Nedugo,
igrali smo gostujucu europsku tekmu, mozda Sparta ili Balkani..nebitno. U lokalnom kaficu punom dinamovaca. ( 20-30 ljudi) , u kojem se i inace gledaju tekme, ljudi su se medusobno posvadili/potukli.
Na dvoje nas- išlo ih je 5 koji kazu "eto vam sad". ,"plakat cete za mamicem" itd.. Troje su sutili..
Pazi-to je mjesto gdje sam mislio da smo doma,sve dinamo

Jako puno mamicevaca je jos u igri, cak bih rekao da su uvjereni, nesto ko stockholmski sindrom

Pazi, nedavno igraju Young Boys vs RB Leipzig u Bernu. Bern ima 132 000 ljudi. Dakle, 6 puta manje nego urbani Zagreb. Oduzmemo li od toga da 200 000 ljudi u Zagrebu i okolici koja navija za Hajduk (već u Dugoj Resi imaju DPH), opet oko Zagreba zajedno s Gradom ima milijun ljudi koji navijaju za Dinamo. U Bernu pun stadion, 32 000 ljudi, a u Zagrebu se proda jedva 15 000 karata (kvalifikacije za LP). Tu nešto opasno ne štima. Dolazi se do zaključka da ljudi u Zagrebu i oko njega većinski mrze, ne vole ili su indiferentni prema imenu Dinamo. Ja si drukčije to ne mogu objasniti. Možemo se, u najbolju ruku, nadati da ljudi ne dolaze zbog najgoreg trenutno stadiona u Europi koji igra europska natjecanja. Nije daleko ni od najgoreg u ligaškim natjecanjima.

Iz samo jednog Zadra i okolice na Poljud ode 3000 ljudi sigurno kad je neka bezvezna utakmica. Što ne bi bilo prirodno da toliko dođe ljudi iz Karlovca koji je dvostruko bliži Zagrebu, a ima kao Zadar ili malo manje stanovnika. Malo previše o ovome razmišljam, ali eto, okružen san Hajdukovcima koji svaki dan trolaju broj ljudi na Maksimiru. Ovi skupe 10 000 ljudi na nekoj kup utakmici u selu pored Slavonskog Broda, a SB navodno kao naš.

Treba se dobro potruditi oko marketinga, morat će se učiti PR od Hajduka. Oni na tome rade godinama i sad im se isplatilo. Stežu mrežu oko Zagreba. Sada dovode, primjerice, besplatno djecu iz Koprivnice na utakmice. Dakle, ulaziti u škole, vrtiće, brandirati Dinamo, napraviti neku majicu koju će nositi i žene i djeca (ko oni na Mišu), cijele obitelji, izbaciti hit koji se pjevati godinama (ne nešto dosadno i što nije catchy poput ove Stokine zadnje). 'Nema predaje' slogan je zadnji Dinamov brand. A star je 15+godina. Naprosto, moramo graditi cijelu priču ponovno (a rugali smo se lizanju poklopca na bio-jogurtu i frit(ul)ama). Potpisati ugovor s nekim prepoznatljivim lancem prehrane ili čega već poput Tommy-a ili možda Kraš kao prepoznatljivim brendom Hrvatske i Zagreba. Ovi nas prcaju na ZL Franjo Tuđman s reklamom za '100 iljada' ukamuflirano pod Tommy. Posao čeka.

Pozdrav s juga Dalmacije od navijača Dinama.

Dolazim u Sesvete kod jednog starog poznanika 2007-e godine na Dinamo-Werder. Lik uopće ne zna da je utakmica. I ne samo on nego čitava njegova obitelj i prijatelji. Mislio sam da je skrivena kamera ali mi je kasnije bilo sve jasno.

Što se tiče podrške godine i godine Mamićeve vladavine su učinile svoje. Unijele su podjele u dinamovo navijačko tijelo, apatiju i ogorčenost. Nažalost ima još dosta ekipe koja ima stav da nema mamića ne bi bilo dinama ili pričajmo samo o nogometu itd. Onda imaš borbu boysa protiv svega toga, policiju koja je boyse maltretirala, klub koji ne da nije radio na podršci i s navijačima nego je te iste navijače gazio di je god stigao, grad koji nije disao s klubom, da ne govorim o podršci po cijeloj zemlji koja je bila potpuno zapostavljena i onda imaš to što imaš.

Neki koraci su učinjeni, ali premalo je to još uvijek i presramežljivo dok tovari, mora im se priznati, na promociji i marketingu i podršci, rade konstantno i jako dobro.

Kaj se tiče klinaca to ne može ostati samo na roditeljima, time se mora baviti i klub i klubovi navijača. A ne da se dogodi da nam tovari uzimaju i neke naše utvrde. Plus klubovi navijača po cijeloj Hrvatskoj.

Gdje to?

Dobro, bio sam osobno na toj utakmici, pa i nije problem da netko ne zna, njegov problem, ali nas je tad bilo za napuniti dva stadiona. I to preko ljeta, kraj kolovoza, kad je masu ljudi na obali. Te godine je bila i ona utakmica s Hajdukom kad je pred utakmicu Thompson pjevao s Eduardom i Carevićem kao kapetanima momčadi 'Lijepa li si' i stadion je bio krcat, a na trgu je bio videozid gdje je još ljudi bilo. Grad je bio Dinamo, a Dinamo je bio Grad. Bar dio toga vratiti i na konju smo.

Jako puno mamicevaca je jos u igri, cak bih rekao da su uvjereni, nesto ko stockholmski sindrom — Dinamosaur

Ljudi su jako površni, ne razmišljaju svojom glavom i zaključuju u afektu...

Zato postoji jedan dublji razlog i problem, a to je centralizirana Hrvatska. I onda imaš situaciju di ti deseci tisuća navijača Hajduka za vrijeme faksa dolaze u Zagreb i dobar dio njih ostaje u tom Zagrebu i gnjoji protiv Dinama. U decentraliziranoj Hrvatskoj oni bi bili po svojim gradovima, ako bi se dio institucija i sveučilišta premjestio, proširio ili ojačao, a time i generirao kapital, odnosno mogućnost zaposlenja i formiranja obitelji. Događa se totalna demografska izmjena stanovništa i svatko donese komadić svog identiteta s kojim se plavi identitet razvodnjuje. Ali dobro, Zagreb ima i više nego dovoljno živog tkiva kojeg treba pomaknuti k Maksimiru i na tome treba raditi.

Zato postoji jedan dublji razlog i problem, a to je centralizirana Hrvatska. I onda imaš situaciju di ti deseci tisuća navijača Hajduka za vrijeme faksa dolaze u Zagreb i dobar dio njih ostaje u tom Zagrebu i gnjoji protiv Dinama. U decentraliziranoj Hrvatskoj oni bi bili po svojim gradovima, ako bi se dio institucija i sveučilišta premjestio, proširio ili ojačao, a time i generirao kapital, odnosno mogućnost zaposlenja i formiranja obitelji. Događa se totalna demografska izmjena stanovništa i svatko donese komadić svog identiteta s kojim se plavi identitet razvodnjuje. Ali dobro, Zagreb ima i više nego dovoljno živog tkiva kojeg treba pomaknuti k Maksimiru i na tome treba raditi. — Dalmatinec

Nije to tak jednostavno. U Zagrebu ok iako ni to nije više kak je bilo, u Splitu ima jakih fakulteta, al kaj je s DPH u jebenom Međimurju i Zagorju. Otkud navijači Hajduka tam koji nemaju niš ni sa Splitom ni s Dalmacijom.

Ideologija. Oni se regrutiraju i po ključu da su reakcionarni na sve afirmativno u hrvatskom društvu, a posebno prema sportu koji je najpozitivniji njegov dio. Evo, po kom ključu su se pobratimili Torcida i Demoni ako tu nema onog regionalnog, odnosno autonomaškog, odnosno partizanskog sentimenta? Ja ne vidim ništa četvrto, nažalost. P.S. regionaško i autonomaško nije isto što i decentralizirano.

Meni je neshvatljivo da na Maksimir protiv Osijeka u tako bitnoj utakmici dođe 5 tisuća ljudi, neshvatljivo. Ajde, hladno, loš stadion, loš Dinamo, al da nema 10.000 ljudi koji bi došli na utakmicu? Često se tu spominju ankete o broju navijača, neki dan je izašla "navijačka karta" koja prikazuje kako regije dišu za Dinamo i Hajduk, po toj karti i tim anketama Dinamo ima bazu i navijače za napunit 2 Maksimira, a ne da na stadion dođe 5 tisuća pa je pravo pitanje navija li toliki broj ljudi za Dinamo? Ovdje svake godine čitam o tom da se marketing treba pokrenuti, dok se naš marketing zalaufa ovi dolje će nam otići jako daleko po tom pitanju pa ti vraćaj navijačke baze na sjeveru Hrvatske ili u Slavoniji. Moje neko mišljenje je da Dinamo ima dosta simpatizera koji će ti doći na Europu ili derbi, ali na utakmice poput ove koje zapravo čine većinu sezone ne bi došli da ih se tjera što zapravo pokazuje koliko Dinamo ima hardcore navijača s kulturom odlaska na utakmicu. Stadion je veliki problem, al ako ćemo stajat u mjestu po pitanju marketinga dok se ne napravi novi Maksimir bit će posjeta i gora nego sad.

Demoni ako tu nema onog regionalnog, odnosno autonomaškog, odnosno partizanskog sentimenta? — Dalmatinec

Demoni su hrvatski nastrojeni, ne autonomaški. Al nevažno, evo recimo pun je stadion bio i na Istra - Dinamo, ne dupkom, ali pun i puno je bilo navijača Dinama lokalnih, ali o tome nitko nije pričao niti je to spominjao. Zapravo kao da nitko ni ne razmišlja o tome imamo li i koliko imamo navijača u Istri, dok ovi naprave od svega priču pa i da je pola bilo za Hajduk na protekloj tekmi.

Iskreno se nadam da će s novim stadionom zapuhati neki novi vjetrovi poput onih koji su zapuhali u Bratislavi kad je Slovanu napravljen novi stadion. Sve je živnulo. Posjećenost, fan shop, trgovinski centri u sklopu istog, konzumacija pića. Ambijent gdje želiš provesti svaka dva vikenda par sati. Dotad kampanja u koju se MORA uključiti klub. I naravno, ne treba biti sad depresivan jer, evo, Osijek je uz svojih standardnih 3-4 tisuće ljudi po utakmici privukao još minimalno toliko na Opus arenu. Računajmo da je Zagreb puuuno veći i da ima ljudi koji će doći sa zagrebačkog asfalta ili potegnuti put Zagreba.

Ali ne treba se ravnati po tom novom stadionu kad ga nećemo dobiti još minimalno 10 godina. Treba raditi s ovim što imamo, a Dinamo kao veliki klub mora imati ideje kako privući gledatelje koji su ionako razmaženi.

Opravdanja su sve gluplja i bolje ne pokretat ovu temu. Netko je gore spomenuo represiju, što dečke od 16-17 godina boli ona stvar za represiju koja se tad odvijala? A mislim da bi najviše mladost tih godina trebala punit stadion i neshvatljivo da samo njih nema par tisuća. Da sam iz Zagreba nema šanse da bih ja propustio ijednu utakmicu u Zagrebu kad sam bio tih godina. Dalje, opravdanja što se tiču Mamića: kad je bila najžešća borba protiv njega stadion je bio prazan jer su svi protiv Mamića. Sad kad ga više nema, stadion je prazan jer ima puno Mamićevaca. Ja mislim da novi stadion uopće ne bi puno toga promijenio. Prve 2-3 utakmice bi se izredale sve instagramuše i naslikavale i nakon toga bi se vratili u realnost, odnosno stanje kakvo je sad. Na kraju krajeva, da ljudi imaju bezbroj opravdanja koja drže vodu, onda dođe klub koji naplaćuje kartu za zapad 25€. Ja se sjećam da sam kao mali uvijek gledao ima li neka utakmica kad bih išao s roditeljima u Zagreb. I uvijek bi to bilo spontano da odem na neki sportski događaj, nikad me nisu vodili ciljano na utakmicu samo, ali isto tako, nisu nikad imali protiv da me odvedu na utakmicu kad smo već tu. I zamislite onda da tako spontano netko želi doć i pogleda cijenu karte. Onda bi taj netko trebao dati 25€ za nešto što mu nije prenapeto. Jako teško u našoj državi…