Za mog života ovo je sigurno rezultatski najbolja sezona bez konkurencije. 1967. godinu izdvaja KVG i vjerojatno je po mnogima stavlja na tron kao broj 1. - 1982. nezaboravna je zbog više stvari, ali rezultatski možda ipak iza ove dvije.

Za one koji su živjeli to prošlo vrijeme (67' i 82'), vjerujem da ih emocije i sjećanja neusporedivo više vuku ka tim vremenima. Mislim, gledajući snimke tog i današnjeg vremena i situacije sasvim je logično i jasno zašto.

Ali, ova momčad ima ono nešto, ima onu neku dinamovštinu koja se već neko duže vrijeme nije osjetila.

Kako klub misli sebe organizirat sada? Ako će bit dopušteni navijači i u kojem postotku, kako ini misle sredit godišnje ulaznice i kaj s nama koji smo bili godišnjaci na istoku (jedan sam od njih :smile: )?

Ako stavimo emocije sa strane ovo je u top 3 najuspješnijih sezona u povijesti kluba. 1963. smo osvojili kup i došli do finala KVG, na tom smo putu izbacili Porto, Bayern i Ferencvaroš.
1967. smo bili drugi u prvenstvu koje nam je izmaklo za dlaku i osvojili KVG, izbacili Juventus (te sezone postao prvak Italije), Eintracht i Leeds. Ne treba zaboraviti niti izbacivanje Milana u Mitropa kupu i pobjedu pred 65 tisuća ljudi u Glasgowu protiv Celtica koji će par mjeseci kasnije postati prvak Europe.
Ove sezone smo napokon napravili europski iskorak, grupna faza Lige prvaka i osmina finala EL su stvarno vrhunski rezultati, ali nam je falio taj jedan veliki europski skalp da si dokažemo da možemo i da je ovo jedna posebna generacija. Taj skalp se dogodio protiv Tottenhama gdje smo napravili čudo barem u rangu izbacivanja Eintrachta 1967. i Ajaxa 2007, vjerojatno i veće od tih pobjeda. U nikad kvalitetnijem HNL-u uzeli titulu i kup nakon 3 godine čekanja.

dinamovštinu koja se već neko duže vrijeme nije osjetila. — Eduardo

Slažem se, Livaković, Oršić i Ademi su po meni već sad legende kluba, a tu su još Petko, Olmo, Katarina (da ne nabrajam sad sve) koji su gradili ove rezultate zadnje 3 godine. Prije 5 godina je bilo nezamislivo napuniti stadion protiv Bayerna, a u zadnje 2 godine smo ga punili protiv Young Boysa, Viktorie, Benfice, Rosenborga, Atalante, Citya, Shakhtara... Definitivno ekipa s dušom.

23.5.21.

Uvijek je najbolja sezona u kojoj nešto osvojiš , tko pita Ivaniševića o izgubljenim finalima Wimbledona gdje je igrao najbolji tenis priča se samo o zadnjem koji je osvojio. Zato niko ni ne priča o našem finalu KVG već samo osvojenom 67.

Tako da euro trofej 67 ne može u isti rečenicu sa nijednom. Još najbolje da ko istočni susjedi ono kaj smo izgubili počnemo slaviti ispali smo u 8. Istina nakon jedne od top 5 največih pobjeda kluba ali nije sad sezona svih sezona. Za tako nešto treba još žganaca pojesti da bi se "veterane" skinulo.

Teško je i nezahvalno to uspoređivati.

Jel ima smisla radit video o ovoj sezoni? Eto, meni je u€fa nakon par dana ipak maknula video, radi krasnodara, iako sam ''ušminkao'' malo taj video.

Ovo je HNL ipak, ne znam, mislim da nebum radio, da i taj video nebu maknut...

https://we.tl/t-c7wiY9QxPa

24.5.2021.

Dobit ću ovdje par kritika vjerojatno ali recimo mali Biuk u Hajduku. može se pročitati od strane mitomana da je Biuk već sad bolji nego će ikad Antonio Marin biti. Mislim,to su oni i od Nejašmića radili. Pašalić im je na razini Messia, valda..ali nije to tema. Ja sam uvjeren da je Marin telantiraniji od tog Biuka, (talentiraniji su bili i Halilović i Čorić) i da samo o njemu ovisi dal će bit okosnica dinama i repke u sljedećim godinama.

Sjećate se Tina Jedvaja u onih par utakmica što je odigrao. Svi smo mislili da nema šanse da on ne napravi veliku karijeru. i gdje je sad? Želim reći da dinamo ne smije odustati od Marina i što ja znam , dat ga rijeci za kikiriki.

Ako ćemo o mitomaniji, nije ni Dinamo u medijskom smislu ništa gori - dapače.

Ćorić i Haladona su bili nakon dvije utakmice Kaka i Messi.

Da ne spominjem pokojnog Židaka koji je nakon deset utakmica Nike Kranjčara ga već prodavao u Milan za desetke milijuna.

Razlika između Marina i Biuka je što je ovaj potonji odigrao par odličnih utakmica u seniorskog kategoriji a Marin nije. Meni se čini da će prije Marin odustati od Dinama nego Dinamo od njega. Za nadati se da ga je izlet u Italiju malo prizemljio.

Mogli bi ga poslat u Varaždin na posudbu, ipak se nije uspio nametnut u 1. HNL u dva kluba i u talijanskoj Serie B, jer takva zvijezda sigurno ne želi opet zaigrati za Dinamo II.

Biuk je već nažalost životinim neprilikama odrastao u glavi, čitao sam da je sa mislim 12g ostao bez majke sa braćom i starim. To te promjeni u glavi htio ili ne. Posvetio se jedinom izlazu kojeg je imao a to je nogomet unutra je 100%. Marinu je bitnije da je frizurica za instagram postojana što isto nije za zamjeriti ipak su to dijeca. Ne možemo ih modelirati po našim željama neki jednostavno imaju to nešto ali ih život odvede u drugom smjeru od onoga što im se planira.

Ja sam uvjeren da je Marin telantiraniji od tog Biuka, (talentiraniji su bili i Halilović i Čorić) i da samo o njemu ovisi dal će bit okosnica dinama i repke u sljedećim godinama. — Ludovic IX

Ovdje se postavlje pitanje kako definirati "talent". Ako gledamo samo ono što igrač može napraviti na terenu u nekom vakuumom bez da uzimamo u obzir "glavu" odnosno mogućnost donošenja ispavnih odluka, onda ovo tvoje donekle drži vodu.

No naravno da je upravo "glava" jako važan dio tog talenta, a to ljudi često zanemaruju, i tu padaju i Ćorić i Halilović koji nikad nisu shvatili kako to što mogu napraviti prenijeti na dosprinos momčadi na terenu. Naravno da s tim većih problema obično imaju klinci koji tek ulaze u seniorski nogomet, ali većina onih "pravih" se relativno brzo privikne i shvate što trebaju raditi...oni drugi, kao Ćorić i Halilović, i dalje to ne razumiju iako više nisu 18-godišnjaci.

Biuk je već nažalost životinim neprilikama odrastao u glavi, čitao sam da je sa mislim 12g ostao bez majke sa braćom i starim. To te promjeni u glavi htio ili ne. Posvetio se jedinom izlazu kojeg je imao a to je nogomet unutra je 100%. — serbus

Sve što sam pročitao o njemu daje dojam da se radi o jednom izrazito skromnom i vrijednom dečku koji je već prošao kroz jako teške životne trenutke. Na više mjesta sam pročitao da mu je mami iznenada pozlilo baš u vrijeme kada mu je pripremala rođendansku tortu, pala je u kuhinji, pukla joj je aneurizma u glavi i preminula je.

Ja mu iskreno želim sve najbolje u životu i karijeri. Ovo malo što bude u Hajduku ćemo preživjeti, a jednog dana u reprezentaciji ću navijati za njega iz srca.