“Rivali imena Istra 1961, Gorica, Vukovar, Osijek… čije su utvrde nekad bile pogubne, djeluju poput amatera pred premierligašem. Prvenstvo nije osvojio zato sto je iznenada promijenio formaciju ili na prepad, niti stoga što su dva tri asa solo dionicama okrenuli vodu na njegov mlin, učinio je to suvereno od druge polovice jeseni na najvrijedniji način - NOGOMETOM!

Modri dugo nisu bili tako raspucani i “raspjevani”. Rekordi padaju ili su ugroženi, zaslužio je da mu na kraju uprava stisne ruku s jednom rečenicom: “Kova, dobar posao!”

Dobar dio članka Dražena Antolica u sportskim.

Gospodin se baš lijepo i gospodski popišao po pojedinim novinarima.

3 pobjede (od toga su dve nad najlosjim ekipama grupnog dijela), 2 remija i 5 poraza.

Ispod nivoa na koji smo navikli zadnjih par sezona. Lekcije i samaranja od celte, lila i betisa.

Da kova je izbriljirao hnl, zavrsio sa cistom peticom, rezultatski i igrom. Isto ocekujemo i u europi jer ove sezone je europa zasluzila trojku i to samo zbog prolaska dalje. Vjerujem da je i on sam toga svjestan.

Koji bi po vama u slucaju plasmana u ligu prvaka bio dobar uspjeh? 10tak bodova?

Ma samo da uđemo u LP jer sa tom lovom možemo izgraditi još bolju momčad,a koliko bodova bi osvojili puno ovisi i o ždrijebu sa kojim ekipama bi igrali

rezultat je tesko predvidjet, moze te uvijek posrat brutalno dobar ili brutalno los zdrijeb.

Mene samo zanima kompetitivbost. Da smo zgubili od celte, betisa i lila al da smo se potukli i nismo im dali pobjedu bas tako lako, ja bi vec bio zadovoljan i komotno bi reko da je ocijena za europu 4 makar i ispali od genka.

Naucio covjek od Sancheza u kratkom roku.

ne kazem da su to rezultati koje bi trebalo glorificirati, ali za frisko redizajniranu momcad.. meni cisto solidan ucinak.
Za iducu sezonu nebi sigurno izjavil da su takvi rezultati u Europi solidni.
Treba teziti boljem, ali isto tak vjerujem je vecina na kraju prosle sezone rekla.. ma ak i nebumo prvi, a da ta momcad daje naznake poboljsanja.. istrpit cemo.
Slazem se da treba dizati letvicu i to nas samo moze gurati naprijed.
Treba nam golman (Livi), oba krila.. i da ova momcad ostane na kupu.
Al kak si rekel u sljedecem postu.. da smo se bar potukli.. al dobro mlada smo momcad i nekima je ovo bilo prvo Euro iskustvo.

Nije da smo u Europi inace u polufinalu lige prvaka svake godine pa je sad međukolo u EL podbacaj.
Prezimio je u Europi i nemas kaj drugo za ocekivati.
Dojam? Malo tapsanja po ramenu.. jebes to. — Jurki

Evo da ne ponavljam, Crni ti je objasnio sve.

Da kova je izbriljirao hnl, zavrsio sa cistom peticom, rezultatski i igrom. Isto ocekujemo i u europi jer ove sezone je europa zasluzila trojku i to samo zbog prolaska dalje. Vjerujem da je i on sam toga svjestan. — Crni86

Valja primijetiti da je momčad značajno bolje igrala HNL na proljeće pa bi logična pretpostavka bila da bi ovako ukomponirana i posložena momčad bila bolja i u Europi.

Momčad koju je recimo izdominirala Celta je Nevistić-KTC, Dominguez, McKenna, Goda- Ljubičić, Mišić, Zajc-Lisica, Kulenović, Hoxha.

Teško je se ne složiti da bi u medjuvremenu standardizirana momčad Livaković-Galešić, Dominguez, McKenna, Goda-Stojković, Mišić, Zajc-Bakrar, Beljo, Vidović napravila bolji rezultat.

Vice Karin za index o Mariju Kovačeviću

VRIJEME. Otkad je Zvonimir Boban ustoličen na mjesto čelnog čovjeka kluba, ta se riječ konstantno ponavljala kao ključ sezone. "Ponovit ću da nam treba vrijeme, ne možemo ga kupiti. On je najbolji sudac", poručio je predsjednik Dinama 11. studenog. Maksimir je tada tresla kriza koja je djelovala kao da će replicirati prošlu sezonu.

Javnost je jasno i nedvosmisleno tražila sječu, a jasno je da je trenerova uvijek najranjivija i prva na panju. Dinamo je odlučio čekati i dati Mariju Kovačeviću priliku. Nepopularna odluka, kakva se na Maksimiru kroz povijest jako rijetko donosila, naljutila je navijače. Pet mjeseci kasnije vrijeme je presudilo. Bio je to pun pogodak.

Dobroćudnog tipa iz Jablanice skoro je pojelo sve ono što nosi Dinamova klupa

Kovačević je od prvog dana kad je sjeo na klupu Dinama pokazao da je sušta suprotnost trenerima koji su donedavno stolovali Maksimirom. Tipovi poput Sergeja Jakirovića ili Nenada Bjelice prototip su klasičnog vođe, likovi dominantnog, pa, ako je potrebno, i grubog nastupa. Tipovi koji znaju točno što reći kako bi im vjerovao više nego sebi.

Današnji trener Dinama miran je i povučen tip koji svaki dan djeluje sretan kao malo dijete što je uopće trener Dinama. Ne dominira konferencijama, ne bira velike riječi niti daje zvučne izjave, priča jednostavno i narodski, a njegov nastup vjerojatno je noćna mora svakog PR stručnjaka.

U trenutku kada je Uprava stala iza Dinama, Kovačević nije imao previše aduta u rukama da uvjeri ikoga da se situacija može drastično poboljšati. Izgubio je tri od posljednjih pet utakmica u prvenstvu, za Hajdukom je zaostajao četiri boda, a u Europskoj ligi poražen je od Celte i nije prešao centar kako spada.

Činilo se da je dobroćudnog tipa iz Jablanice savladao pritisak koji Dinamova klupa nosi i na terenu i izvan njega. Priče poput one da ga "zagrebački novinari baš ne vole" otkrivale su da je postao defenzivan i da sve teže prepoznaje liniju između kritike i omalovažavanja.

Na polusezoni se sve promijenilo

Bilo je tu ponavljanja grešaka prošlih trenera, poput skraćene rotacije koja je u ključnom dijelu prve polusezone iscijedila momčad koja više nije mogla trčati visokim intenzitetom. Neke skupocjene prinove, poput Gabriela Vidovića ili Mattea Pereza Vinlofa, predugo su bile na ledu, a Dionu Dreni Belji oduzeto je vjerojatno još barem pet golova na konto preranih i programiranih zamjena u 60. minuti.

Ono što Kovačeviću nitko ni tada nije mogao oduzeti jest pošten pristup. Gotovo svaki igrač u rosteru dobio je šansu da se iskaže. I svaki tko ju je iskoristio nastavio je dobivati šansu da dokaže da je igrač za Dinamo. Tako je zaboravljeni i zamalo transferirani Arber Hoxha nosio momčad jesenas, a Bruno Goda je od rezerve Rijeke postao pouzdan prvotimac Dinama.

Stvari su se polako počele slagati, a Kovačević je sve više dobivao na sigurnosti, siguran da ga se neće smijeniti barem do kraja sezone, osim ako je ne kompromitira preko svake mjere. Siječanjski prijelazni rok pomogao mu je u tome jako. Odlasci Ljubičića, Villara i Kulenovića suzili su i definirali rotaciju. Svlačionica se riješila nezadovoljnih igrača, a ono što se spremalo nisu očekivali ni najveći optimisti.

Kovačevićev impuls za povijesno europsko proljeće

U drugom dijelu sezone sve je sjelo na svoje i Dinamo je konačno počeo igrati i pobjeđivati u prvenstvu onako dominantno kako po reputaciji, budžetu i svakom drugom parametru mora i treba. Protivnici su padali jedan za drugim, Beljo je počeo zabijati iz svlačionice, Zajc i Stojković sitno su pleli i zabijali bombe, Vidović je oživio, Mišić se vratio u svoj prime, a Livaković je donio sigurnost kakvu je obrana nasušno trebala.

U taktičkom smislu Dinamova se igra nije bitnije promijenila niti se može reći da proljetni Dinamo nosi veliki Kovačevićev taktički potpis. No, nije slučajno da su se baš svi igrači probudili u isto vrijeme i počeli biti najbolje verzije sebe. Netko je morao izvući maksimum iz svakog od njih.

Fajter, gospodin i šmeker

Kovačević im je dao da se igraju nogometa i probudio je duh da opet u njemu uživaju. U pravom trenutku osjetio je što ekipi treba i tu je ulogu položio s odličnim. Prokletstvo Dinamove klupe jest u kriterijima njegova navijačkog tijela. Kada stvari idu dobro, to je zato što su igrači sjajni. Kada ne ide dobro, trener je isključivi krivac.

U trenutku osvajanja naslova Kovačević je posegnuo za bosanskim šarmom i rekao kako "voli kad ga se podcjenjuje". Ta će ga stigma pratiti vječno, jer Dinamovci sve osim uspjeha u Europi uzimaju zdravo za gotovo i rijetko uživaju u procesu. A ovog proljeća mogli su itekako uživati.

Od Josipa Kužea nijedan trener nije producirao ovoliko zabavan i efikasan nogomet. Ne dati Kovačeviću zasluge u tom pohodu nepošteno je i iracionalno. Kovačević je, uz sve svoje mane, dovukao potpuno novu momčad do titule i to tako da će osvojiti dvadesetak bodova više nego lani. Nije ni najkarizmatičniji ni najglasniji ni najbolji trener kojeg je Dinamo imao, ali je fajter, gospodin i šmeker.

slazem se. Iskreno receno ja od europe nisam ocekivao nista, samo kompetitivnost, makar i ne prosli skupinu. Zato je meni taj rezultat vise kisel, nego da me cini sretnim. Ja bi rade obrnutu situaciju (bolju igru i slabiji rezultat)

Ja i vjerujem da Kova ima u sebi to da vodi ekipu i u europi. Na kraju u derbijima smo neporazeni ne? Nikad savrseniji skor, a to su ipak utakmice najslicnije onima u europi.

Jebemu mater kaj nemremo bar malo uživati i odati počast čovjeku bez da se već pitamo kaj će biti u LP i da se eto sjetimo da je u Europi bilo tako i tako itd.