Deveriću, Ćiri Blaževiću, Uremoviću, Rakitiću, Špikiću i ostalima itd... — The Undertaker

A dobro, Uremovic, Rakitic i Spikić nisu simbolično na razini dinamovca na kojoj su bili Brekalo, Niko i Mudri sada, pa ne znam koliko usporedba stoji. Ciro i treneri opcenito su druga prica, Zebec je oboje takodjer trenirao, kao i Ivic, pa ono, to nije neka drama. A za Deverica ne znam okolnosti pa necu puno ni pricati.

Poanta je da ako se nazivas dinamovcem, iza toga stoje neka pravila koja se moraju postivati, jbg. Mislim, nitko nece previse Mudrom ovo zamjeriti od normalnih navijaca, ali da je kretenska izjava, je.

Ciro i treneri opcenito su druga prica — Paggini

Ne bih se slozio. Treneri imaju puno duzi radni vijek nego nogometas. I ne moras ti trenirat Hajduk jer ces dobit neki drugi posao i mozes radit do smrti peakticki.

300tis godisnje i da odradis 3 godine u tovariji ti je kao 9-10 sezona u Loksi po uvjetima koje je Mudri imao prosle godine.

Po meni se tu previse idealizira bez ikakvog doticaja sa stvarnoscu u sportskom sektoru.

Poanta je da ako se nazivas dinamovcem, iza toga stoje neka pravila koja se moraju postivati, jbg — Paggini

To su neka imaginarna pravila koja vrijeda samo za (ekstremnije) navijače. S obzirom na broj igrača koji navijaju ili su navijali za Hajduk a igraju ili su igrali za Dinamo i obrnuto, očito da i igrači, manageri i njihove obitelji ne znaju za to pravilo.
Problem je što navijače i igrače Hajduka doživljavate kao neprijatelje a ne kao rivale a to je iz temelja pogrešno. Prenosite odnose između dvije navijačke skupine na odnose između navijača i ljudi općenito a to je i pogrešno i netočno.

Staviti Deverića i Rakitića u istu rečenicu.. Deverić je isao kod njih kad rivalstvo nije bilo tako jako, a Rakitić je prije svega pička koja je cijeli zivot mijenjala stavove da se nitko ne uvrijedi i odrekao se obitelji radi onog degenerika od kuma.

Uremović je na istom tragu kao i Mudri očito, a za nas je recimo nastupao Moro.

Mudrom bi trebalo reći da ne mora stalno nešto pričati okolo.

Sad se čudite kao pura dreku, a prije dva tjedna ste se svi okomili na mene kad sam rekao da nije zaslužio skandiranje i tada su mi neki isticali kako je veliki Dinamovac i da je zato dobio ovacije, a doslovno sam tada izvadio njegovu izjavu s Tribine gdje je rekao da nema problema s odlaskom u Hajduk. S ovom izjavom ga samo više cijenim jer je ostao pri istom stavu bez obzira što je igrač Dinama.

di je dobio ovacije?

sorry, skandiranje. Ispravio sam.

Ne prate se utakmice izgleda...

Tako je, pogodio si.. kao i s Deverićem i Rakitićem.

Naravno da ljudi koji odvajaju od sebe da bi pratili Dinamo imaju pravo mjeriti ko je veći dinamovac u odnosu na one koji od Dinama žive. Kada Mudražija bude pratio Dinamo kao navijač, kupovao karte, trošio na gostovanja i merch... onda će to moći i on. Tako je svugdje na svijetu, tako je i u Dinamu.

Rekao bih da postoji nekoliko razina navijanja za Dinamo među kojima postoji jasna hijerarhija. Ja sam, a vidim i ostali, svrstavao Mudrog u onaj dio navijača koji bi zbog Dinama kisnuli, kuhali se na 40 stupnjeva, prelazili kilometre i slično - među ljude kojima je Dinamo strahovito bitna stvar u životu. Na kraju krajeva, zbog toga sam mu oduševljeno skandirao na prijateljskoj tekmi protiv Ukrajinaca prilikom čega sam se naježio i malo su me shrvale emocije.

Manje više zbog toga kaj sam doživio da u zdravoj i pozitivnoj atmosferi u klubu i oko njega na teren istrčava netko koga možemo smatrati dijelom nas običnih ljudi kojima je Dinamo ozbiljan dio života.

Da, bilo je puno "Dinamovaca" koji su igrali za naš klub proteklih godina koji su se kleli u svoju ljubav prema našem klubu. Ali njih nisam doživljavao kao Mudrog. Na njih sam sve gledao, gledam i gledat ću kao fudbalerčiće i pičkice kojima za tekmu ako više ne igraju u Dinamu treba poziv, dolaze samo na velike utakmice tijekom kojih već u 87. Minuti gledaju na sat i izlaze sa stadiona da ne zakasne sa svojim kurvama preuzeti stol u Mintu. Na njih sam sve gledao kao da nisu dio običnog puka, već umišljeni baletani i nikad nisam pušio njihovu priču o navijanju za Dinamo.

S druge strane, na Mudrog sam gledao kao na običnog dečka s ceste koji je unatoč "slavi" ostao običan, što vjerojatno i je te zbog toga ima moje maksimalno poštovanje. Kao igrač drugog kluba se zajedno s običnim pukom nalazio u korteu prema trgu. Zabio je gol na školjci i popišao se po tovarima slaveći ispred njih, a toliko dugo čekam da to naš igrač napravi. Na kraju krajeva, na Mudrog sam gledao kao na nekog tko je ostvario snove koje smo svi mi ovdje sanjali.

Izjavom da bi nastupao za hajduk u slučaju da ga Dinamo nije zvao, nije mi pao u očima niti kao čovjek niti kao nogometaš. Ali je u mojim očima pao za nekoliko razina "Dinamovštine". Nemojmo se praviti da te već spomenute razine ne postoje. Svi mi znamo onog jednog lika iz razreda/posla/faksa koji ode na europske tekme i stavi na story sliku semafora nakon pobjede protiv Benfice ili sliku Petkovih škarica. A onda čuješ za priče o ljudima koji zbog Dinama nisu spavali, jeli i tako dalje. I mislim da ovi drugi legitimno smiju reći da su veći Dinamovci od ovih prvih.

I tako ja imam pravo reći da istinski i pravi Dinamovac nema kaj razmišljat o igranju u hajduku. Ljudi, nemojmo se zavaravati. Ti ljudi nas mrze. To najbolje osjetiš kad odeš na Poljud i vidiš klince od 5-6 godina kako ti pokazuju srednjake, kad osjetiš tu mržnju koja isijava kad uđeš tamo i tu euforiju kad pjevaju "Mrzim dinamo".

I ti kao istinski Dinamovac nikako, ali nikako ne možeš te ljude imati želju uveseljavati i predstavljati ih pa da ti je to 100000 puta posao.

Uz to, od pokojnog dede sam naslijedio naviku da uvijek gledam hajduk, čak i kada utakmica ništa ne znači Dinamu, samo da možeš navijati za suparnike. Nekoć smo to radili zajedno, ali nažalost sada više ne možemo.

I znam da nikad da sam nogometaš ne bih dobio odobrenje ni od dede ni od starog da igram za njih. Tako smo odgajani. I uvijek želim da oni osjete istu, ako ne i veću mržnju kada dolaze ovdje koju mi osjetimo dolje.

Nadam se da će se deda tamo negdje oko 23h sa neba slatko nasmijati. NAPRIJED DINAMO TIRANA.

UBIJ TOVARA.

Mudri je lijepo rekao da nikad nije igrao za Dinamo, dapače otpao je u selekciji. I ponovit ću rekao je da je čekao poziv Dinama i da je rekao ženi ‘San se ostvario’.
Zato čemu sad ovo?!

Nisam čitao ovu raspravu, ali razumijem njegovu izjavu gotovo u potpunosti.

Dečko je to izjavio u smislu osiguravanja svoje karijere i egzistencije.

Ako nema bolje ponude kao igrač Lokomotive, a Hajduk mu da najbolju ponudu (a dinamo mu uopće ne ponudi) on tamo ide kao nogometaš za poslom i općenito zbog karijere i danas-sutra nove bolje prilike.

Sada kao igrač dinama mislim da nema teorije da bi išao dolje nakon isteka ugovora ili slično.

Moja poanta posta je bila samo da je Mudri ovdje rekao oni sto većina naših bivših ili sadašnjih nogometaša misli, a rijetki to izgovore. Okej je kada Orsa, Petko, Livi, Ivanusec svaki prijelazni rok žele napustiti Dinamo i otići dalje ili kada naši igrači propadnu vani pa prvoh 5 puta pokušavaju revitalizirati karijeru negdje vani i odbijaju Dinamo, pa kad ih nitko ne želi nude se Dinamu. To je sve legitimno jer svako gleda svoj napredak, svoju zaradu, svoju karijeru, ali nije okej kad se uvijek u intervjuima daju populističke parole, ljubi se Dinamo do groba, nema većeg kluba od Dinama, a na kraju se radi sve od navedenog gore u tekstu.


Zato jedino poistovjećivanje s klubom zasluzuju tipovi alla Totti koji ostanu cijelu karijeru, koji žrtvuju najbolje ponude kako bi pomogli svojim voljenim klubovima. To su tipovi koni mogu reci meni je taj klub sve, to mi je san, nema većeg kluba od tog, Itd.

Zato kazem svaka čast Mudri, mogao si reci kao i 90 posgo njih populistički, ma kakav Hajduk, nikada tamo ne bih otišao, veliki sam Dinamovac, ali rekao si iskreno. Svi igrači uglavnom hledaju samo sebe, gledaju nogomet kao posao, kao sto bi velika većina ljudi vjeorjatno kad bi se našla u tim situacijama gledala sebe. Svi seremo, ja bih ovako, ja bih onako, ali drugome, a kad se sami u životu nađemo u nekoj situaciji sami ne znamo sta bi napravili.

Nije problem mudri, problem su ljudi ovdje koji su ga stavljali na pijedestal.