Nezaustavljiva plava lavina!

Naša djeca će poznavati jedino demokratski i članski Dinamo zbog čega hvala svima na svakoj sekundi uloženoj da do toga dođemo.

Hvala svima na ovome jer biti Dinamova je predivno, a najbolje tek dolazi.
Molim vas pišite čim više svojih svjedočanstava i upisa jer mi je milina za citat sve. To i je Dinamo, čista ljubav i emocija

Poštovani Zonaši, zna li netko, da li će osim već objavljene konferencije za medije biti i video zapisi sa Skupštine, primjerice Zvonin govor ili možda pjesma na kraju... imam neopisivu želju si to spojiti direkt u mozak i objašnjavat kolegi na poslu kak mi suze oči od ambrozije...

Bila je to neka godina noćne more, mislim da je tad bio bojkot, ugl. bilo je grdo sve oko kluba i sjećam se da sam se vozio tramvajem Maksimirskom koja je bila prazna. I prisjećao se dana tekmi kada bi bila puna. Nije bio dan tekme, al je tako bilo tih dana, mjeseci, oko dinama nije bila nikakva pompa, dapače, navijači nisu dolzaili, Boysi su bili u bojkotu, smrad je vodio ratove protiv njih, tj. protiv svih nas, izvlačio lovu iz kluba i sramotio ga na sve strane. Sve skupa je bio jedan veliki osjećaj gadljivosti.

Prošlo mi je kroz glavu koliko je sve to tužno i imao sam tada onaj najgori osjećaj koji možeš imati, ne ljutnje, ne žalosti, nego ravnodušnosti. Da me nije bilo briga što se događa, pratio sam rezultate, bio bih zadovoljan pobjedama na par minuta al odmah bih me preplavio osjećaj gađenja kad bih se sjetio tko je na čelu kluba i tko drma klubom i što se sve događa. Ravnodušnost je bila samo prema ljušturi od kluba koji je postojao tada, a koji nije bio Dinamo, nije bio ono što smo svi priželjkivali i čega smo se sjećali. Zapravo pamtio sam samo prvo Canjugin pa onda smradov Dinamo pa se i nisam imao čega prisjećati. Samo sam želio neki normalni, zdravi dinamo, koji nije ničiji bankomat, OPG ni igračka, nego klub koji živi sa Zagrebom i sa svojim navijačima i da se taj Dinamo ponovno vrati u Zagreb i Zagrepčanima, a onda i svima u Hrvatskoj koji za njega navijaju.

I eto, sada 15 godina poslije možemo reći da imamo svoj Dinamo. Klub vode klupske legende, u njemu rade stručni ljudi koji su i sami navijači i pohodili su tribine, raste u svakom pogledu svaki dan, oborili smo rekorde u članstvu, prisutni smo marketinški, merch raste svaki dan i sve je bolji, Boysi su nikad jači i organiziraniji. Klub posvećuje objave Boysima, koristi slike sjevera, igrači redovito slave i pjevaju s Boysima. Oko kluba i u klubu se stalno nešto događa.
Al najvažnije u svemu, klub je jučer postao potpuno demokratskim. Lijepo je čitati komentare tattićevaca po netu, guši ih na najjače, jer znaju da je gotovo, da nema više nade za njih, da nema više povratka na staro i neću se više njima baviti, oni su prošlost, a svi mi smo budućnost. Dinamo je budućnost.

Kaj je najbolje ovih dana čitam Imamo Dinamo da se podsjetim što je sve klub prošao, a o ovome što se događalo zadnjih 15 godina će netko definitivno morati napisati knjigu, jer to je knjiški i filmski scenarij. Dinamo se ponovno rodio, Dinamo je niknuo iz pepela poput feniksa. U subotu će jebeno sve grmjeti!

Dinamo je danas svugdje, kao u reklami za novi asortiman, stvarno je svugdje, od grafita, do običnih ljudi i djece u majicama i dresovima, zastavice na retrovizorima, torbe, cekeri, sve, Dinamo je jebeno svugdje.
Nema više dresova Reala i Cityja i pizde materine po igralištima, najviše je opet Dinama dragi moji.

Ponosan sam što sam imao mali, jako mali, sitan udio u cijeloj priči, vezano za jednu Whatsapp grupu, oni koji su u njoj znat će o čemu govorim. Al to je stvarno sitno, minorno, svoj doprinos dajem učlanjivanjem svojim i klinaca.
Svaka čast, zahvale i čestitke svima koji su u ovoj priči od prvog dana i koji su ovo izdurali i izgurali do kraja. Legende ste, treba vam se pokloniti realno.

Čestitke svima vama, svim članovima i navijačima Dinama!

Hvala svim navijačima Dinama.

Onim akoji su kasnih osamdesetih jasno dali do znanja da žele nezavisnu Hrvatsku državu.
Onima koji su dali život za našu domovinu.
Onima koji su se devedesetih borili za vraćanje svetog imena i zato dobivali batine, bili tjerani s tribina, klečali ispred sjevera i na kraju ponosno slavili ispod zapada.
Onima koji u vrijeme bojkota nisu pohodili utakmice, jer samo oni znaju koliko je to bolno, koji su nakon povratka na tribine trpili ogromnu represiju, kazne, crne liste, ali nikada odustali, koji su radili razne proteste i javnosti davali do znanja kakvo je zlo u našem klubu i na kraju ponosno zaokruživali listiće ispod zapada.

Dočekali smo ono što smo sanjali. Mnogi nisu vjerovali da ćemo to dočekati, ali bilo je puno onih prkosnih koji su rekli borimo se do krajnje pobjede i ona je konačno stigla.

Sada uživajmo jer smo osigurali da mi odlučujemo tko će upravljati našim klubom.

Hvala svima koji su dali svoj doprinos ovome uz vjeru da se nikad više neće dogoditi da neki ljudi dovedu "moj" klub do toga da jebem mater igraču Dinama kad zabije za 3:2 u 98. minuti.

Puno je nas odustalo od svega, od kluba, tih godina, vi niste, tako da se moze reci samo veliko hvala.

Edit: uz nadu da su nakon tolkih godina borbe za državu, za ime, za demokraciju, bitke gotove i da cemo gledati samo one na terenu i da ce političari ispuniti sto su obećali, da nebi slučajno kretala nova duga borba za Maksimir.

Pisalo je negdje: Zona Dinamo - sve nijanse plave.

Ovaj drugi dio je apsolutna refleksija na jučerašnju skupštinu na kojoj se kod prisutnih nije gledalo tko je iz kog tabora, nego su svi jednoglasno izabrali Dinamo.
Vrijeme je da se sve te nijanse slože u jednu plavu, dinamovu plavu, na travnjaku i tribinama, a ovi kojih nije bilo, kojima odgovara drugačiji narativ, metode minulih vremena i država, kleptomanija, razbijanje kafića i diskoteka, ostali su zaključani u bespućima povijesne zbiljnosti.

Opet si Dinamo na kojega smo ponosni.

Hvala Zdravku Mamiću, ništa od ovoga ne bi bilo moguće da nije poslao onu audio poruku i tako pokrenuo mobilizaciju dinamovih navijača i osigurao nam 7 mjesta u Skupštini!

Šalu na stranu, naravno da najveće zasluge za sve ovo idu prvenstveno grupi i nekolicini entuzijasta na čelu iste koji nisu odustajali sve ove godine, a imali su svako pravo na to s obzirom što su sve prošli zbog naše stvari.

Hvala i našoj prvoj sedmorici odnosno osmorici skupštinara koji su podmetnuli leđa kada je to bilo najvažnije. Možda jednog dana nekome od uključenih padne na pamet napisati knjigu o dogajima zadnjih nekoliko godina pa napokon i doznamo što se sve događalo u wc-u hotela Sheraton tokom one famozne skupštine :smile:

Hrpa neprospavanih noći zadnjih 2-3 godine, ali vrijedilo je svake sekunde.

Vrijeme je da dinamov navijač napokon uživa u nogometu, u novom domu, na starom mjestu.

Godina je 2018. Prošlo je već osam godina otkako ‘šačica huligana’ ukazuje na nepravilnosti, krađu i korupciju u klubu. Osam godina borbe s vjetrenjačama, nerijetkog ismijavanja od strane okoline zbog te iste borbe (čak i onih koji su se nazivali Dinamovcima), rektalnog aplinizma na ulazu na istok.

Moram priznati da sam i sam došao do zida, mislio da više ništa ne možemo poduzeti. Prošlo je tada i tri godine otkako je zločinac prvi put priveden, ali ni to nije ništa značajno promijenilo.

Sjećam se kao jučer ovog dana sa slike, bio mi je to tračak nade da još ipak ima snage među nama, da se nastavi gurati dalje. Brojka ljudi na slici govori dosta, nekad slavna i jaka grupa spala je na ‘200 ljudi’.
Taman se nešto zakoturalo nakon par gerilskih akcija - bam, dolazi korona. Niti to nas nije uništilo.
Bližu povijest vam, vjerujem, ne trebam objašnjavati.

Za mene osobno, ova pobjeda grupe je u rangu pobjede Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. Pobjeda u borbi sa stostruko bogatijim, prljavijim i zaštićenijim suparnikom. A sve što smo htjeli je provođenje zakona, u 21. stoljeću u zemlji članici EU.. Bizarno.

Ovo je pobjeda o kojoj će se pričati generacijama! Živjeli!

Sjećam se torture na Maksimiru i na gostovanjima. Onaj osjećaj kada jedan nekulturni lopov vodi tvoj klub za svoj interes i bez emocija. A ti znas da to nije Dinamo. Par izgubljenih generacija.
Par europskih gostovanja u sjećanju gdje nas je murja maltretirala. Bec, Salzburg, Celtic, Eindhoven gdje je policija patrolirala konjima i tražila/hapsila Hrvate po gradu, oduzeta najosovnija ljudska prava. Par karata imam bez da sam vidio stadiona. Imam još uvijek više gostovanja izvan stadiona nego na stadionu. Uhićenja. Sudske presude. Crne liste.

Moj udio je jako malen. Posebna zahvala onima koji su se najviše patili i najviše dali od sebe za ovu borbu.
Ovo je velika pobjeda.

Nikada više egomanijaka, četnika i mrzitelja Dinama i Hrvatske na čelu kluba.

Neka živi Dinamo i majka Hrvatska

U jednom trenutku kompletne borbe za ovo što se ostvarilo sam pomislio - neću dočekati nikad 1 član- 1 glas. Neke stvari nikad neću zaboraviti, al ono što će vječno ostat su prijatelji koje sam u toj borbi stekao za cijeli život.

Puno je tu neopjevanih junaka, junačina.

Hvala svima.

Konačno imamo Dinamo kakav smo htjeli, kakav smo sanjali.

Sad samo pametno.

Najte kaj zameriti...i neka nitko ne shvati krivo, no nakon tesko prespavane noci od silnog uzbudjenja i razmisljanja svega sto smo prosli u proslosti nekako sam dosao do zakljucka,osjecaja i povukao paralelu ovog svega sto smo prosli sa nasim dinamom sa dogadjaima iz proslosti nase drzave i Domovinskog rata.
Necu duziti nego samo naglasiti bitno...kada smo izborili i osigurali prve izbore izabrali novo vodstvo je osjecaj i dogadjaj kao 5.8.95.da smo oslobodili okupirani teritoriji u usli u Knin, velika pobjeda i dogadjaj od povijesnog znacaja oslobodjenja okupiranog teritorija. To nekako objedinjuje vise desetljeca borbe za nas dinamo. Medjutim rat jos nije u cijelosti bio gotov. Vodile su se borbe za osiguranje granice koje mogu usporediti sa post izbornim vremenom u klubu. Dosla je i mirna reintegracija i objedinjavanje cijelog drzavnog teritorija i uspostava vlasti kao sto je bila stabilizacija novih odnosa u nasem klubu nakon izbora novog vodstva koja je bila i malo nervozna a nas idol kojeg smo cekali je jos bio u "zatvoru" i slao poruke podrske i cekao se njegov izlazak sa oslobadjajucom presudom.
Onda je dosao taj dan, nas "general" je oslobodjen, dosao je i preuzeo konce i tada,sada smo shvatili da smo obranili svoju cast,svoju povijest bez povijesnih mrlja zlocina koje su nam htijeli pripisat svih tih godina borbe.
Sada pred nama stoji svijetla buducnost, slobodnog, demokratskog i kluba koji bez mrlja pripada konacno narodu zauvijek i sada nasoj djeci predstoji samo cuvati i bastiniti tu turbulentnu proslost i gledati u buducnost i ocuvati to sto je stvoreno i braniti ako ce opet trebati.
U tom smislu, parafrazirati cu naseg generala u ovim okolnostima i ta paralela mi je zapravo bila nit vodilja ovog teksta..."Ovo je nasa zajednicka pobjeda. Ovo je prava Oluja. Rat pripada proslosti, okrenimo se buducnosti."
Rat je gotov.
U tom smislu treba odati postovanje svim veteranima dinamovog domovinskog rata. Ne trebaju oni/mi nikakava odlikovanja ni spomenice nego samo novim generacijama govoriti i prenositi o toj slavnoj,turbulentnoj proslosti borbe da se ne zaboravi a tu ljubav ,strast predati u nasljedje...i podsjetiti ih ako zaspu na strazi..."ako ne znas sto je bilo." I podsjetiti ih tu smo,gledamo vas i pratimo. Ali ne brinem se ja za to nasljedje.
Sada, okrenimo se buducnosti.
Pjevajmo,veselimo se, navijajmo jer sve sto ce dalje biti ovisi o nama, clanovima,navijacima i radimo sve da osiguramo svijetlu buducnost nasem svetom klubu.. i ne zaboravimo nikad sto je bilo.

Neka zivi Dinamo i majka Hrvatska :heart:

Meni je problem jedino u tome da smo mala zemlja. Ne postoji puno ljudi sa strašću. poštenjem, iskustvom u nogometu na najvišim razinama. Teško će biti svakih 10 godina naći nekog novog koji će imati kapacitet makar održati neku razinu a kamoli to nadograditi.

Upravo tako. Bobana smo čekali desetljećima gotovo

e, dodao bih, pa jel moguće da ćemo konačno pričati o taktici, igračima, transferima, nagađanjima tko dolazi, broju gledatelja, jebanju majke igračima, skandiranju igračima...jel jebeno moguće sa ćemo u depresiju kad spušimo, ili euforiju kad dobijemo.

jel jebeno moguće?

dinamo proljeće donijelo je dašak dinama, ali satisfakcija je tek sad potpuna.