Dinamo će u 1/8 finala Konferencijske lige igrati protiv grčkog PAOK-a, što je drugi susret Dinama s grčkim klubovima ove sezone te drugi susret s PAOK-om, jer je Dinamo s njima već igrao u skupini Europske lige 2010./11.

Kako se postovi o ovoj utakmici ne bi razvukli na razne teme, evo već sad prvi dio predstavljanja PAOK-a:

PAOK THESSALONIKI


PAOK, što je kratica od Panthessalonikios Athlitikos Omilos Konstantinoupoliton, grčki je nogometni klub iz Soluna.

Tri puta su osvojili naslov Grčke (1976., 1985. i 2019.), a osam puta Kup (1972., 1974., 2001., 2003., 2017., 2018., 2019. i 2021.).
Jedan su od tri kluba koja nikada nisu ispala iz prve lige, te jedini koji su u trenutnom formatu lige osvojili naslov bez ijednog poraza (2018./19. - 26-4-0).

Ako želite uvrijediti PAOK-ove navijače, slobodno im recite da su Turci. Klub su 1926. osnovali grčki imigranti koji su bježali od Osmanskog Carstva i Grčko-turskog rata, a završetkom istog 1922. te razmjenom stanovništva godinu poslije, njih preko milijun našlo se u Grčkoj. Bili su to Grci iz Istanbula i Pontski Grci, s južne obale Crnog mora. Ljudi koji su začeli neželjeno dijete grčkog nogometa.

Boje kluba oduvijek su bile crno-bijele, crne zbog tuge vezane za Grke koji su bili prisiljeni napustiti zemlju u kojoj su njihovi preci živjeli stoljećima, a bijele zbog nade u novi početak nakon smještanja u novi dom.

Prve tri godine postojanja, grb PAOK-a bila je djetelina s četiri lista, okružena potkovom.
Dvoglavi orao, simbol Bizantskog Carstva (čiji je glavni grad bio Carigrad/Konstantinopol), odnosno njegova žalosna verzija (sa zatvorenim umjesto raširenim krilima), usvojen je kao novi grb kluba 1929. godine.

PAOK je uz Olympiakos i Panathinaikos jedini grčki klub koji nikada nije ispao iz lige, ali do nedavnog naslova nacionalni je prvak bio tek dvaput — 1976. i 1985.

Službena klupska historiografija reći će kako je tako zbog puno utjecajnijih atenskih klubova, a status odmetnika i borca za pravdu dodatno je ojačavala etiketa izbjegličkog kluba kojom su se uvijek ponosili. Uvijek su bili četvrti u redu, ako pridodamo spomenutom dvojcu i AEK, još jedan klub koji su osnovale grčke izbjeglice iz Male Azije.


Dolazak Savvidisa i osvajanje naslova 2018./19.

Skoro tri i pol desetljeća crno-bijeli dio Soluna čekao je na naslov prvaka Grčke. Preko 30 godina je cijela Grčka čekala na naslov kluba izvan Atene. Posljednji put je to uspjelo klubu AE Larisa koji je 1988. srušio atenski trio.

Od te 1988. godine, AEK i Panathinaikos su osvojili sljedećih osam naslova, da bi zatim uslijedila nevjerojatna dominacija Olympiacosa koji je od 1997. do 2017./18. godine osvojio čak 19 od ukupno 21 odigranog prvenstva. Samo ih je Panathinaikos uspio dva puta zaustaviti.

To se smanjilo posljednjih godina kada je naslov 2017./18. osvojio AEK, godinu kasnije PAOK, opet tri u nizu Olympiacos, pa posljednje sezone AEK.

Ali koliko je Olympiacos jedno vrijeme bio prejak za ostatak lige, toliko su njihove titule sve više bile pod znakom pitanja. Svima ostalima Olympiacos je postao trn u oku jer je pobjeđivao i kada to nije zasluženo, jer se najčešće dovodio u vezu s namještanjem utakmica, s povlaštenim suđenjem, čak i sa suđenjem na utakmicama drugih klubova koje bi išlo u njihovu korist.

Preveliki utjecaj Olympiacosa na kompletne strukture grčkog nogometa stvarao je "pobunu" kod ostalih klubova. Međutim, Panathinaikos je lošim odlukama sam sebe izbacivao iz utrke za naslov, AEK je izbačen u treću ligu, a kao jedini pravi konkurent Olympiacosu se kroz jedno vrijeme profilirao PAOK.

Otkako je klub iz Soluna preuzeo ruski biznismen grčkog porijekla Ivan Savvidis, PAOK je rastao iz godine u godinu.

Savvidis je rođen u sovjetskoj Gruziji kao dijete grčkih doseljenika. Poslije staža u sovjetskoj vojsci, diplomirao je ekonomiju, preselio se u Rostov i zaposlio se u duhanskoj industriji. Brzo je dogurao do direktorske pozicije i u razdoblju tijekom 90-ih godina postao jedan od onih koji su se vrlo brzo prebacili s državne na privatnu djelatnost.

Iskoristio je veze i odanost državnim službama kako bi postao većinski vlasnik najveće duhanske kompanije u Rusiji, koju je 2017. godine prodao Japancima za milijardu i pol eura.

Istodobno je gradio političku karijeru, kao i poziciju najutjecajnijeg Rusa grčkih korijena na prostorima bivšeg SSSR-a. Pomagao je je grčka društva i organizacije, pravoslavnu crkvu i povezivao Grke u inozemstvu. Početkom stoljeća postao je milijarder i ušao na ljestvicu 200 najbogatijih Rusa.

Njegova Agrokom grupa imala je 15 tisuća zaposlenih u 40 različitih tvrtki. Postao je i poslanik u ruskoj Dumi kao član Putinove Jedinstvene Rusije, a time i jedan od bližih ljudi čovjeka koji je omražen u većini svijeta.

Sredinom prošlog desetljeća ušao je u nogomet kao predsjednik Rostova, ali bez većeg uspjeha.
Za razliku od njegove supruge Kyriaki, koja je od ženskog rukometnog kluba Rostov napravila europskog velikana.

A onda se 2012. odlučio vratiti korijenima. Odselio je u Grčku, kupio PAOK i uložio skoro 11 milijuna eura svojeg novca samo u vraćanje dugova, što je bio prvi korak k ozdravljenju "oboljelog" simbola Soluna.

PAOK je tada poput AEK-a bio pred bankrotom, mogao je Savvidis lijepo sve dugove izbrisati ispadanjem kluba u treću ligu, što je dobar dio javnosti i očekivao, ali rekao je:

"Bila bi to crna mrlja u povijesti PAOK-a, nisam se htio tako upisati u povijest", rekao je Savvidis nakon što je poreznoj upravi Soluna uplatio 10,89 milijuna eura i tako očistio PAOK od dugova.

Bio je to djelić onoga što je uložio nakon dolaska u Grčku. Kupio je dio grčke duhanske kompanije, hotele, luku, medije, postao jedan od najutjecajnijih ljudi u zemlji i dobio državljanstvo za velike zasluge u zbližavanju ruskog i grčkog naroda.

PAOK-ov grb odmah je doživio preinake. Dvoglavi orao sa spuštenim krilima, kao znakom tugovanja na proživljenu tragediju, obrubljen je zlatnom prugom, sada simbolom slave i klupske renesanse.

Doveo je Gazprom za sponzora PAOK-a, angažirao poznatog slovačkog suca Ľuboš Micheľa na direktorsku funkciju kako bi se smanjio utjecaj Olympiacosa na sudačku organizaciju, kako bi osigurao bar ravnopravne uvjete s klubom iz Pireja.

Sa Savvidisovim milijunima, PAOK se počeo dizati, ali opet to nije bilo u rangu onoga što je radio Olympiacos. Trenerska imena poput Stevensa, Tudora, Ivića nisu jamčila naslov. Pojačanja poput Necida, Vukića, Stocha, Tziolisa, Leovca, Cimirota, Varele, Crespa, Biseswara ili Djalme su ipak bili klasa ispod onoga što je dovodio Olympiacos.

Ipak, dva transfera su promijenila PAOK. Rekordna kupnja Aleksandra Prijovića iz Legije i povratak miljenika navijača Vieirinhe iz Wolfsburga nakon pet godina. PAOK je u Prijoviću dobio špicu kakvu Olympiacos nije imao, koji je probijao tradicionalno tvrde obrane u grčkoj ligi, a u Vieirinhi lidera i vjerovatno najboljeg igrača lige.

Konstantno je PAOK prethodnih godina bio u vrhu, poslije desetljeća i pol osvojio trofej grčkog kupa, pa i odbranio, imao nekoliko drugih i trećih mjesta, ali nije uspijevao prekinuti dominaciju Olympiacosa. Ipak, iz sezone u sezonu mu je bio sve bliži, smanjivao je razliku i kada je 2017./18. konačno izgledalo da je to „ta“ sezona, dogodio im se AEK.

To je onaj kontroverzni "derbi dvoglavog orla" za naslov u kojem je sudac prvo oštetio PAOK, zatim htio nastaviti utakmicu dok se Savvidis nije pojavio na terenu s pištoljem iza pojasa?! Valjda je htio pojasniti sucu kako nije trebao poništiti pogodak domaćina za vodstvo u 89. minuti.


Prvenstvo je suspendirano, nogomet poražen, Savvidis kažnjen trogodišnjom zabranom prilaska stadionima, a PAOK je ostao bez unaprijed upisanog naslova jer je između ostalog, kažnjen s oduzimanjem tri boda te je registrirano 3-0 za AEK. Atenjani su se dobrim dijelom zahvaljujući tome otarasili PAOK-ove pratnje te uzeli svoj prvi naslov nakon 1994.

Mnogi su tada mislili da je PAOK propustio povijesnu priliku i kako će na takvu čekati još dugo godina. Jer, Olympiacos može zakazati jednom u deset godina, a nikako dva puta. Ipak, bio je to samo novi početak.

Ključ uspjeha bilo je dovođenje rumunjskog trenera Răzvan Lucescua (sin Mircee) koji je u Xanthiju radio sjajan posao. Nekada najtalentiraniji trener Rumunjske koji je s Rapidom igrao četvrtfinale Kupa UEFA je do dolaska u Grčku bio u padu karijere i djelovalo je kako će nestati s nogometne scene.

Kad smo kod Xanthija, Savvidis je bio optužen i da je vlasnik istog što ne bi bilo regularno jer bi imao dva kluba u istoj ligi. Prepoznata je veza između Xanthija i ciparske kompanije RFA kroz koju prolazi većina Savvidisovih investicija. U upravi Xanthija su bili ljudi koji se pojavljuju i u privatnim biznisu Savvidisa, kao i njegov nećak.

Spomenuti Răzvan Lucescu upravo u Xanthiju je rehabilitirao karijeru, a onda u Solunu doživio vrhunac karijere. Klub je zadržao sve ključne igrače, povećao im plaće i ugovore, a onda se i pojačao. Došli su Jaba, Chuba Akpom i Wernbloom kao igrači koji rade razliku, ali i neki kao jokeri za klupu poput Karelisa, Khacheridija i Toşce.

Ofenzivni duo Leo Jaba - Biseswar se pokazao kao idealna podrška Prijoviću koji je nemilosrdno trpao mreže u prvom dijelu sezone. PAOK je gazio sve pred sobom u Grčkoj i upisao pobjede na 14 od 15 utakmica u prvom dijelu sezone.

A onda je Prijović odlučio prihvatiti "faraonsku" ponudu iz Saudijske Arabije i otići na „pola posla“. Uzaludno ga je Savvidis uvjeravao, nudio veću plaću, molio ga i molio da ostane do kraja. Bila je to ponuda od onih koje se ne odbijaju.

PAOK je ostao bez jako važne karike, navijači su počeli strahovati, ali je Lucescu uspio u potpunosti nadoknaditi odlazak Prijovića. Uz izuzetno zanimljivo zimsko pojačanje Karola Swiderskog, crno-bijeli su nastavili gaziti bez poraza. Bez Prijovića su u 15 utakmica upisali 12 pobjeda i tri remija. Negdje u ožujku postalo je jasno da nitko i ništa neće spriječiti PAOK da osvoji naslov nakon 34 godine.

Rijeke crno-bijelih navijača su zapalile Solun slaveći uspjeh čekan generacijama. Savvidisu je bilo zabranjeno ući na stadion tijekom utakmice. Ali je zato stigao na slavlje nakon utakmice.

Bitno je napisati da otkako je stigao u klub, Savvidis uporno gura jednu te istu retoriku gdje prikazuje PAOK kao vječnu žrtvu te kao borca protiv korupcije. On je danas Bog u Solunu, čovjek koji hrani pola grada.

I bilo bi stvarno lijepo kad bi ovo bila jedna lijepa nogometna priča; bilo bi lijepo kad bi svi oni u crnim navijačkim majicama pamtili samo ulazak ozlijeđenog kapetana Vierinhe u 90. minuti ili onu sliku bakljama zapaljene Toumbe. Bilo bi lijepo kad bi nogomet bio samo nogomet, a Savvidis istinski borac za pravdu i spasitelj PAOK-a.

“Živjeli smo već s vlasnicima koji nose pištolje. Što se njima dogodilo?”, rekao je jedan od PAOK-ovih veterana, želeći valjda reći kako je grčki nogomet oduvijek bio takav. Talac političkih, privatnih i inih interesa i pijun u raznim igrama moći.

Taoc igre koja se odavno prestala zvati nogometom, pogotovo u Grčkoj.


PAOK vs. Aris - vrući derbi sjeverne Grčke


Sa stadionima udaljenim otprilike jedan i pol kilometar, Aris i PAOK natječu se za dominaciju u gradu i pokušavaju parirati atenskim klubovima na nacionalnoj razini. Solun je glavni grad Središnje Makedonije, regije smještene na sjeveru zemlje, otprilike 500 km od Atene.

Drugi najveći grad u Grčkoj, ima tri nogometna kluba, od kojih su dva među pet najvažnijih u zemlji: PAOK i Aris Solun. Klub koji je najranije osnovan u gradu igra u drugoj ligi, a riječ je o Iraklisu iz Soluna, koji od trofeja ima samo jedan grčki kup 1976.

Od dva trofejnija kluba, ranije je osnovan Aris. Žuto-crni klub osnovalo je 25. ožujka 1914. godine u jednom baru dvadeset i dvoje mladih ljudi. Ime mu dolazi od Aresa, boga rata u grčkoj mitologiji. Odabrane boje odaju počast Bizantu.

Rival PAOK Solun osnovan je nekoliko godina kasnije, kada su izbjeglice iz Turske osnovali klub 20. travnja 1926. Prvi logo Solunjana bila je potkova s ​​djetelinom od četiri lista. Nakon toga su prihvatili dvoglavog orla u znak poštovanja prema bizantskom nasljeđu. Crna i bijela boja označavaju žalost i optimizam.

Ono “K” u njihovim imenima označava Konstantinopol, današnji Istanbul, odakle vuku i ljubomorno njeguju svoj ‘izbjeglički’ identitet.

PAOK je najuspješniji solunski klub s 3 naslova prvaka i 8 kupova, ispred Arisa (3 naslova prvaka i jedan kup) te Iraklisa (jedan kup).

Sjevernogrčki ili solunski derbi igran je 208 puta. PAOK je bolji u obračunima s 57 pobjeda uz 53 remija i 42 pobjede Arisa.

Izvorno, Aris je predstavljao buržoaziju, a PAOK narodnu stranu, ali su se orijentacije promijenile. Danas je teško 100% definirati orijentaciju navijača neke momčadi.

Navijači Arisa su bliski s navijačima Borussije Dortmund i Saint-Etiennea, dok su navijači PAOK-a dobri s navijačima Partizana i određenim navijačkim grupama Bešiktaša.

Kao i većina grčkih klubova, obje su se momčadi također borile s financijskim problemima. Ruski oligarh Savvidis spasio je PAOK bankrota i ispadanja u treću ligu, ali Aris nije bio te sreće i 2014. je ispao u treću ligu zbog financijskih problema. Uslijedile su dvije godine u trećoj ligi, a nakon nekoliko vlasničkih promjena klub je konačno pronašao stabilnost kada je klub preuzela obitelj Karipidis pa se i Aris ubrzo vratio u grčku Superligu.


STADION: Toumba


Njihov stadion Toumba pravi je relikt prošlih vremena, ali je i poznat kao jedan od najnegostoljubivijih i najžešćih stadiona u Europi. Izgrađen je davne 1959. godine, a u međuvremenu je renoviran četiri puta, posljednji put prije dvadesetak godina.

Izvorni kapacitet stadiona bio je 45.000 mjesta dok je 1998. godine kapacitet smanjen na 32.000 mjesta (sva su sjedeća). Uvođenje sigurnosnih zona 2000. godine je dodatno smanjilo kapacitet na 28.701 mjesto.

22. ožujka 1980. se urušio jedan dio tribine Toumba Stadiona kao rezultat potresa snage 6,5 po Richteru koji je zadesio Solun u lipnju 1978.
Zbog toga je stadion bio zatvoren a PAOK je koristio zamjenske stadione dok šteta nije popravljena.

Kroz neko vrijeme bi trebao otići u povijest jer je PAOK prošle godine dobio odobrenje da krene u izgradnju nove arene koja bi trebala biti gotova do 2026. i primati 42 tisuće gledatelja.



TRENER: Răzvan Lucescu


Trener PAOK-a je već spomenuti poznati rumunjski trener, Răzvan Lucescu, sin još poznatijeg i trofejnijeg Mircea Lucescua.

Godine 1977. Rumunjsku je razorio potres jačine 7,7 stupnjeva po Richteru. Više od 11 tisuća ljudi je bilo ozlijeđeno. Od približno 1578 smrtnih slučajeva, čak 1424 su bila u Bukureštu.

Bivši rumunjski reprezentativac Mircea Lucescu tada je imao 32 godine i igrao je za Dinamo Bucuresti. No, njegova supruga Neli više se nije osjećala sigurno u glavnom gradu. Razumljivo se bojala za sigurnost svog 8-godišnjeg sina Razvana.


Zbog toga se obitelj Lucescu preselila u Hunedoaru - vrlo mali grad u zapadnom dijelu Rumunjske gdje je Mircea preuzeo posao trenera-igrača u Corvinul Hunedoari, drugoligaškom klubu.

"Bilo je vrlo rijetko u to vrijeme u Rumunjskoj - postati trener kad ste bili tako mladi", kaže Razvan. "Ali moj otac je dobio posao na pola sezone kada je klub već bio u vrlo teškoj situaciji i, nažalost, nije mogao spasiti momčad od ispadanja."

Ispadanje je ipak bila najmanja Mirceina briga.
Na posljednjoj utakmici sezone bijesni navijači Cornivula okupili su se ispred stadiona kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo igrom svoje momčadi.

“Policijski automobili blokirali su izlaze, gdje je nekoliko tisuća ljudi prosvjedovalo protiv igrača,” prisjeća se Razvan. “A mom tati je prišao vojni auto da ga odveze. Pazite: živjeli smo u zemlji pod predsjednikom diktatorom!”


Nicolae Ceausescu vladao je Rumunjskom od 1967. do pogubljenja 1989. Komunistički vođa kontrolirao je svaki aspekt društva, uključujući i nogomet. Zbog toga su se često događale čudne stvari.
Klubovi su iznenada ulazili ili ispadali u prvu ligu bez ikakvog objašnjenja. Stoga su igrači i treneri živjeli u stalnom stanju neizvjesnosti i straha.

Međutim, Mircea je odbio ući u taj vojni auto. “Hodao je prema publici ispred stadiona”, kaže Razvan. "Ljudi su počeli uzvikivati ​​ime mog oca i tražili su ga da ostane i trenira momčad."

Na kraju, zbog otpora navijača, vojni časnici su se povukli i Mircea je mogao nastaviti s poslom. Tijekom sljedeće dvije sezone uveo je Corvinul natrag u najbolju ligu s dvije uzastopne promocije. Kroz nekoliko sezona doveo ih je u Kup UEFA.

“Odmah nakon ovog uspjeha,” objašnjava Razvan, “moj otac je postavljen za izbornika rumunjske reprezentacije i uspio se kvalificirati za Euro 84, nakon povijesne pobjede nad pobjednikom Svjetskog prvenstva Italijom, koja je bila puna zvijezda.

Vidjevši radost koju je njegov otac donio ljudima koji su patili pod Ceausescuovom nemilosrdnom diktaturom, Razvan nije mogao ne biti iznenađen snagom nogometa i istinski učinkovitog vodstva.

“Kada su ga neki moji prijatelji pitali što bi želio biti kad odraste, govorio je nogometaš i predsjednik države”, kaže Mircea.

“Tada bi moji prijatelji pitali zašto. Razvan bi rekao 'Zato što želim čuti himnu koja svira posebno za mene!' Bio je to odraz njegove strasti prema nogometu i prema tome da postane vođa.

“Vodio sam ga sa sobom na utakmice i treninge momčadi koje sam trenirao. Kasnije, kada je postao vratar u Ligi I, najvišen rangu u Rumunjskoj, shvatio sam kako ima kvalitete potrebne da postane dobar trener zbog načina na koji je razmišljao o taktici utakmice.

“Nakon što je najavio povlačenje kao nogometaš, postao je potpredsjednik Rapida iz Bukurešta, s kojim je osvojio naslov prvaka. Imao je jako dobre odnose s igračima. Pitao me treba li postati trener ili ne. Dao sam mu nekoliko savjeta i ohrabrio ga da to učini. Ali odluka je bila isključivo njegova."

Răzvan Lucescu prvi put je vodio PAOK u razdoblju od 2017. do 2019. kada je osvojio naslov prvaka (treći i posljednji u PAOK-ovoj povijesti i prvi nakon 1985.), dva Kupa (2018. i 2019.), a 2018. je završio drugi.

Nakon dvogodišnje avanture u saudijskom Al Hilalu prije dvije sezone vratio se u Solun i postao najskuplji trener u klupskoj povijesti. Za tako nestrpljivog predsjednika i tako adrenalinsko okruženje Lucescu je neuobičajeno dugovječan, ali činjenica da je s jednom titulom i dva kupa najtrofejniji trener u klupskoj povijesti daje mu za pravo.

U svojem drugom mandatu (od ljeta 2021.) nije osvojio trofej, ali je u prvenstvu završio drugi 2022., a u dva navrata (2022. i 2023.) izgubio je i finale Kupa. U prošloj sezoni potpisao je najlošiji klupski rezultat u zadnjih šest sezona.

U prvenstvu su završili četvrti, u prethodnih pet bili su najmanje drugi, dok su u Europi zapeli već na prvoj prepreci u 2. pretkolu Konferencijske lige. Izbacio ih je bugarski Levski, koji je kolo kasnije ispao od malteških Hamrun Spartansa.

Lucescu voli igrati sličan sustav kakav igra i Ivan Leko, 4-2-3-1, s trokutom centralnih veznih igrača.
Elementi igre u kojima se PAOK najviše ističe ove sezone su direktnost i preskakanje igre.

U usporedbi s tri konkurenta u grčkom prvenstvu (AEK, Panathinaikos i Olympiakos), PAOK ima daleko najmanji posjed lopte te uvjerljivo najveći obujam upućenih dugih lopti po utakmici.

Umjesto postupnog izlaska iz zadnje linije preko veznjaka dodavanjima, PAOK nerijetko šalje duge lopte na svoja krila koja, što je brže moguće, pokušavaju napraviti razliku.



Hrvatski klubovi protiv grčkih klubova

Dinamo je u 12 utakmica protiv grčkih klubova pobijedio samo dvije, obje su bile prije samostalnosti Hrvatske. Jedini hrvatski klub koji je svladao PAOK bila je Lokomotiva Ante Čačića.

Dinamo i PAOK su već igrali, u sezoni 2010./11. kada je PAOK doma slavio s 1:0. Uzvrat, u šestom kolu, na Maksimiru igrao se po iznimno hladnom vremenu, u zraku je bilo -10, a PAOK je čak tražio i odgodu utakmice zbog zaleđenog terena. Ipak se igralo, a Dinamu je trebala pobjeda za dugo čekano europsko proljeće.

Na Maksimiru je bilo 29 226 gledatelja, a gosti su slavili pogotkom Salpingidisa s 1:0, iz jedine prilike na utakmici i došli do prvog europskog proljeća u povijesti kluba. U toj utakmici je igrao i Arijan Ademi.

Osim s Dinamom, PAOK je od hrvatske samostalnosti igrao i protiv Hajduka, Rijeke i Lokomotive. Jedini su mu poraz priuštili upravo lokosi pod vodstvom Ante Čačića u kvalifikacijama Europske lige 2015./16., dok je PAOK vodio Igor Tudor. U Kranjčevićevoj je bilo 2-1, a u uzvratu u Grčkoj visokih 6-0 za domaćina.

Rijeka ima svježija sjećanja, prije dvije sezone ispala je u play-offu Konferencijske lige nakon remija 1-1 u Grčkoj i poraza 2-0 na Rujevici. U tim je utakmicama za Rijeku igrao Josip Drmić koji je otpisan u Dinamu.

Najsvježija sjećanja na PAOK ima Hajduk. Nakon 0-0 na Poljudu, uz dvije stative Hajduka, preko Sigura i Livaje, Grci su u trećem pretkolu Konferencijske lige izbacili Hajduk s 3-0 u uzvratu.

Dinamo je, što se okršaja s grčkim klubovima tiče, pobijedio samo dvaput u 12 utakmica. I to davne 1964. AEK u Kupu pobjednika kupova (3-0 u Zagrebu) i Olympiacos 1977. u Kupu UEFA (5-1 kod kuće).

Nakon toga je, uz poraze od PAOK-a 2010., gubio protiv Olympiacosa 1998./99. i 2015./16., uz jedan remi 1998. na -15 u Maksimiru (1-1).
Protiv AEK-a je ljetos izgubio u Zagrebu 2-1 pa u uzvratu prosuo vodstvo 2-0, Domagoj Vida je u 101. minuti zabio za prolazak Grka u play-off Lige prvaka.

Dinamo protiv grčkih klubova:
Ukupno: 2-1-7 11-14
Od samostalnosti: 0-1-5 2-8

Hrvatski klubovi protiv grčkih klubova:
Ukupno: 5-5-18 30-45
Od samostalnosti: 2-5-15 17-38


Veliki trag u PAOK-u ostavio je i Josip Mišić, danas veznjak Dinama. Bio je u klubu od siječnja 2019. do ljeta 2020. Odigrao je 42 utakmice te postigao sedam golova. S PAOK-om je osvojio prvenstvo, a izabran je i u najbolji momčad kluba u desetljeću. PAOK je na taj naslov čekao 34 godine.

Grčki novinari kažu da je Mišić u PAOK-u ikona i da će ga navijači dočekati kao kralja. Bio je MVP sezone. Grci ga nisu otkupili od Sportinga jer je Mišić tad imao zdravstvenih problema.


KADAR:


Vrijednost momčadi je 72.9 milijuna eura prema Transfermarktu, što je za oko 2 milijuna € više od Dinama (70.85), a najviše vrijedi Konstantelias (12M) pa Živković (7M), te Otto, Despodov, Koulierakis i Antônio (po 6M).

Najskuplje plaćenja pojačanja u povijesti kluba su Ingason (4M €), Despodov, Esiti i Jaba (3.5M €), dok su najskuplje prodaje Tzolis (11M €), Prijović (10M €) i Giannoulis (7.5M €).

Prosjek godina momčadi je 27.6
U momčadi je 7 igrača s 30+ godina, 11 igrača od 25 do 29 godina te 8 igrača do 24 godine.
Imaju 9 reprezentativaca i 20 stranih igrača.

U ovoj sezoni najviše minuta su odigrali golman Kotarski te bekovi Kedziora i Baba.
Najbolji strijelci su Živković s 14, Despodov s 12 i Konstantelias sa 10 golova.
Najbolji asistenti su Taison s 12, Despodov s 11 i Živković s 7 asistencija.

Prošle sezone u Konferencijskoj ligi razočaravajuće su ispali već u 2. pretkolu od Levskog iz Sofije s ukupnih 3-1.

Sezonu prije u Konferencijskoj ligi su izbacili Bohemians i Rijeku u kvalifikacijama, pa s 11 bodova prošli skupinu u kojoj su bili Kopenhagen, Slovan B. i Lincoln. Zatim su u 1/16 finala izbacili Midtjylland, zatim u osmini finala Gent, da bi potom ispali od Marseillea.

Ove sezone, opet u Konferencijskoj ligi, u kvalifikacijama su izbacili Beitar, Hajduk i Hearts pa u skupini završili prvi s 5 pobjeda i jednim remijem, ispred E. Frankfurta, Aberdeena i Helsinkija, što je uz Club Brugge bio najbolji bodovni učinak nakon Plzeňa.

Ukupno su ove sezone odigrali 12 utakmica u Konferencijskoj ligi, upisali devet pobjeda i tri remija, uz gol-razliku 29-12.
Nadajmo se da će Dinamo biti prva momčad koja će poraziti PAOK u Konferencijskoj ligi ove sezone.


Koeficijenti za prvu utakmicu su:

Dinamo 2.20 - 3.30 - 3.30 PAOK

Koeficijenti za prolazak su:

PAOK - 1.72
Dinamo - 2.10