Živim vani, starci su mi iz Markuševca, Prigorje.
Doma smo samo Kajkavsi pričali, naši dečki ovdje sve većinom Hrvati iz BiH, Slavonije, Dalmacije Itd me pitali da bi mogao Hrvatski pricat a ja pitam kaj pričam ako ne Hrvatski.

Moram reci da mi je greska kaj su mi Djeca su naučili samo “normalni” hrvatski (Supruga Slavonka)

Nedostaje mi ti pricat kajkavski, ovdje mi ostala samo još mama sa kojom pričam Kajkavski a u Zagrebu ga bude sve manje.

Te specifične rijeci mog oca mi nedostaju (izvinjavam se ak ih krivo pišem ali pričao sam ga više nego pisao)

Šerajzlin, škrljak, si nor?, imaš peneze?

I naravno kad me uhvatio pušit a ja brzo da sakrijem cigaretu “Jura, se kujna vužgala?

Da iz trećeg lica iskomentiram kako stvari stoje.. znači kajkavski kao Krpin iz Metastaza je brutala, nema dalje. Ali ovaj kao što ovaj Facke piše na forumu, točno kad čitam čujem ono otezanje, katastrofa!!

I inače u čemu je problem sa Zagrepčanima i ovim č, ž, š? Kuźiś, najjaći, dećki i tako.. često je zagrebački etiketiran kao mekan i pederica, ne valja to

Imam naglasak kao trener Dinama Jakirović. Slušajući njega čujem sebe.

Ja koji sam 0% Purger na tribini kad krene "Mi smo Purgeri , najjači smo najjači" :

Ja koji sam 0 posto kanibal kad krene ''mi smo kanibali pojest ćemo vas''

Waiting for “ja koji sam 0% telefonska govornica kad krene “govornice, govornice, govornice smo mi”…

Purger je stanje uma.

Ja koji sam Hercegovac i to čistokrvni, ne živim u Zagrebu, kad počne ''Mi smo Purgeri najjači smo najjači'' tu iskidam glasnice! Ali dobro da kako kažu kod nas kad se dijete krsti pod jastuk dobije kartu Zagreba, pa me ne čudi. :rofl:
Iskreno kad dođem u ZG na tekmu uhvatio sam se da sjednem u kafić negdje i jednostavno slušam ljude oko sebe i uživam slušat kako pričaju i kad se ubaci ''kaj'' znači ljepota!

Porijeklom Dalmoš, ali kaj me prati otkad znam za sebe, kao i Dinamo. Uvijek mi se srce razgali kad čujem kajkavske riječi kojih je, istina, sve manje. Kad čujem da mi klinci govore kaj isto sam sretan ko prase, da ne govorim kad umjesto pas kaže pes itd.

Ima ekipe koja počne forsati taj kajkavski govor ful odjednom iako to nisu govorili nikad tak, al to je neka druga priča, malo mi je smiješno, kao da su ispali iz matijaš grabancijaš dijak. :grin:

Sve zasluge Ljudevitu Gaju,kaj je ubil kajkavicu.

fali mi u odgovorima neka opcija između "uopće se ne koristim književnim jezikom" i "koristim se samo nekim riječima", ali ću odabrati prvu.
u formalnijim prilikama ću govoriti standardni(ji)m jezikom nego inače. npr. na faksu na ispitima nisam koristio kajkavštinu ili na poslu na sastancima s klijentima ;) uglavnom i ne pišem koristeći kajkavski jer pisanim oblikom uglavnom komuniciram službeno pa se jednostavno taj dio mozga uključi kad krenem tipkati. ali zato na poslu s kolegama u neformalnim razgovorima ili nekim internim sastancima bih si često dao oduška. s druge strane, nikad mi ne bi palo na pamet koristiti neke manje poznate riječi u razgovoru s koleg(ic)ama iz drugih dijelova Hrvatske kao što sam od njih znao čuti pa bi se čak i naljutili na mene kad ne bih znao što je borša ili škafetin. s tim da sam ja te riječi naučio kao kajkavac u Zagrebu, dok nekima od njih nije na kraj pameti pokušati naučiti nešto slično, a oni su ti koji su se doselili u regiju gdje se izvorno govori kajkavski, ne ja k njima.
uglavnom - doma uvijek kaj, u dućanu, na cesti, u birtiji.
poseban gušt - čuo prije cca 25-30 godina susjedove klince kako drugom susjedu govore "zašto govoriš kaj, pa ti si Hrvat, a ne Zagorac?" a danas djeca tih klinaca govore kaj :)
i zato: ka'e, ka'e, kaj, kaj, ka'e!?!

Baš sem prošel kroz "staru domovinu" pa da hitim jenu sliku kaj sem nabrzinu z auta poslikal...

Često djevojci kažem "Kae bona?"

Evo jedan kajkavski...

Znate li do kud kiša pada?

Do Zaprešića, od tamo dež curi...