Vjerujem da cemo do kraja prvenstva doc preko proslogodianje brojke, a ako osvojimo sa novim europskim tekmama i potencijalnim atraktivnim protivnicima i gostovanjima premasit brojku za nekih 15-20%. Vjerujem da cemo do kraja prvrenstva imat brojku koja pokazuje ljude koji se uclanjuju zbog osjecaja pripadnosti klubu nevezano za pogodnosti koje clanstvo nudi iako i svatko tko se uclani zbog drugih razloga je dobrodosao i jednako pridonosi ukupnoj brojci.

Ne bih htio zvucati ruzno, al kao da mi se čini da je BiH malo overrateana po dosadasnjoj ulozi u ukupnom članstvu

Je li se toliko spominje jer BiH ima veći potencijal od npr Slavonije i sjeverne Hrvatske ili?

2024. je cijela BiH imala članova otprilike kao Brodsko posavska (2000). Danas evo , 4 županije (Viroviticko podravska, Vukovarsko srijemska , Požeško slavonska i Brodsko posavska) sa 400 000 stanovnika skupile su 2500 članova. Rekao bih da je toliko i BiH, a broj Hrvata je malo veći.

Tldr, BiH je ogromna potencijalna baza dinamovaca ,pogotovo s planiranim akcijama učlanjenja, ali realno nije da baš toliko "dere guzove" koliko neki govore, valjda će pocet derat kad krenu ove akcije

ništa ružno, tvoj dojam pa posljedično i legitiman stav.

Ono što ti mogu reći je da je broj Hrvata u BiH (nažalost) danas sigurno manji od 400.000. Od toga imaš i dosta Veležovaca koji su ostali bez voljenog kluba pa su danas vjekovni Hajdukovci. Mostar kao najveći grad (cca 50.000 Hrvata u gradskom području) gura priču 'samo Zrinjski' pa i to umanjuje bazu. Mostar npr. nema povjerenika, a za ilustraciju atmosfere, na jednom igralištu kraj kojeg često prolazim je osvanuo grafit BBB Mostar i sutra je prešaran. Da se razumijemo, isto bi bilo da je osvanuo Torcidin grafit.

On-line učlanjenje je skuplje, al nije ni to problem koliko komplikacije oko njega. I ovdje sam pitao mogu li on-line produžiti članstvo, ali da mi članske za obitelj dođu jednom poštanskom pošiljkom da ih ne plaćam 6. Nije bilo odgovora tako da vjerojatno ne može. Da ne spominjem komplikacije s on-line plaćanjem iz BiH u Hrvatsku.

Vjerujem da ima ljudi iz BiH pograničnih mjesta koji se učlane u Hrvatskoj.

Slažem se da ima potencijala za još više članova iz BiH, nadam se još većem broju akcija učlanjenja, a i povjerenika kojih je sada 5.

Dosla mi clanska na danasnji dan, a uclanio sam se 30.12. online putem. Godisnjak sam tako da sam bio valjda u kategoriji onih posljednjih mohikanaca kojima clanska ne znaci nista do srpnja :sweat:

Mene zanima zašto je tako loša brojka u Šibensko-kninskoj...
Nije da je spomenuta županija ikad imala neka mjesta kao što su u Splitsko-dalmatinskoj Imotski ili u Zadarskoj Karin, u kojima je postojala značajna baza Dinamovaca, ali da se barem u centru Šibenika ne može skupit 200 članova to je tragedija, još s obzirom na Funcute s kojima BBB gaje odlične odnose.

Također, može li se negdje vidjeti koliko je pojedini povjerenik ljudi učlanio i mogu li povjerenici izgubiti taj status ako ne ispune određen broj ljudi?
Jer osobnog sam dojma da su ova dva sinjska povjerenika skupa učlanili 2ipo osobe i da nikako me doprinose broju članova, ako netko zna više neka me demantira

Do brojke od 30 tisuća se došlo 104 dana ranije nego prošle godine :clap:

Di gledate brojke članova po županijama?

Udes na ovaj link (https://www.ulaznice.hr/gnk-dinamo), kliknes dolje na mapu pa na zupaniju koja te zanima.

Realno, možda mi imamo neka kriva poimanja dinamovštine bazirana na stereotipima ili usmenoj predaji

Da me netko pitao na ulici, ne bih nikad rekao da u Istarskoj županiji imamo 4x više članova nego u Šibensko kninskoj, ili da Medimurska županija ima više članova od Karlovačke, ili da Dubrovačka ima više članova od Kop.križ i bjelovarske skupa. Naravno, svugdje tu ima dinamovaca ali nisam znao da su razlike tolike.

Jbg, sad vidimo crno na bijelo kako koji kraj diše za Dinamo, I gdje treba poraditi

Dosta tu ima i do povjerenika buduci da se ljudi jos uvijek privikavaju na online uclanjenje. Bolje stoje one zupanije koje imaju aktivnije povjerenike. Ima naravno i iznimaka koje potvrđuju pravilo.

mi smo doma 20.12. i još nema,
skupljamo te iskaznice i zastavice, a i poklon lijepo zgleda

Od toga imaš i dosta Veležovaca koji su ostali bez voljenog kluba pa su danas vjekovni Hajdukovci.

Mostar npr. nema povjerenika, a za ilustraciju atmosfere, na jednom igralištu kraj kojeg često prolazim je osvanuo grafit BBB Mostar i sutra je prešaran. Da se razumijemo, isto bi bilo da je osvanuo Torcidin grafit. — veselko tenžera

Kako misliš ostali bez kluba?
Što je bilo s Veležom nakon rata? Samo su bez stadiona ostali?

Kako to da jedan Mostar nema povjerenika dinama?
Znam da su drugačija vremena po pitanju učlanjenja preko povjerenika, ali da dinamo nema neku organiziranu bazu tamo to mi je malo neshvatljivo.
Rekao bih da im je Hajduk dosta prihvatljiviji od dinama.

Mostar je naravno geostrateško pitanje.

U Zrinjski su ušli Židovi koji suvlasnici Aluminija, a uz to postoji priča o plinovodu od Hercegovine do Splita. Sigurno postoje i ekonomski i politički razlozi približavanja Mostara i Splita i to je logično.

Ovo za Velež "samo su bez stadiona ostalo" je valjda zajebancija. Zamisli ljudi dolaze pod Bijeli brijeg i to ne kao gosti nego kao netko koga se otvoreno mrzi. Imaju "stadion" na polju, nemaju normalan trening kamp. Više su Bandić i zagrebački muslimani napravili za NK Nur na Borovju nego što je bilo tko u Bosni napravio za Velež.

S druge strane, bez obzira na popularnost Zrinjskog u Mostaru pogotovo u kontekstu rivaliteta s Veležom, i Dinamo je u Hercegovini popularan što se moglo vidjeti i na Plavoj noći i na koncertu Prljavog kazališta u Mostaru.

Specifičnost je Hercegovaca da dobro prate svoje klubove. I Posušje i Široki imaju dobru publiku, lokalpatriote i to se za mene apsolutno pozitivna činjenica. Ne moraju svi navijati za Dinamo ili Hajduk. Dapače osobno i u Hrvatskoj jako cijenim navijače Šibenika, Varaždina, Cibalie i sličnih klubova koji imaju tradiciju navijanja za lokalni klub i njihove sredine imaju dušu za razliku od recimo Gorice i Lokomotive.

Na temu samog nogometa kao igre na kraju krajeva, iz Zrinjskog je došao i Petar Sučić.

A Hajdukovi veterani tipa Kiš, Tičinović i ekipa nisu se baš nešto pokazali u Zrinjskom za razliku od recimo solidnog Čuže koji je odradio dobru rolu dolje.

Ne znam kakvi su odnosi navijačkih skupina, ali meni se čini da bi onaj kome je u Zrinjskom Hajduk prihvatljiviji od Dinama lud na vlastitu štetu. Usprkos par prijateljskih utakmica koje su igrali protiv Hajduka.

Ma odigrao bi Zrinja i prijateljske s Dinamom da se usklade termini i želje. Tu nema priče. Uostalom, bila je i dogovorena ona prijateljska na dan Plave noći, s tim da je trebala imati dodatnu težinu (za navijače Zrinjskog) i zbog Jakira koji je kasnije dobio otkaz.

Prijateljske s Hajdukom su čisti produkt fizičke blizine i to je to. A nije da ih je bilo baš 50 do sada. Manager koji dovodi Hajdukove igrače, dovodi i većinu drugih u svlačionicu Zrinjskog, tako da to nema nikakve veze s rivalitetom ili “prijateljstvom”.

Ali slažem se, priča između Dinama i Zrinje ima dobru zaleđinu u Modriću i Sučiću, o tome bi se u svijetu radili filmovi. Uz Ćužu bih ja pridodao i malog Jankovića koji je dolje odigrao super rolu. Od Hajdukovih su najveći trag ostavili Tičinović i Kiš, nešto je odigrao i Stipe Radić, no naravno da kvalitativno nisu ni blizu onih Dinamovih niti bi u Mostaru netko patio da se prestane dovoditi Hajdukov šrot. Dapače.

Tenžera je također u pravu za podjele do rata. Fakt je da su ljudi navijali za Velež ili Dinamo, promjenama u vlasti i strukturama, Veležovci su prigrilili većinom Hajduk, neki rijetki i Dinamo. Zrinjski ne računam jer je obnovljen tek 1992. Pravih Hajdukovaca je bilo u baš malim promilima.

Kako misliš ostali bez kluba?
Što je bilo s Veležom nakon rata? — NORTE

Hrvati u Hercegovini su prije rata navijali za 2 kluba, Dinamo ili Velež. U ogromnoj većini se biralo svjetonazorski i tu je jasno bilo tko je tko. Hajduka nije bilo ni u tragovima. Velež je prije rata bio jugoslavenski klub, poslije rata je nešto drugo, u svakom slučaju nespojivo s bilo čim hrvatskim. Zbog toga su Hrvati koji su prije rata navijali za Velež morali pronaći novi klub. Ako se bira u zrelijoj dobi, klub se bira svjetonazorski. Za tu ekipu, u velikoj većini, između Dinama i Hajduka nije bilo puno dileme.