Ahhahahahahaha svugdje je frajer

Jedan od najlegendarnijih momenata mog života je bio kad sam bio u orgnizaciji jednog eventa na koji su dolazili kojekakvi reprezentativci raznih sportova, dosta jaka imena. I ugl, bio sam voditelj jednog segmenta organizacije i ukaže se lik niotkuda, vani 45 stupnjeva i ne čujem mozak koliko je vruće, on u crnom odijelu naravno, litra znoja mi izbija samo ga gledajući u tom odijelu, dođe do mene i krene sa "slušaj dečko, ovako ćeš ti to sve radit" i krene mi govorit šta ću ja radit cijeli dan da to ispadne sve kako je on zamislio :lol:

Nemrem se vise sjetit detalja ni o kojoj tekmi se radi, al ide prica da je ispratio repku na avion kad su isli negdje van, ovi dolaze u hotel, a on ih doceka... kao da se teleportirao.

Upoznao sam i ja Antu i stvarno je krkan i sirovina. Ali Gospodin (da, sa velikim G) je znao pomoc jako puno nasih sportasa kada su se ozljedili. Uvijek je dolazio na te oporavke, nekima cak i u bolnicu (otkud mu info ja ne znam majke mi) kao podrska. I to deckima od kojih nikad nece imat nikakvu korist. Dogovarao fizikalne, kirurge, svasta nesto. Bas legenda.

Ali daleko najjaca mi je prica kad je Ante ispratio nase repstivce na aerodromu prije SP 2002. Dosli nasi decki u Tokijo i ugledaju Antu Ustasu kako ih docekuje u Tokiju. Znaci covjek ih je otpratio sa Tudmana i dosao prije njih u Tokiju :lol:

Kakva je to legenda. Na svadbi Jedvaja svirao Sasa Matic. I legenda pogleda Matica i krene mu dat ruku a ovaj naravno kurca ne vidi. Najjaci klip :lol: — rokikaciga

https://youtube.com/shorts/_ALSIKhwjLw?is=v420AtnUiDMlDhlx

Kome je zanimljivo (dva prazna mjeseca :fear: ), u kratkim crtama koliko može i koliko okvirno znam.
Neki vjerojatno znaju, neki sigurno ne...nije da mi je nešto drag, ali s obzirom na startnu poziciju - jedan od najuspješnijih ljudi u povijesti samostalne HR :smile:
Ne mislim ništa zlo, nego ilustracije radi...
Đero (Đerek), bez obzira na sadašnji nadimak, je u mom djetinjstvu bio rubno funkcionalna osoba s margina društva (samo primjera radi,pamtim detalj kad sa 17-18 godina nije znao napisati svoje ime tiskanim slovima), bez nekih jako izraženih kvaliteta kojima bi se opravdao današnji status. Prije hiperaktivan i neartikuliran, nego simpatičan.
Krajem 90-ih se na neki način uspio prikrpati originalnim vatrenima kao svojevrsna maskota i potrčko (skoči Štimcu po cigare , naruči taksi Šukeru...gurnu mu koju marku/kunu/EUR, kupe odijelo, plate avion), prvo na nekim okupljanjima, a onda i privatno.
Kako su dolazile nove generacije reprezentativaca, tako bi ih i on dočekao kao netko tko normalno tu i "karijera" se nastavila i čak napredovala do nekakve poluslužbene HNS osobe (tipa, službeno delegiran za doček gostujućih saveza kada je bilo futsal prvenstvo u HR).

P.S.
Fetiš je regulacija prometa, pa se još uvijek redovno par puta godišnje pojavi na dubrovačkim ulicama sa zviždaljkom u ustima i krene uvoditi reda :lol:

Đere je sve ono što je gmaz Sunara Suki htio biti i što misli da jest.