti i značenju koje ima u nogometu. Znate, kada sam bio dijete, želio sam igrati za Zenit cijelu karijeru. Dok odrastaš, sanjaš i najveće klubove. Ali na kraju je ključan trenutak u kojem živiš, on stvara i definira život. Danas shvaćam da je svaki trenutak važan, svaki korak ključan. Rad određuje budućnost. Ne želim gledati predaleko, potpuno sam posvećen Dinamu. Znam koje su veličine nosile ovaj dres i ne mogu se stavljati s njima u istu rečenicu, ali želim opravdati povjerenje i ostaviti trag - zastane pa zapravo sam sažima cijelu priču:

- Samo ne želim o tome previše govoriti. To moram pokazati na terenu. Osjećam se kao kod kuće, samo mi treba još malo vremena. I teren, da. Na njemu stječeš važnost.

Prvi veliki komad tog terena mogao bi ga dočekati već u subotu. Krcati Poljud. Hajduk. Mišića nema. I možda baš Kravcov na šestici. Za kraj zato samo ono što zanima navijače Dinama: Pada li Hajduk?

- Ha, ha... Dat ćemo baš sve od sebe. Bit ćemo spremni, a osnovna je ideja nakon utakmice vidjeti naše navijače kako se sretni vraćaju prema Zagrebu.

A onda smo spomenuli Zvonimira Bobana i tu se Kravcov naočigled razvedrio.

- Znao sam za Zvonu i prije dolaska. Kada smo prvi put razgovarali, odmah sam osjetio njegovu veličinu i karizmu. Pričao mi je o Dinamu, hrvatskom nogometu, rekao mi kako me vidi u ovoj momčadi i to mi je puno značilo. On je legenda svjetskog nogometa. Zvone je velik. Poseban je... Zapravo mogu reći da ga volim.

Dosta dobar uliz

zvone je silan, neslomljiv

A dobro kenjkate ga baš. Imao je razgovor s Bobanom i oduševio se. Zašto bi se ulizivao o legendi kad možda zna za njega kao što i mi znamo Andreya Arshavina, Ševčenka, Hleba..

Trebao je izjaviti da nije impresioniran Bobanom jer nosi cargo hlače i sako