Ma ja sam uvjeren da će se nešto raditi jer pritisak se očigledno povećava. Da li će to biti nama po volji to je drugi par cokula. Vremenski u Blatu se ne može sigurno početi raditi još 2-3 godine.

i ja sam siguran da će se poćeti graditi, jer je pritisak prevelik a Maksimir se doslovno ruši sam od sebe.

Zašto se u Blatu nebi moglo gradit još 2-3 godine? Zbog pripreme dokumentacije i nacrta za stadion? Ako sam dobro shvatio zemljište je već promenjeno tako da se može sutra početi graditi stadion.

Vjerovatno bi se stadion u Blatu poćeo graditi vrlo brzo zbog interesa Bandića i prijatelja a gradnja stadiona u Sveticama bi se zbog tih istih odugovlačila.

Koji pritisak?

Kad je bio pljusak i poplavljen teren protiv Kosova bilo je kmečanje,nije se nikaj desilo.

Nakon Rusije, Kradeze, Kolinda, Bandić.. svi su obećavali i na kraju kita, kita, kita cvijeća.

I tako zadnjih 20 godina

Igralište je na lokaciji današnjeg stadiona podignuto još 1912. godine. Na mjestu kukuruzišta sagrađeno je ono veličine 110x70 metara, uz rekreacijsku zonu s atletskom stazom, dva igrališta za tenis i drvenim natkrivenim tribinama za 1090 gledatelja. Uredili su ga čelnici Hrvatskog akademskog športskog kluba (HAŠK), nakon što su od nadbiskupa Antuna Bauera dobili zemljište u povoljan zakup na šest godina. Nogometni klub Građanski, kojeg je NK Dinamo sljednik, u to doba nije imao vlastiti “dom”. Prvi trening odradili su na igralištu na Tuškancu, i to godinu dana prije izgradnje HAŠK-ova “stadiona”.



Zbog velikih sportskih uspjeha koje Građanski postiže s godinama uprava kluba odlučuje se zadužiti kako bi sagradili vlastito igralište. Čine to na zemljištu u Koturaškoj, na mjestu današnje zgrade HEP-a, a novoizgrađeno igralište 19. listopada 1924. otvara predsjednik HSS-a Stjepan Radić. Na svoju će današnju adresu u Maksimiru igrači Građanskog preseliti 1948. godine, i to ne više pod tim imenom, već kao Dinamo. Završetkom Drugog svjetskog rata i uspostavom nove države Građanski je raspušten, a sva imovina oduzeta. Te 1945. godine najpoznatiji predratni zagrebački nogometni klub mijenja ime u Dinamo, a tri godine kasnije sele se na Maksimir jer je ukinut i matični klub tog igrališta – HAŠK.



– U Dinamo prelazi trener i dvanaest igrača Građanskog, “nasljeđuju” čak i navijače, tzv. Purgere, koji istim žarom prate njihove utakmice – govori Antonio Jurčev, autor monografije o povijesti maksimirskih naselja “Od Željezničke kolonije do Ravnica”. Maksimirski stadion Dinamova je “kuća”, dakle, postao tek 37 godina od osnutka. Maksimirski stadion “upao” im je taman u vrijeme dok su tražili novu lokaciju jer je igralište u Koturaškoj postalo neadekvatno.



– Trenutačni prostor bio je ujedno i najlošije i najnepovoljnije urbanističko rješenje jer je igralište bilo okruženo ogradama, susjednim zgradama i ulicama, stoga je svaki daljnji građevinski zahvat nužno zadirao u okolne građevine i tuđa zemljišta – kaže Jurčev. Već 1946. godine na stadionu je uređeno novo travnato nogometno igralište i 400 metara duga kružna atletska staza, a oko cijelog igrališta podignuta je visoka drvena ograda. Ta se godina smatra početkom izgradnje stadiona, a da bi dobio današnji izgled, trebalo je nekoliko faza i čak – 23 godine. Intenzivni radovi na izgradnji tribina počeli su 1953. Prvo je podignuta zapadna, pa sjeverna, potom istočna, da bi južna tribina bila dovršena 1969. godine. Djelo arhitekata Vladimira Turine i Franje Neidhardta te konstruktora Eugena Erlicha rekonstruirano je za Univerzijadu 1987. godine, iako ne u potpunosti, a s radovima se počelo i dvijetisućetih, no ni tada nisu dovršeni.
Stadion je u međuvremenu zbog svog derutnog stanja postao trn u oku Zagrepčana, a rasprave treba li se ponovno graditi na istom mjestu vode se svaki put kad se pokrene pitanje stadiona. Konačnom lokacijom Blato, najnovijom odlukom gradonačelnika Milana Bandića, mnogi nisu oduševljeni. Staviti stadion na neko drugo mjesto, rekao bi Otto Barić, isto je “kao da HNK želite preseliti u Novi Zagreb”. No isto kao što je sad Blato naselje na kraju grada, u istoj je poziciji nekad bio i Maksimir, koji je tada bio tek – zagrebačko predgrađe.



https://www.vecernji.hr/zagreb/kako-se-gradio-dinamov-stadion-maksimir-se-trebao-graditi-na-mjestu-danasnjeg-bazena-1310623

Većina današnjih navijača povezuje klub i stadion u Maksimiru (sve manje je onih koji se uopće sjećaju utakmica koje je Građanski/Dinamo igrao na drugom mjestu). No svakako je zanimljivo da se smatramo nasljednikom Građanskog, a "domom" nazivamo stadion koji je zapravo bio dom gradskog rivala.

Možda bi se preseljenjem na neku drugu lokaciju riješili barem dijela naših "prokletstava" :cool:

Meni je najzanimljivije da se klub 24. zadužio da si izgradi stadion, a danas mi nemamo vlastiti dom. :lol:

Crtice iz povijesti Maksimira...

Piše se na drugoj temi o stadionu Građanskog u Koturaškoj pa si baš nešto razmišljam kako je zapravo zanimljivo da je HAŠK imao stadion baš ovdje s obzirom da je ova lokacija u to vrijeme (1911., u vrijeme kad je krenulo planiranje i izgradnja) bila debelo izvan grada.

Blato je zapravo bliže "gradu" nego što Maksimir bio u ono vrijeme.

A gle, oni su tamo otisli vjerojatno sto mozda u to vrijeme nije bilo aktualno kao zemljiste vec kao periferija, a glavni razlog je Antun Bauer zagrebacki nadbiskup koji se odrekao zemljista nadbiskupije i katolicke crkve u korist sportskog duha grada Zagreba.. U pocetku to zemljiste je bilo u zakupu ili najmu, tako da jedno od zemljista koje je prakticki zjapilo prazno je u jednu ruku donisilo i financijsku korist, a dobro znamo da katolicka crkva pod zemljiste grada Zagreba ima jako puno tako da im je ovo bilo piece of cake

Nije to bila ni periferija...Draškovićeva je izgrađena između 2 rata, 1920-ih su tamo pasle krave, a gdje je Maksimir od toga. 1892. otvoren je glavni kolodvor (željeznički) i ljudima nije išlo u glavu tko je odlučio graditi kolodvor "tako daleko do grada" (a udaljen je od Trga manje od kilometra).

Ljudima je iz današnje perspektive teško uopće percipirati koliko Zagreb prije 100 godina bio mali grad.

Svud je tako, ali tragedija koju nam je donio komunizam je prestrašna. Duhovno prije svega. Imao si stadion prije sto godina, a sad ga ne možeš napraviti da se ubiješ.

Zagreb je do 2. svjetskog rata bio apsolutni broj jedan u Jugoslaviji po industriji, BNPu, kulturi, sportu, uređenosti, urbaniziranosti, apsolutno svemu. A gdje je bio u komunizmu i nakon njega, u PM.

Ljudima je iz današnje perspektive teško uopće percipirati koliko Zagreb prije 100 godina bio mali grad. — xavier

Dovoljno je samo pogledati podatak da je Zagreb tada imao oko 150.000 stanovnika sto je pet puta manje nego sada. Zagreb je bio brzorastuci grad sve do osamdesetih tako da je tesko sad reci 'ako je Maksimir usao u jezgru grada uci ce i X lokacija'. Zagreb raste, ali puno sporije, trebao bi imati rast od oko 60-70.000 stanovnika u deset godina da se siri brzinom kao prije sto godina, a nema no blizu toliko. U Zagreb se doseljavalo, u Zagrebu se radjalo, a sad ljudi odlaze iz cijele drzave, a ne samo iz Zagreba. Tesko ce te lokacije na periferijama postati 'grad' tako brzo.

Zagreb je do 2. svjetskog rata bio apsolutni broj jedan u Jugoslaviji po industriji, BNPu, kulturi, sportu, uređenosti, urbaniziranosti, apsolutno svemu. A gdje je bio u komunizmu i nakon njega, u PM. — deda

Neprijatelju uvijek nastojis unistiti ono najbolje.

Zagreb je bio brzorastuci grad sve do osamdesetih tako da je tesko sad reci 'ako je Maksimir usao u jezgru grada uci ce i X lokacija' — Infinity

Nije namjera mog posta ni bila sugerirati kako će lokacija u Blatu jednog dana biti "u gradu" :blush: