Pili smo pelina, jeli smo bombona
Najčešće jebemo kvartove Londona :lol:

taj kvart smo samo na pola razjebali.. Chelsea tj stamford bridge je u Fulhamu..

Jel neko skeniro one ljude u bijelom na samom rubu zapada prema sjeveru? Nije mi izgledalo kao nasi novi dresovi.. jel to neka sponzorska shema ili koji k? — Efes Pilsen

Bio sam tamo, nisam ih uočio, jer sam više skeniral guz˙ica i sisa koliko ih je bilo... Kao da sam na nekom dobrom partyu :ok: :joke:

Tuchel dobio otkaz. Oršiću šta uradi čovjeku.. :lol:

Samo da Čačiću ne ponude ugovor...

50 milja odštete :wink:

50 milja odštete — deda

Kao nas godisnji budzet :gasp:

Lijepa su jutra nakon ovakvih pobjeda, pogotovo kad shvatis da uopce nismo imali srece, nego smo zasluzili tu pobjedu. Chelsea je pao, sta nam je ostalo? Brentoford, Palace i Fulham? :rofl:

Prvih desetak minuta nije izgledalo najbolje. I Ljubicic i Moha su imali ispadanja zbog kojih sam cupao kosu. Nakon sto smo zabili gol muda su narasla. Znali smo mi i ranije zabiti, pa se raspasti. Tad muda nisu rasla, jer nisu postojala, a nismo bili ni sposobni za ovako nesto.

Nakon gola svima je bilo lakse za igrati. Moha i Ljubicic su rasturali. Kad ti golom padne pritisak, a imas igraca iza sebe, puno je lakse igrati. Tko nakon ovoga misli da Ljubicic moze igrati bocnog u formaciji s cetiri iza, neka pogleda snimke utakmica u kojima je igrao tako. Ovo je skroz druga pozicija i odradio ju je fenomenalno.

Azpilicueta je bio toliko los da mi je bilo zao sto je izasao na poluvremenu, pogotovo kad sam vidio da ulazi Ziyech. Tuchel ga je poslao na desno krilo, jer su oni sigurno skautirali Dinamo i vidjeli da je Ljubicic najveca rupa. Ovaj ga je strpao u dzep, pa je Ziyech pokusavao lijevo, ali ni tu nije prolazilo.

Dinamo je na terenu stajao vjerojatno najbolje sto sam ikad gledao. Pri vodstvu 1-0 sam znao gristi nokte i protiv Istre, al ovo sinoc je bila neka druga dimenzija. Ovo sinoc je bila europska ekipa u plavim dresovima. Dinamo je zatvorio sve prilaze golu i Chelsea je ostao bez ideje. Stvorili su jednu sansu koju je Livakovic obranio. Nije sijevalo sa svih strana, bili su bezopasni. Takticki savrsena utakmica.

Znam da ce me neki zbog ovoga napasti, al unatoc ovakvoj pobjedi, ipak moram napisati. Nas najlosiji igrac sinoc bio je Livakovic. Sinoc je imao tu 'srecu' da na kraju obrani zicer i da svi zaborave ranije reakcije. Neki su to vidjeli, neki nisu, a vjerujem da mnogi nisu zeljeli da vide. Chelsea je u vise navrata uspijevao probiti bok i gurnuti loptu koja se setala kroz peterac, a Livakovic bi ostao ukopan na liniji. Imali smo srece da su te lopte pokupili nasi igraci, a ne njihovi, jer su to sigurni golovi. Znamo svi da mu je taj segment igre jako los, al mora poraditi na tome. Imam dojam da tu cak nazaduje, tj. da sve cesce i cesce ostaje na liniji. Bojim se da bi nas to moglo kostati. Nisam na cisto ni s onom reakcijom kod njihovog ponistenog gola, al bio je ofsajd pa taj dio mogu brzo zaboraviti.


EDIT: Zaboravih dodati nesto jako vazno. Ne znam kako je to djelovalo uzivo, ali s obzirom da vecinu utakmica Dinama gledam na TV-u, pa tako i onu sinoc. Meni je atmosfera sinoc djelovala najbolje ikad. Mozda nije, znam da ima drugih utjecaja na TV-u, al stvarno je bilo fenomenalno.

Jucer sam imal osjecaj da se igra do Bozica ovi nebi zabili, dok u petak protiv Rijeke sam mislil da bumo dobili drugi gol makar je bilo par minuta do kraja. I jos kad vidim da je ova pobjeda odjeknula u Europi ko atomska bomba. I definitivno mozemo debelo istaknuti kandidaturu za prolaz dalje.
Bome mi mamurluk danas nije tesko pao..

Navijanje na sjeveru sigurno najbolje u dugo vremena, zapad se isto ukljucivao vise nego inace ali imam osjecaj da je jucer bio istok da bi 70% utakmice navijali s nama, samo je to falilo.


Sto se tice tuchelovog otkaza otvara nam se velika prilika da uhvatimo drugo mjesto, nekih dobrih trenerskih rjesenja trenutno nema i cini mi se da chelsi jako luta i sad je prilika to iskoristit i dohvatit prvi put prolaz skupine lp

Mislim da je za nas steta kaj je Tuchel dobio otkaz. Jer cini mi se da je on bio taj koji je forsao Gvardiola da dodje, a to bi nama kroz % od tog i vezani transfer J.Sutalo rijesilo dobar dio proracuna za 23/24 sezonu, a i na vrijeme bi mkgli rafiti na alternativi za J.Sutala te sezone. Sto je po meni odlican posao. Prijasnjih godina bi nakon tih last minute transfera obicno tesko nadomjestili taj odlazak i padali u rezultatu.

Nakon svega napisanog od jucer @Ali ti razmisljas o postotcima? Uzivaj u trenutku a vremena za postotke i transfere ce biti.

Mislim ako bude još predstava kao sinoć cijena igrača će samo rasti i nije nemoguće da netko ponudi za Šutala i do 30M. A Gvardiol je klasa već i siguran sam da će i bez Tuchela ostvariti negdje rekordan transfer.

Za atmosferu, mozda grijesim, ali meni je Bodo bio zeru bolji. Mozda je dojam bio jaci zbog produzetaka, ali eto.

VELIKA POBJEDA NOGOMETA

Kada odrastaš u društvu, u kojem ti je svako nogometno natjecanje dostupno u svega par poteza računalnog miša, odrastaš u društvu koje nije nužno zdravo. Imam tu nesreću da sam odrastao upravo u takvom društvu. Odrastao sam u društvu u kojem je sport izgubio svoj istinski smisao. Odrastao sam u društvu u kojem su djeca, nerijetko na nagovor roditelja, okrenula leđa svojim klubovima, u društvu u kojem si “cool“ ako navijaš za Liverpool, Real, PSG, itd.

Žao mi je tih ljudi, žao mi ih je jer nikad neće shvatiti bit sporta. Žao mi ih je jer ne shvaćaju poantu postojanja Dinama, Hajduka, Zvezde, Partizana, ali i svih ostalih pa i stranih klubova, uključujući i Chelsea, jučer obezglavljenog diva, koji nosi naziv jednog londonskog kvarta.

Bit sporta nije odabrati svoj klub na temelju njegovih rezultata, izgleda grba ili igrača koji pukom slučajnošću u tom trenutku gazi nekim travnjakom, koji je od vas udaljen 1500km. Bit sporta je povezati ljubav prema igri, odnosno samome sportu sa svojim identitetom, svojom pripadnošću određenoj zajednici, koja je stvorila i tebe i klub za koji navijaš. Na taj način ti i taj klub postajete jedno, gradite jedan drugoga, ti svojim djelima pomažeš taj klub, na njega trošiš svoje vrijeme, živce i novac, prilagođavaš mu svoj način života, a klub ti to vrati sa kamatama, nerijetko kada to najmanje očekuješ. Sporta nema bez te povezanosti, na taj način generacije su diljem svijeta gradile klubove, a klubovi su gradili generacije.

Usprkos tome prije 30-ak godina jedna “magična kutija“ pronašla je način da u dnevni boravak ili lokalnu krčmu dostavi sliku sa praktički svakog igrališta našeg planeta. Jedan dobar dio ljudi poput najnaivnijih je školaraca pao na taj trik. Ti ljudi ozbiljno su shvatili jedan smiješan vic i povjerovali da oni mogu biti navijači neko tuđeg, stranog kluba. Kluba čiji navijači su im jasno dali do znanja da taj klub ne može biti njihov u trenutku kada su se pobunili protiv nastanka Superlige, natjecanja koje je bilo temeljenu upravo na međunarodnoj TV gledanosti današnjih “velikana“.

I tako, dok sam ja odrastao na hladnoći i kiši maksimirskih tribina, usput upijajući svaki potez Arijana Ademija, Duje Čopa i Josipa Pivarića, ti ljudi smijali su mi se iz kvartovske birtije i divili se potezima konobara, koji su maestralno vrtili sportske programe. Ti isti ljudi nisu shvatili bit sporta, nisu shvatili da sport nije bacanje za marketinškom i financijskom moći stranih društava, da sport nije igranje Fantasy igrica, ponavljanje praznih fraza nekog stranog jezika i idoliziranje ljudi koji za tvoju državu vjerojatno nikad nisu niti čuli.

Gledam jučer na gostujućoj tribini skupinu “gostujućih navijača“ jednu otužnu hrvatsku družinu, koja je stala iza transparenta “CHELSEA CROATIA“, ne shvaćajući da su zapravo školski primjer oksimorona, odnosno spoja dvaju nespojivih pojmova. Ti ljudi nikada nisu i neće shvatiti povezanost navijača i njegovog kluba. Neće shvatiti da se za klub najglasnije navija upravo onda kada taj klub primi gol. Neće shvatiti da je taj klub zauvijek dio tebe, da te gradi fizički, psihički i emocionalno, a da ti zapravo nikada nisi imao izbora hoćeš li za taj klub navijati ili ne, već je tvoja pripadnost tom klubu i njegovoj zajednici bila određena samim tvojim rođenjem.

Dinamo je jučer došao do velike pobjede, ali ta pobjeda nije bila samo pobjeda Dinama, Zagreba i Hrvatske. Bila je to pobjeda istine nad iluzijom, bila je to pobjeda sportske tradicije, samog bita sporta, samog bit Lige prvaka i smisla postojanja međunarodnih klupskih natjecanja. Teško će Dinamo ove sezone doći do velikog sportskog uspjeha, teško će prezimiti u Ligi prvaka, UEFA je napravila sve da malim klubovimato onemogući, ali Ante Čačić, Mislav Oršić i ostatak družine jučer su izbrisali smisao postojanja “navijača“ stranih kubova, pred ljudima koji su za Chelsea počeli navijati opijeni moći i bogatstvom globaliziranog sporta demonstrirali su moć i bogatstvo istinskog nogometa i sporta, tradicije koja se gradi generacijama i generacija koje su stvorile tradiciju.