na sjeveru je jučer bio standardni, ali malo detaljniji pregled od narančastih, mene npr. ništa posebno, ali su mi klinca rastavili kao lego kockice, i onda iznimno odmah iza njega još jedan pregled od specijalaca, u poluvremenu je jedan specijalac stajal kod lavaboa, a drugi je stajal između pisoara i cijelo vrijeme su gledali kaj se odvija, i cijelo drugo poluvrijeme je kordon stajal odmah iza zadnjeg reda, a ne grupirano na jednom kraju ili uz zid kao inače

Livaković na Maksimiru u HNL-u primio samo 2 gola. Od toga samo jedan iz igre (Lovrić) te jedan iz penala (Caktaš).

3 gola u 13 utakmica. Lovrić, Caktaš i Jradi

Jel se zna šta za pripreme di su i kad?

Nadam se da bude kakva prijateljska pripremna na Hitrec-Kacianu.

Jel se zna šta za pripreme di su i kad? — bk5b

Pisalo u SN, malo prelistaj dane, stavio sam na ovu temu

7.1. okupljanje Zg
13.1. odlazak u Rovinj, 4 pripremne tekme tamo
25.1. povratak u Zg, 1 pripremna tekma
1.2. prva natjecateljska tekma u Koprivnici

Protivnike nisam pronašao

"Najuspješnija godina u povijesti Dinama, ali…

Kraj svih ovih fantastičnih brojki i rezultata, postavlja se pitanje je li to – to? Čini li ovo navijače Dinama napokon zadovoljnima i jesu li nadogradnja momčadi i rezultata (koji se bliže potencijalu i očekivanjima) sve čemu treba težiti? Treba li se zadovoljavati nad ovime što je Dinamo danas i u kojem smjeru plovi? Redovni sudionik europskih grupnih natjecanja, a u domaćem prvenstvu nekoliko svjetlosnih godina ispred drugoplasiranog i trećeplasiranog takmaca? Jesmo li uskočili u DeLorian te se vratili u 2006. godinu omađijani sjajnim rezultatima i predstavama?

I dan danas potpuno ista garnitura kroji politiku i pravac Dinama kao zadnjih skoro dvadeset godina. Naš klub je i dalje taoc određene klike koja je dignula ruke da isti nije opljačkan, ta klika i dalje je na kratkoj uzici te sluša i izvršava direktne naredbe od nepravomoćno osuđenih ljudi, od kojih je jedan stacioniran u Hercegovini, a drugi se vratio na poziciju sportskog direktora. Na raport se svake jeseni (prošle godine Široki Brijeg, ove godine Tuzla i Žepče) rukovodstvo sastane s Tattom, a cijelu godinu od predsjednice uprave, trenera pa do igrača čuju se superlativi o Zdravku Mamiću – uz medijske podražaje režimskih novinara.

Dinamo je napravio povijesni uspjeh, sigurno jedna ako ne i najveća godina povijesti Dinama, no navijači ne smiju nikako oboljeti od „Modrićevog sindroma”. Klub je i dalje taoc stotinjak ljudi koji svojim prisustvom u tijelima kluba daju legitimitet (kako tvrde državni organi) najvećoj pljački u povijesti hrvatskog sporta. Za svakog navijača Dinama prioritet ne može biti prvo mjesto u prvenstvu i dobri nastupi u Europi sve dok klub nije slobodan.

Malo mašti na volju; zamislite Dinamo u kojem članovi biraju upravu. Za jednog poslovnog i sportskog giganta sigurno bi postojao ogroman interes i želja za upravljanjem. Koji bi se ovdje kvalitetan kadar mogao tek javiti i voditi Dinamo u nezamislive sportske i poslovne visine s puno većim kapacitetom i potencijalom od jedne Mamićeve tajnice, bivšeg policajca i marketinške genijalke koja je izbacila kondome Dinama ili nagradnu igru gdje Mateo Kovačić iz WC-a dijeli milijun kuna navijačima na Maksimiru.

Najveći sportski uspjeh u povijesti Dinama za autora ovih rečenica definitivno je 2019. godina, ali najveći uspjeh u povijesti Dinama bit će njegova dekontaminacija izmjenom klupskog statuta i omogućavanjem prava glasa svih članova Dinama. Ničija nije do zore gorila, tako ni Dinamo neće nikad biti njegov. Hoćemo izbore.

Da, još uvijek želimo demokraciju u NAŠEM klubu."


dio jako dobrog teksta sa http://www.nogometplus.net/index.php/domaci_nogomet/ht-prva-liga/dinamo/najuspjesnija-godina-u-povijesti-dinama-ali/

7.1. okupljanje Zg
13.1. odlazak u Rovinj, 4 pripremne tekme tamo
25.1. povratak u Zg, 1 pripremna tekma
1.2. prva natjecateljska tekma u Koprivnici — deda

Hvala

Možda poberem kritike na ovaj post al, napisat ću. Klub nesmije biti etiketiran i okražen zbog manjine loših ljudi koji rade tamo nauštrb većine kvalitetnih i pravednih ljudi koji rade i za kojih za ne čuje po medijima, a takvi su u sportu najbitniji.

da je vecina zaposlenih tamo dobro i pravedno klub bi se vodio vecinom dobro i pravedno a znaml da to nije slucaj

U Dinamu sigurno ima kvalitetnog kadra, al da su vecina? Nisu.

Možda su i većina ali kolo vode ovi drugi.

Je li riječ o većini, manjini i u kojem omjeru ili postotku je praktički neprovjerljivo, osim donekle sudskim postupcima pa samim time i nije baš raspravljivo na forumu.

Ono što mi se čini bitnijim je izbjegavati paušalne zaključke kako u klubu ništa ne valja, samim time što je Mamić tamo, kao i da je za sve što valja - zaslužan on (ili On?).
Ni jedno ni drugo nije činjenica, već posljedica ostrašćenog prijezira i mahom neskrivene mržnje ili slijepog idolopoklonstva i beskičmenjaštva. U klubu puno toga vrijedi - to je dobro organiziran klub, sa sjajnom omladinskom školom, dobrim plaćama za igrače i "staff", jako dobrim sportskim rezultatima.
U klubu je i puno toga tužno, jadno, potpuno promašeno i pogrešno - netransparentnost prema vlastitim članovima, izvjestan lopovluk, sukob interesa, prijezir prema velikom dijelu svojih navijača.
Tko zatvara oči na ovo drugo zbog prvog je ignorant, da ne kažem slijepac, upitne ljubavi prema klubu i njegovom identitetu.
Tko nije svjestan da ono prvo nije posljedica rada i djelovanja Hermana Mattesa, nego ipak nešto recentnije garniture, taj o upravljanju ne zna ništa.

Je li ono prvo moglo biti još bolje da je bilo drugacije? Možda, moguće da jest. Kao što je moguće i da bi u drugim okolnostima moglo sve biti na razini Hajduka (ne govorim o ustroju, nego gore pobrojanim kvalitetama). Pripisivati sve zasluge ili odricati svaku može se do preksutra, ali ostat će jednako promašeno.

Je li ovo drugo moralo biti drugacije i mora li biti drugačije? Naravno, tu nema dvojbe.

"Dobro" i "pravedno" je samo naizgled isto. Klub je vođen dobro u kvalitativnom smislu, ali nepravedno i nepošteno. Budući da ne navijam za firmu Dinamo i nisam dioničar, već se s klubom u nekoj mjeri identificiram, onda mi je identitet i transparentnost kluba itekako važna.

Ali nemam nikakvu potrebu ni razlog zbog toga tvrditi da je klub očajno organiziran i u raspadu ili, s druge strane, da njegovi uspjesi padaju kao mana s neba, čudom neobjašnjivim.

Crno-bijeli svijet je samo (dobra) pjesma.