-
Panker1312
150
“Optuženi su za napad na policajca i teške tjelesne ozljede stjuarda koji je završio u bolnici s potresom mozga i slomljenim laktom.
Također postoje izvješća od igrača da su redari upali u svlačionicu i napali igrače.
U Nizozemskoj vas mogu zadržati u policijskoj postaji bez razloga najviše 24 sata ako postoje razlozi kao što je daljnja istraga, 72 sata nakon toga moraju biti izvedeni pred suca da provjeri je li ih potrebno zadržati duže.”
Naletio u bespućima interneta -
-
-
agramZ
2.5ktekst iz 2015. godine posvecen prvoj ultra grupi.
Što je bio Ultra u Italiji?
Gotovo je deset godina prošlo od one tužne studene večeri na Viale Bligny u istočnom predgrađu Milana. Muškarci u svojim 50-im i 60-im godinama silaze niz stepenice ružne tvorničke zgrade i pozdravljaju ih pljeskom, zagrljajima i suzama od strane mase koja čeka. Kraj.
Danas mnogi čuju samo zaglušujuću tišinu u kojoj je 38 godina šmrkavi, ponosni, voljeni i strašni borbeni poklič “Fossa dei Leoni” obilježavao teritorij jedne od najvažnijih talijanskih ultra grupa. Dosljedna, poštovana i lijepa kao sunce.
SVE OSIM TIŠINE
“Fossa 68”. Djeca revolucije, predvodnici društvenih prosvjeda dovedeni na stadion ili jednostavno grupa prijatelja koja se sastala ispred ulaza 18 sa zastavama i vrećama punim konfeta bodriti svoj Milan. Na tribinama San Sira još uvijek bez krova i treće gornje etaže. Karte su papirnate, ulaznice vezane uz ime ili zabrane nisu ni postojale. Bile su to godine naslova prvaka pod Nereom Roccom, drugog Kupa pobjednika kupova, a nogomet se i dalje igrao na stadionu.
Tada je bilo puno, obično puno više od dopuštenog. I glasno. Megafoni, bubnjevi, pjevanje. Parke, brade, jointovi i liker od kave. I prije svega sloboda da se na nekoliko sati pobjegne od “težine” ove vjerski-konzervativne zemlje kako bih se pljunulo u lice samoproglašenom finom Milanu. Ili samo zabava. Sve je bilo dopušteno, sve osim tišine u “lavljoj jazbini”, koja je dobila ime po starom Milanovom terenu.
PROLETERSKA I TVRDOGLAVA
"Fossa" je bila motor 60.000 navijača Milana koji su bodrili svoju momčad protiv Cavesea u Serie B. Zajedno s “Brigate Rossonere” predvodila je desetke tisuća ljudi koji su otišli u Barcelonu na finale Europskog kupa protiv Steaue iz Bukurešta. Skupljala je novac za žrtve potresa u južnoj Italiji ili za istraživanje raka i uvijek je u svojoj blagajni nalazila koju liru za potporu onima koji si nisu mogli priuštiti gostovanja ili odvjetnika. Ništa nije išlo u vlastite džepove.
Ako je istina da nogomet pripada navijačima, momčad pripada onima koji je vole, onda je Fossa dei Leoni bila najviši izraz navijača Milana: proleterska, napadačka, nekontrolirana i tvrdoglava kao magarac. Nastavila je pjevati tijekom minute šutnje za karabinjere koji su poginuli u bombaškom napadu u Iraku, iako se ostatak tribine nije složio s tim. Uzela si je slobodu vrijeđati sportskog direktora Adriana Gallianija, čak i ako se ostatak tribine dogovorio drugačije.
POZOR LAVOVI!
Gotovo četiri desetljeća ostavila su traga. “Fossa” se i danas može pronaći u Milanu – u tisućama tetovaža, u požutjelim kapama na prosijedim glavama na sjedećim tribinama, možda u šalu s lavljom glavom pribijenom na zidu omiljenog bara, ili u skraćenici “HSL” ispod jednog komentara na Facebooku. Hic Sunt Leones. Ovdje su lavovi. Tako su opasnosti neistraženih područja bile označene na drevnim kartama. Živi u sjećanjima na koreografije Fabrizia Pedrettija, kojeg su prozvali Michelangelom tribine. U mirisu marihuane i pivom natopljenih traperica koje su se neizbrisivo urezale u nosnice. U bijesu „Ovo se ne bi dogodilo pod ‚Fossom‘“ pred svakim pokušajem podređivanja pravilima modernog nogometa.
I danas se mnogo špekulira o razlozima njezina gašenja, no objašnjenje je jednostavno: “Fossa” više ne postoji jer je njen sport nestao, jer romantici nema mjesta u nogometu financijskih žonglera, zadirkivanih superzvijezda, godišnjih press konferencija, sastanaka sponzora, nadzornih kamera i kentaura. “Fossa” ne može i ne smije postojati u doba fejsbuk huligana i turista na tribinama. Imala je svoje vrijeme. I nestali su čak i prije nego što je meteorit izbrisao preostali inteligentni život nakon dinosaura.
PRIJATELJSTVO OSTAJE
Ono što je ostalo je ogromna zastava s brojem šest Franca Baresija u srcu Curve Sud, relikvija koja je desetke puta krpana, izblijedjela i pohabana. I dalje se naježiš, ali tribina iz koje strši sada je malo sivlja, tužnija i praznija. Međutim, "Fossa" nikada nije smjela biti fosil, nikada konklava staraca koji su živjeli u prošlosti; ismijavani od strane bržih, pametnijih i povezanih mladih koji ispred restorana Da Giannino slave dolazak aktualne superzvijezde s piercingom. “Fossa” tu nema mjesta za disanje, radije vadi papire za motanje iz džepova jakne, pažljivo poliže gumu, ispljune ostatke duhana na pod i kroz zube protisne “Bili smo lavovi”. Više nego što itko drugi može reći.
Na sjajnoj zlatnoj ploči na igralištu koje je “Fossa” nakon gašenja financirala iz koreografskog fonda nalazi se lav i izreka: “Iz igre nastaje prijateljstvo, a kad igra završi, prijateljstvo ostaje.” HSL! -
-
-
-
agramZ
2.5kMeni što se navijača tiče nisu ni jedni ni drugi jasni da ih na gostovanjima nema , Realovih je bilo 20tak ... Isto tako sam bio na Real-Atletico , isto gostujućih ništa makar su u istom gradu... To praćenje kluba u Španjolskoj mi nije baš jasno imaš sve što poželiš od kluba a vani ih nema... — serbus
evo jedan mali prevedeni dio iz schalkeovog fanzina u kojem su vodili intervju sa grupom bukaneros (rayo vallecano).
U Njemačkoj se španjolska nogometna scena često klasificira kao prilično slaba. Već ste u uvodnoj raspravi proturječili i naglasili da postoje razlozi zašto je scena tu gdje jest.
Bukaneros: Nemoguće je to opisati u nekoliko redaka, ali vjerojatno je "slaba" realna riječ, pogotovo u odnosu na atmosferu. Ali: sumnjamo da je to poštena riječ.
Prije svega, važno je znati da su “zlatna vremena” ultrasa u Španjolskoj bila kasnih 80-ih, a posebno 90-ih, gotovo dvadeset godina ranije od većine scena iz drugih zemalja koje su danas "vodeće".
Zbog brojnih smrtnih slučajeva tih dana, propisi su od tada postajali sve stroži. Počelo je s ukidanjem stajaćih tribina, što je imalo veliki utjecaj na mnoge skupine. Od tada, u različitim valovima i potaknuto fatalnim situacijama kao što je Jimmyjevo ubojstvo prije devet godina, za ultrase sve postaje sve kompliciranije: vatrootporni materijali, zakonska ograničenja veličine zastava i transparenata, odobrenja poruka, biometrijske kontrole na određenim tribinama, pritisak da se registriraju grupe i članovi, novčane kazne koje u prosjeku iznose 6000 eura za gotovo sve prekršaje, policija (koju mnogi europski navijači poznaju iz njihovih utakmica u Španjolskoj) na istim tribinama kao i ultrasi. Tome se pridodaje zabrana transparenata, bubnjeva ili megafona na većini gostujućih, a često i domaćih utakmica, grupne sankcije, personalizirane ulaznice, sankcija bilo kakvog kontakta između grupa i klubova... Teško je to cjelovito i racionalno prikazati, ali recimo, da su propisi u Španjolskoj usmjereni na kontrolu (i sprječavanje) aktivnosti ultrasa.
Ali to nije sve: gostujuća karta u prosjeku stoji oko 40 eura, a datum utakmica znamo tek dva tjedna unaprijed. Ovo možda zvuči kao hrpa izgovora, a i mi kao ultrasi smo odradili svoj dio, ali mislimo da je poštenije da sebe doživljavamo kao “preživjele”, a ne kao “slabu ultra scenu”. Ne bi nas bilo pošteno uspoređivati s drugim zemljama jer je naša stvarnost vrlo drugačija i ona određuje što se ovdje događalo zadnjih desetljeća.
E sad, kad je riječ o našoj skupini (s obzirom na velike probleme), na gostovanjima ponekad više vremena provedemo svađajući se na ulazu nego na stadionu. Sada imamo skupinu “pravnika” koji bolje poznaju zakone i propise od policije ili sigurnosnih službi.
Čak smo i kod kuće preživjeli nekoliko godina bez zastava, bubnjeva i megafona na našim tribinama. Prošle sezone imali smo samo male zastavice koje smo morali unijeti na stadion skrivene u hlačama. Naš transparent i naziv naše grupe su zabranjeni. Prošle su godine otkako nam je dopušteno napraviti pravu koreografiju i stalno moramo istraživati "nove/stare" tehnike koje smo zapravo ostavili za sobom prije nekoliko desetljeća. Svaki put kada uspijemo zaobići određene kontrole, tisuće eura ili nove zabrane su cijena koju moramo platiti.
Dobrodošli na Forum Zona Dinamo!
Zona Dinamo je Forum na kojem se okupljaju navijači i simpatizeri Dinama, te na jednom mjestu raspravljaju i informiraju se o klubu i svim ostalim stvarima koje imaju poveznicu s našim klubom. Ostali su dobrodošli kao gosti i u skladu s tim trebaju se i ponašati.