Bila je i Dinamova i hrvatska zastava na samom ulazu na Mirogoj.

TRENER ĆIRO

Htio bih se osvrnuti na opus Ćire Blaževića kao trenera, prvenstveno kao trenera Dinama. Naslušao sam se i načitao koje kakvih budalaština tipa Mirko Bazić složio Ćiri momčad 1982. Ili mu je momčad složio Vlatko Marković. U biti je činjenica da je Ćiro preuzeo ekipu od Đalme Markovića i sad su valjda svi koje tema zanima pročitali sve feljtone iz svih dnevnih novina prošlog tjedna pa je valjda do svih doprla informacija da je Dinamo u trenutku Ćirinog dolaska bio na rubu ispadanja iz lige, a da se Đalma Marković skoro pa potukao s Cicom Kranjčarom i da je cijeli sindikat trenera tada zaposlenih u Dinamu na čelu sa Mirkom Bazićem bio protiv Ćirinog dolaska.

Ono što mi je posbno zanilmljivo, a primjenjivo na današnju situaciju i teoretiziranja na forumu je Čačićevo tzv. kemijanje s pozicijama igrača (Ljubičić recimo) u kontekstu stvaranja ekipe 1982. Velik broj igrača napravio je karijere zahvaljujući Ćirinim rošadama na pozicije na kojima do tada nisu igrali.

Marko Mlinarić - Mlinka je do Ćire nosio dres broj 11 i igrao je uglavnom uz aut liniju. Ćiro mu je dao desetku na leđa, stavio ga u sredinu uz naravno popratno "ti si sine naš Maradona" i Mlinka je postao jedan od najboljih igrača Dinama svih vremena.

Velimir Zajec - Zajec je ranije često igrao u veznom redu, a Ćiro je kroz sustav 3-5-2 od njega napravio vrhunskog libera koji je s loptom ulazio duboko u polje protivnika, a za to vrijeme su mu leđa zatvarali Ismet Hadžić, Džemo Mustedanagić i ekipa...

Milivoj Bračun - od špice TPK napravio je ponajboljeg desnog beka jugolige, životinju od igrača na danas bi netko napisao "neprirodnoj poziciji za njega".

Vezano za sam sustav. Iako Ćiru svi spominju prvenstveno kao motivatora, u knjigama diljem svijeta (J. Wilson: "Inverting the pyramid") se raspravlja o Blaževiću, Pionteku i Billardu kao pionirima tog sustava.

Na temu 3-5-2 i rasprave o tome tko je koga kopirao jedna crtica iz povijesti. Na jesen 1981. Jugoslavija je gostovala kod Danske u kvalifikacijama za SP 1982. Pripreme su bile u Zagrebu, protivnik Jugoslaviji bio je Dinamo. Dinamo je pobijedio 2:1.

Izvještaj s utakmice;





Usprkos porazu u Maksimiru, Jugoslavija je pobijedila Dansku u Kopenhagenu i otišla na SP u Španjolsku. 3 godine kasnije na EP u Francuskoj Danska je demolirala Jugoslaviju 5:0. Sudeći po tome da je Piontek došao snimati Jugoslaviju protiv Dinama puno je veća vjerojatnost da je on išao primijenjivati sustav koji je vidio na Ćirinoj momčadi nego obrnuto.

Drugi etapa koje bih se dotakao je prvi naslov Dinama pod imenom Croatia 1993. godine. Kao što znamo, prvo prvenstvo Hrvatske osvojio je Hajduk, kup je osvoji Inker, a HG je bio briljantan 5. u HNL-u i neuspješni finalist Kupa. Onda je HG doveo Ćiru koji je napravio nekoliko poteza od kojih bi neki današnji forumaši dobili mlade. Uglavnom se odnosi na igrače koje su genijalci poslali na posudbe (Dževad Turković i Igor Cvitanović u Varteks i Vjeko Škrinjar u Zagreb).

Džavad Turković - Zajec ga je doveo kao plemenitog veznjaka, Ćiro ga je stavio na desnog beka. Dečko je bio fantastičan na toj poziciji, igrao je i za reprezentaciju u nezaboravnom gostovanju Argentine u Maksimiru. Jasno, desnog beka.

Vjeko Škrinjar - također zadnji vezni iz ere Josipa Kužea transformiran je na lijevi bok i igrao briljantno.

Mario Stanić - doveden kao najbolji strijalc prvenstva Jugoslavije i centarfor završio je na poziciji veznog. U napadu su igrali Vlaović i Cvitanović pa bi u doktrini današnjih trenera Dinamo igrao ili sa 3 špice ili bi netko od trojke Vlaović, Cvitanović, Stanić grijao klupu.

Umjesto toga Ćiro je napravio stroj kojeg je protiv Segeste gledalo po 25.000 ljudi, a u 30 utakmica postignuta je gol razlika +57 uz 84 zabijena gola. U sezoni nakon sezone u kojoj je ekipa koja bila 5. u Hrvatskoj.

Meni su osobno to dva najdraža Dinamova naslova, a potpisuje ih Ćiro pa sam se kratko osvrnuo na njih.

Ono što mi je Ćiro kao navijaču Dinama uništio je također grandiozno. Ajde još taj autoput bratstva i jedinstva kad je poslao u Beograd Ivkovića, Bračuna i Boru Cvetkovića i njegovu opčinjenost veličinom Zvezde bih pokušao razumijeti u kontekstu vremena.

Ono što ne razumijem je odnos prema Prosinečkom. Zbog tog poteza prepuštanja Prosinečkog smo uskraćeni za igranje tandema Boban-Prosinečki u Maksimiru i to mi nikako nije shvatljivo niti će mi ikad biti. Pa daj pogledaj kakvu taj dečko ima emociju za nogomet, a vidi se da je talent nad talentima. Pa jebemu sve.



U svakom slučaju Ćiro je donio hrpu dobrih odluka za Dinamo, a evo i jednu katastrofalnu, ali eto to je Dinamo. Zato ga volimo. Jer je povijest masu puta pokazala potencijal Kluba i masu puta taj je potencijal ostao visiti u zraku.

Ono što bih želio je da buduće generacije baštine dobre Ćirine poteze, a pokušavaju ne raditi greške kakve je napravio sa Prosinečkim. I osobno smatram neukošću i praktički uvredom etiketiranje Ćire kao "motivatora" koji nije imao veze s nogometnom taktikom jer sam osobno uživao u ofanzivnoj i atraktivnoj igri Dinama u sezonama kad je on bio trener.

odličan tekst :clap: moram se dotaknuti samo dijela o Ćirinim rošadama igrača na različite pozicije i nadopuniti te s premještanjem Snješka Cerina u vezni red. Ovaj je odigrao sezonu života i završio kao najbolji strijelac prvenstva. Bio je prvi Dinamov igrač koji se okitio tim naslovom nakon 20 godina i sezone 1961/’62. kada je to napravio Dražan Jerković.

Super tekst. Imao je loših poteza i na terenu i oko upravljanja klubom itd, ali treba baštiniti dobre poteze i njegovu veliku ostavštinu.

Što nije primijenio jedan portal koji se isti dan pokenjao po čovjeku koji je netom umro preko izvjesnog 'novinara' Z. A.