I onda se čuditi što je pisanje ovdje zamrlo..

Rezervoar emocija nije beskonačan. Nažalost, trenutno me više pere neka rezigniranost, ravnodušnost, čak ne ni razočaranost.. Žalosno, ali eto, sad je tako. — Neki tip sa Zapada

Nemam čime biti razočaran. Stvarno ne znam čime bi me još ovaj klub mogao razočarati.

Baš kako kažeš, rezigniranost i ravnodušnost.

Baš tak, nakon toliko godina se čovjek navikne na to da više i nemrem bit razočaran...izuzev ove dve sezone koje su bile čudo ali prekratko je to trajalo da bi se uljuljao u neku idilu

Ravnodušnost na visokoj razini, samo se nadam da se neće uć u grupne faze bilo EL ili LP..
Do daljnjeg samo FD.

Iritantan mi je ko pojava. Nadalje, forsiranje sina.

A i rezultati u drugoj HNL bi se mogli analizirati; prosjek godina ekipe 21, najbolji uvjeti u državi pa na kojem su mjestu u odnosu na ekipe Osijeka i Hajduka,a i generalno drugih ekipa? Da ne govorim o prošloj sezoni.

Očekivao sam pad nakon Bjelice ali da ćemo ovako tresnuti baš i nisam. Jovičeviću svaka čast ali njegove reference za seniorski nogomet su nikakve. Veći rezon bi bio da su Kopić ili Goce treneri. Pitanke je i sa kojom ekipom će se početi nova sezona. Ne mogu zamisliti da Oršić, Petković, Ademi itd... mogu nešto naučiti od Jovičevića. Kao što je deda rekao, kadrovska papazjanija.

https://gnkdinamo.hr/hr/Novosti/Clanak/strucni-stozer-s-purgerskim-stihom

22.4.2020. | Vijesti
PREDSTAVLJAMO
STRUČNI STOŽER S PURGERSKIM ŠTIHOM
Novi Dinamov trener Igor Jovićević u suradnji sa sportskim sektorom definirao je stožer prve momčadi. Pomoćni treneri bit će Damir Krznar i Alen Peternac, kondicijski trener Ivan Štefanić, pomoćnik za kondicijsku pripremu Stipe Marina, trener vratara Sandro Žufić, analitičar Vedran Attias, team manager Marko Kuže.

Zanimljivo je da su petorica od osmorice članova cijelog stožera – rođeni Zagrepčani. U nove će izazove tako krenuti stručni stožer s naglašenim purgerskim štihom.

Svi članovi stožera regrutirani su iz Dinamova bazena, svi su prošli različite faze i oblike djelovanja u klupskom sustavu, bilo kao igrači prve momčadi i(li) mlađih uzrasta, bilo kao treneri i članovi stožera prve ili druge momčadi, djelatnici nogometne škole, administracije, odnosa s javnošću...

Baš su zato, kao veliki Dinamovi navijači, posebno svjesni veličine i značaja kluba, a samim time i odgovornosti koju preuzimaju dolaskom na novu dužnost. Ovom ćemo prilikom predstaviti članove novog stručnog stožera.





Igor Jovićević

glavni trener

Rođen je 1973. godine u Zagrebu. Prošao je kompletnu Dinamovu školu. Pristupio je sa samo šest godina, a otišao ujesen 1991. na poziv madridskog Reala s nepunih 18 godina. Bio je najbolji igrač kadetskog Europskog prvenstva (U-16) održanog u svibnju 1990. godine u tadašnjoj DR Njemačkoj.

U dječačkim je danima bio prvak u krosu, a prve nogometne korake načinio je u velikogoričkom Radniku sa šest godina gdje je uspješno prošao probu. Nakon samo nekoliko treninga ponovno je otišao na probu, ali u Dinamo gdje ga je preuzeo trener Zdenko Kobešćak. U Maksimiru je prošao sve uzraste, a s pionirima je svojedobno nastupio u predigri utakmice Dinama i Crvene zvezde pred 50.000 gledatelja. Za prvu momčad Plavih je, do odlaska u Real Madrid, upisao devet nastupa u prijateljskim utakmicama.

Nekadašnji glavni, a kasnije sportski direktor Reala, Ramon Martinez, tvrdio je da je Jovićević među petoricom najdarovitijih stranih igrača u povijesti kraljevskoga kluba.

U drugoj momčadi Reala između ostalih su ga trenirali i slavni Vicente del Bosque i Rafa Benitez. Ondje je igrao sve do teške ozljede ligamenata koljena. Ozlijedio se 11. lipnja 1995. u dresu mlade hrvatske reprezentacije u 13. minuti utakmice protiv Ukrajine u Kijevu u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Zbog ozljede je pauzirao dvije i pol godine.

Vratio se u rujnu 1998. godine kada je nastupao za NK Zagreb u Prvoj HNL. Kasnije je igrao za Yokohama F. Marinos (Japan), Guarani (Brazil), Shenyang (Kina), Karpati (Ukrajina) i Zhuhai (Kina). Igračku karijeru završio je s 31 godinom nakon druge teške ozljede križnih ligamenata.

Jovićević je 2010. godine preuzeo ulogu sportskog direktora Karpata i te iste sezone plasirali su se u skupinu Europa lige. U play-offu su izbacili Galatasaray, a kasnije u skupini odigrali 1:1 protiv PSG-a. Potom je bio trener mlade pa kadetske momčadi Karpata. Ideja je bila da vodi mlade igrače koje će kasnije preuzeti u seniorima. Trener seniorske momčadi bio je godinu i pol dana, od ljeta 2014. do polusezone 2015/16. Od studenog 2016. do ljeta 2017. bio je trener slovenskoga prvoligaša Celja nakon čega je preuzeo drugu momčad Dinama.

Na čelu Dinama II bio je od ljeta 2017. godine pri čemu je mlade maksimirske nogometaše vodio u Drugoj HNL i Premier League International Cupu, kao i juniore u UEFA Youth League.

S Dinamovim je juniorima dvije godine uzastopno izborio četvrtfinale UEFA Lige prvaka mladih. Prošle ih je sezone u toj razini natjecanja svladao Chelsea u Londonu boljim izvođenjem jedanaesteraca u utakmici u kojoj je Dinamo vodio 2:0, a Englezi na kraju uspjeli izjednačiti. Ove sezone, koja je još uvijek neizvjesna, Dinamo bi snage trebao odmjeriti s Benficom. Pod Jovićevićevim su vodstvom u ovom natjecanju između ostalih svladali moskovski Lokomotiv, Liverpool, Atalantu, Manchester City, Šahtar, Dinamo Kijev, Bayern...

U Premier League International Cupu igrali su u četvrtfinalu 2017/18. te u finalu 2018/19. gdje je bolji bio Bayern. Plavi su u ovom natjecanju između ostalih pobjeđivali i Wolfsburg, Southampton, West Ham United, Porto, Tottenham, Villarreal...

Igorov otac Čedomir Jovićević (preminuo 11. travnja 2020. godine) bio je dugogodišnji igrač Dinama, od 1972. do 1982. godine odigrao je 390 utakmica za plave osvojivši naslov pobjednika Kupa 1980., naslov prvaka 1982., Balkanski kup 1977. Obiteljsku tradiciju u Dinamu nastavlja i Igorov sin Filip, standardni član druge momčadi Dinama.

Damir Krznar

pomoćni trener

Rođen je 1972. godine u Zaboku. U Dinamu je igrao devet godina, od 1995. do 2004. osvojivši pritom 14 trofeja, samo dva manje od klupskih rekordera Tomislava Butine, Mihaela Mikića i Arijana Ademija. U igračkoj je karijeri s Plavima osvojio šest naslova prvaka (1996., 1997., 1998., 1999., 2000. i 2003.), pokal pobjednika Kupa šest puta (1996., 1997., 1998., 2001., 2002. i 2004.) te Superkup 2002. i 2003. godine.

Nogomet je počeo igrati u Varteksu, a nakon tri sezone u udarnoj momčadi varaždinskoga kluba, pristupio je Dinamu u ljeto 1995. godine. Njegov dolazak poklapa se s početkom stvaranja velike europske momčadi u kojoj je stekao i punu afirmaciju. Igrao je na mjestu lijevog bočnog, krasili su ga brzina, dobar dribling uz posebno izrađeni centaršut s lijeve strane.

Sudjelovao je u europskim pohodima Plavih devedesetih godina, u velikoj pobjedi protiv Partizana s 5:0 u srpnju 1997. kao i u slavlju protiv mađarskog MTK s 2:0 čime su Plavi izborili plasman u osminu finala Kupa UEFA. Ujesen 1998. igrao je u Ligi prvaka kada je klub izborio drugo mjesto u skupini, iza Olympiacosa, a ispred Porta i Ajaxa. Krznar je sudjelovao u velikoj pobjedi protiv Porta s 3:1 i protiv Ajaxa u Amsterdamu s 1:0.

Za Dinamo je odigrao 310 utakmica, a debitirao je 9. srpnja 1995. u pobjedi u prijateljskoj utakmici protiv Leipziga s 3:2. Prvi službeni nastup za Plave upisao je 13. kolovoza 1995. u maksimirskoj pobjedi protiv Marsonije s 5:0 pod vodstvom trenera Zlatka Kranjčara. U karijeri su ga pratile brojne i dugotrajne ozljede. Prva dulja stanka bila je 1999. godine kad je pauzirao devet mjeseci, a ozljede su uslijedile 2000. i 2003. godine.

U dresu Dinama postigao je devet pogodaka u službenim utakmicama pri čemu će najviše pamtiti onaj iz maksimirskog derbija u kojem su Plavi u veljači 1998. godine svladali Hajduk s 2:0. Krznar je pogodio mrežu tadašnjega reprezentativca Tonćija Gabrića u 65. minuti za konačnih 2:0 efektnim udarcem s više od 20 metara u rašlje.

Za hrvatsku reprezentaciju nastupio je jednom, prijateljskoj utakmici protiv Poljske u Zagrebu 22. travnja 1998. u pobjedi 4:1.

Krznar je u Prvoj HNL, hrvatskom Kupu i Superkupu odigrao ukupno 370 utakmica za Varteks (od 1992. do 1995.), Dinamo (od 1995. do 2004.) i Inter Zaprešić (od 2004. do polusezone 2009/'10.).

Po odlasku iz Maksimira u ljeto 2004. pristupio je zaprešićkom Interu zajedno s tadašnjim mladim nadama Lukom Modrićem i Vedranom Ćorlukom. Nakon završetka igračke karijere u siječnju 2010. preuzeo je mjesto trenera u Interovoj školi da bi od ljeta 2010. do ljeta 2011. bio asistent glavnoga trenera. U ljeto 2011. pristupio je Dinamu gdje je bio član stožera sljedećih pet godina. Krznar i Zoran Mamić su krajem kolovoza 2013., nakon odlaska Krunoslava Jurčića, zajedno vodili momčad u trima službenim utakmicama do dolaska novoga glavnog trenera Branka Ivankovića.

Od ljeta 2016. godine bio je asistent treneru Zoranu Mamiću u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima: prvo u Al Nassru u Riyadhu od lipnja 2016. do veljače 2017., potom u Al Ainu u Abu Dhabiju od veljače 2017. do siječnja 2019. te u Al Hilalu u Riyadhu od veljače do travnja 2019. S Al Ainom osvojili su naslov prvaka i Kup 2018. Iste godine igrali su i u finalu Svjetskoga klupskog prvenstva gdje ih je 22. prosinca u Abu Dhabiju pobijedio Real Madrid predvođen bivšim Krznarovim suigračem Lukom Modrićem. Real je pobijedio 4:1. Upravo je Modrić u 14. minuti zabio za vodstvo 1:0.

Krznar je od lipnja 2019. do ove godine bio na čelu Dinamove nogometne škole.

Alen Peternac

pomoćni trener

Rođen je u Zagrebu 1972. godine, u Dinamu je još od dječačkih dana prošao sve uzraste. Prve je korake u maksimirskoj nogometnoj školi načinio sa 11 godina, a trenirali su ga Krasnodar Rora, Fahrija Dautbegović, Zdenko Kobešćak i Pero Dujmović. Kao kadet i junior bio je standardni reprezentativac. U prvu momčad Plavih uveo ga je trener Josip Kuže. Peternac je bio istureni napadač, a na tom su mjestu tada igrali Davor Šuker, Kujtim Shala i mladi Igor Cvitanović.

U službenoj je utakmici debitirao 25. ožujka 1990. u pobjedi protiv Partizana s 2:1 kad je na travnjak ušao dvije minute prije kraja zamijenivši Šukera. Toga je proljeća igrao i u dvobojima protiv Olimpije u Ljubljani i Veleža u Mostaru kao i u ponovljenoj utakmici protiv Sarajeva. U zapisniku je bio predviđen u prvoj postavi nikad odigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde 13. svibnja 1990. godine u Maksimiru.

U Dinamovoj je školi bio generacija sadašnjega sportskog direktora Zorana Mamića s kojim je na proljeće 1991. godine otišao na posudbu u tadašnjega drugoligaša GOŠK Jug iz Dubrovnika. U Dinamo se vratio šest mjeseci kasnije. Potom je, ujesen 1991, s maksimirskim klubom igrao na turniru Slobodna Hrvatska, neslužbenom prvenstvu Hrvatske, kao i u prvoj službenoj sezoni HNL-a 1992. godine. S klubom je osvojio naslov prvaka 1993. godine.

Peternac je ujedno strijelac prvoga Dinamova pogotka u povijesti hrvatskoga Kupa. Plavi su u svojoj premijernoj utakmici u tom natjecanju pobijedili Rovinj sa 6:0 u maksimirskom dvoboju 24. ožujka 1992. Peternac je mrežu zatresao u 2. minuti za 1:0, a kasnije dodao još jedan pogodak za vodstvo 4:0. Za Dinamo je upisao ukupno 216 nastupa.

Na ljeto 1995. godine otišao je u sisačku Segestu u kojoj je proveo cijelu sezonu 1993/'94. i jesen 1994. U maksimirski klub vratio se na proljeće 1995. i nakon šest mjeseci potpisao za španjolski Real Valladolid. U Valladolidu je proveo pet sezona i postao najbolji strijelac kluba u utakmicama prve španjolske lige svih vremena. Ukupno je u Primeri zabio 55 pogodaka za Valladolid od čega 23 u svojoj prvoj sezoni. U tom je premijernom izdanju upisao 39 nastupa, a od 23 pogotka sedam ih je postigao s bijele točke.

Na ljeto 2000. prešao je u Real Zaragozu s kojim je osvojio španjolski Kup. Od rujna 2001. do kraja sezone bio je na posudbi u drugoligašu Murciji. Potom se vratio u Real Zaragozu koji je u međuvremenu skliznuo u drugu ligu. Odigrao je tek jednu utakmicu nakon čega je uslijed ozljeda završio igračku karijeru. Peternac je u španjolskoj prvoj i drugoj ligi i Kupu upisao točno 200 nastupa zabivši 62 gola.

Dvaput je zaigrao za hrvatsku reprezentaciju, i to u prijateljskim dvobojima protiv Danske u Splitu 10. veljače 1999. kad su gostu pobijedili 1:0 te protiv Grčke u Ateni 10. ožujka iste godine kad su domaći slavili s 3:2.

Od ožujka 2018. godine bio je asistent treneru Igoru Jovićeviću u momčadi Dinama II da bi nedugo potom postao asistent treneru Zoranu Mamiću u Al Ainu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. S Al Ainom osvojili su naslov prvaka i Kup 2018. Peternac se potom vratio u stožer druge momčadi Dinama.

Marko Kuže

team manager

Rođen je 1979. godine u Zagrebu, a sin je bivšeg Dinamova igrača i kasnije popularnog trenera i miljenika navijača, Josipa Kužea. Čedomir Jovićević, otac Dinamova trenera Igora, i Josip Kuže zajedno su igrali u Dinamu od 1972. do početka osamdesetih. Obojica su za života bili najbolji prijatelji i kumovi. Josip Kuže za plave je upisao 384 nastupa, a Plave je u trenerskoj ulozi vodio u dva mandata osvojivši dva naslova prvaka i Kup.

Marko Kuže u Dinamu je od siječnja 2014. godine, a obnašao je dužnost tehničkog direktora druge momčadi. Stekao je iskustvo rada u organizaciji momčadi u Drugoj HNL, ali i u prestižnim međunarodnim natjecanjima. Bio je tehnički direktor mlade momčadi u Premier League International Cupu, kao i u UEFA Ligi prvaka mladih.

Sandro Žufić

trener vratara

Rođen je 1979. godine u Puli, odrastao u Rovinju. Diplomirani je kineziolog s UEFA A trenerskom licencom. U vratarskoj je karijeri branio za Rovinj, Hrvatski dragovoljac, Inter Zaprešić, Trešnjevku, Odru, Dinamo iz Odranskog Obreža, Radnik iz Velike Gorice, Lokomotivu i Maksimir.

U dresu tadašnjega trećeligaša Radnika branio je i u prijateljskoj utakmici protiv Dinama u Velikoj Gorici primivši samo jedan pogodak. Plavi su pobijedili 1:0, mrežu mu je zatresao Eduardo da Silva, a u maksimirskom su sastavu zaigrali i drugi brojni tadašnji ili raniji reprezentativci: Ćorluka, Schildenfeld, Mamić, Pokrivač, Vukojević, Modrić, Sammir, Vugrinec...

Žufić se vrlo rano posvetio trenerskom poslu i radu s mladima. S nepunih 28 godina postao je asistent u stožeru prve momčadi Hrvatskog dragovoljca. U pet godina provedenih u Lučkom obnašao je brojne dužnosti: bio je trener vratara, trener juniorske momčadi, asistent glavnoga trenera, sportski direktor... Bio je ondje i u sezoni 2010/11. kad je Lučko izborilo povijesni plasman u Prvu HNL. Sportski direktor kluba tada je bio Marijan Vlak, a ujesen 2011. godine, nakon prva četiri kola u Prvoj HNL, na tom ga je mjestu naslijedio Žufić.

U Dinamovu je školu došao 2015. godine i bio zadužen za rad s mladim vratarima U-16 i U-19. Bio je dio stožera Igora Jovićevića u UEFA Ligi prvaka mladih.

Žufić ima veliko iskustvo rada u mlađim uzrastima u hrvatskoj reprezentaciji. Trenirao je vratare u reprezentacijama od U-14 do U-17, a bio je u stožeru U-17 reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Čileu 2015. godine kad su „mladi vatreni“ dogurali do četvrtfinala prethodno svladavši Njemačku.

Ivan Štefanić

kondicijski trener

Rođen je 1980. godine u Zagrebu, a 2004. diplomirao je na Kineziološkom fakultetu. Već tada je radio s mladim kategorijama velikogoričkog Radnika i Kustošije da bi nastavio obrazovanje u Zagrebu i specijalizirao cijenjenu i svjetski priznatu SAQ (Speed, Agility and Quickness) metodu. Specijalnost mu je specifična nogometna kondicijska priprema.

Uz individualni rad s najboljih hrvatskim nogometašima Štefanić je 2005. godine došao u Lokomotivu koja je do 2009. prošla put od treće do prve lige da bi 2009. godine. Ubrzo nakon toga došao je u Maksimir gdje je blisko surađivao s Miljenkom Rakom. U Dinamu je proveo dvije godine da bi se potom uputio u Saudijsku Arabiju, u Al Ettifaq, prije nego se u ljeto 2012. vratio u Dinamo, ali u ulozi glavnoga kondicijskog trenera. Nedugo nakon toga, smjenom glavnog trenera, odlazi iz Dinama u Lokomotivu da bi se vratio u rujnu 2013. dolaskom Branka Ivankovića.

Od ljeta 2016. godine bio je kondicijski trener u stožeru Zorana Mamića u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima: prvo u Al Nassru u Riyadhu, potom u Al Ainu u Abu Dhabiju te u Al Hilalu u Riyadhu. S Al Ainom osvojili su naslov prvaka i Kup 2018. godine.

Stipe Marina

kondicijski trener

Rođen je 1985. godine u Bugojnu. Iskusni je kondicijski trener, iznimno stručan u svojem području, s velikim znanjem i iskustvom. Diplomirao je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.

U Dinamu je od 2015. godine gdje je prvo bio kondicijski trener juniorske ekipe, a zatim druge momčadi. Dvije godine kasnije bio je glavni kondicijski trener prve momčadi Dinama.

Od srpnja 2019. bio je član stožera Igora Jovićevića u Dinamu II. U međuvremenu je radio u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u nogometnom klubu Al Wahda u Abu Dhabiju gdje je bio koordinator kondicijske pripreme.

Vedran Attias

stručni analitičar

Rođen je 1985. u Zagrebu gdje je završio XV. gimnaziju i Ekonomski fakultet na Sveučilištu u Zagrebu.

Počeo je raditi kao novinar u redakciji portala Sportnet, a u Dinamu je od 2011. godine radio u službi za odnose s javnošću. U međuvremenu se specijalizirao kao stručni analitičar s inozemnim iskustvom, pri čemu je zadnjih godina karijeru usmjerio u usavršavanje analize suparnika i skautiranje.

Od ljeta 2016. godine bio je asistent treneru Zoranu Mamiću u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima: prvo u Al Nassru u Riyadhu, potom u Al Ainu u Abu Dhabiju te u Al Hilalu u Riyadhu od veljače do travnja 2019. S Al Ainom osvojili su naslov prvaka i Kup 2018. te igrali finale FIFA Svjetskog prvenstva klubova protiv Real Madrida.

U ljeto 2019. godine vratio se u Dinamo gdje je imao ulogu voditelja analitičke službe i zamjenika direktora u Nogometnoj školi.

Očekivao sam pad nakon Bjelice ali da ćemo ovako tresnuti baš i nisam. Jovičeviću svaka čast ali njegove reference za seniorski nogomet su nikakve. Veći rezon bi bio da su Kopić ili Goce treneri. Pitanke je i sa kojom ekipom će se početi nova sezona. Ne mogu zamisliti da Oršić, Petković, Ademi itd... mogu nešto naučiti od Jovičevića. Kao što je deda rekao, kadrovska papazjanija. — The Undertaker

Upravo tako. Da se razumijemo, ja uopće ne govorim da će Jovičević biti loš trener jer ne znam kakav će biti, ali vođenje druge momčadi bez rezultatskog imperativa i vođenje seniorske momčadi sasvim su različite stvari. Teško mi je zamisliti da će Igor biti autoritet Petkoviću ili Ademiju.

S tim da je ovo gore sve čisto nogometno na način da se "pravimo" kako smo normalan klub što nismo. A kad u priču dodamo još Zdravkove interese i Jovičeviću zahvalnost što je dobio priliku pa onda kad vidio da se vratio Attias...meni izgleda kao recept za katastrofu.

.

Dajem mu jedno pola godine na klupi, do desetog mjeseca na klupi Kopić, pa na proljeće Goce i onda predviđam vraćanje Čačića za sezonu 2022/2023 s obzirom na fenomenalan posao koji radi u Egiptu :rofl:

Tko zna ljudi kakav nogomet uopće možemo očekivati u sljedećem razdoblju. Mene nogomet bez gledatelja ne zanima i odmah vam kažem da ga takvog ne mislim gledati na TV, a vjerojatno ni pratiti. Ja sam ipad old school, ili ga igrati kako Bog zapovijeda ili nikako.

https://gnkdinamo.hr/hr/Novosti/Clanak/strucni-stozer-s-purgerskim-stihom — Kwedi

ne znam ko je veći četnik od nabrojanih

Ovaj Krznar je isto klasicni "vojnik kluba". Ovo je vec drugi ili treci trener kojem je on pomocnik. Jedino postovanje imam prema Kužeovom sinu i to samo zbog starog. Makar i Glavašević ima sina pa svi vidimo kakav je. Tak da mi ne izgleda mi ovo niti malo dobro, profesionalno, optimisticno za buducnost rezultata i nekog odrzavanja ove razine i standarda koje je postavio Bjelica u nogometnom smislu.

Meni je krznar najjači bio kad je špijunirao sa onom kapom :rofl:

Potpis :up: