• The Undertaker
    10.6k
    Zakon o javnoj nabavi dozvoljava pozivni arhitektonski natječaj, uz propisanu proceduru. Ali opet će na kraju odlučiti neki žiri u kojem moraju biti i arhitekti.
  • CISCO
    2.4k
    Tek kada se ovo govno privede kraju onda bumo pametniji.

    Arhitektonski natječaj se može ponoviti i sa bitno strožim uvjetima kojima bi se eliminirali razni vg13, marići i slični.

    I ne bi dobili 88 radova, već 10-15, od kojih bi svi bili top. Samim time bi to sve išlo brže.

    Za takav natječaj država može biti naručitelj kroz Zavod za prostorni razvoj, a mogu ga provesti:
    https://www.arhitekti-hka.hr/hr/natjecaji/registar-provoditelja-natjecaja-rh/

    Ulovio sam u podcast inkubatoru da je Barić između redaka nudio žiriranje.

    Kakav god on bio, sumnjam da bi nas zajebao kao ovi sadašnji diletanti.

    Tragično je da za sadašnji natječaj uopće nije bilo uvjeta referenci u izgradnji sportskih objekta.

    Kada bi se stavili ovakvi uvjeti ne bi se pojavili razni vg13 i slični:

    A. Dovršena sportska građevina

    Projektantski tim mora dokazati sudjelovanje u arhitektonskom projektiranju najmanje jedne dovršene zatvorene sportske dvorane (arene) ili stadiona kapaciteta najmanje 10.000 gledatelja. Pod zatvorenom sportskom dvoranom podrazumijeva se sportski objekt namijenjen održavanju natjecanja i drugih sportskih događanja, uključujući višenamjenske dvorane. Imenovani član tima mora imati dokazivu ulogu u arhitektonskom projektiranju referentnog objekta.

    ili

    B. Nogometni stadion u naprednoj fazi

    Projektantski tim mora dokazati sudjelovanje u projektiranju nogometnog stadiona kapaciteta najmanje 20.000 gledatelja, za koji vrijedi barem jedno od sljedećeg:
    - osvojio je nagradu ili je odabran za daljnju razradu na javnom arhitektonskom natječaju;
    - projekt je dosegnuo fazu ishođenja dozvole ili izrade tehničke dokumentacije;
    - gradnja stadiona je počela.
  • BlueDD
    114
    Klasični pozivni natječaj u kojem će naručitelj unaprijed odrediti koga će pozvati na dostavu ponjda, zakon o javnoj nabavi ne prepoznaje za postupke koje prelaze pragove (što je ovdje slučaj). Postoji natjecateljski postupak uz pregovore, ali ne znam iskreno je li projekt ovakvog stadiona dovoljno složen projekt da bi se moglo ići na tu vrstu postuoka jer ti ovdje unaprijed definiraš specifikacije, a nisu ti potrebni pregovori za to, a i ako je projekt odgovarajući za tu vrstu postupka, u tom slučaju ne odabireš ti sudionike, nego se inicijalno imaju pravo prijaviti svi koji ispunjavaju propisane uvjete. Uvjete sposobnosti za natjecatelje pritom također ne smiješ propisivat baš kako ti se srpdne, odnosno ne smiju biti restriktivni i diskriminatorni i moraju predstavljat minimalnu razinu potrebnu za izvršenje ugovora. Prema mom poznavanju prakse ne znam kako bi u okviru ZJN-a funkcionirao taj pozivni natječaj kako ga ovdje ljudi zamišljaju...
  • DerHerrKool
    1.9k
    A moguce je i da postoji neka rupa u propisima koja bi se u kombinacijama mozda mogla iskoristiti ili uz neke dodatne modifikacije prosiriti. — Thor
    Baš zbog ovakvog načina razmišljanja i jesmo tu di jesmo. Kao država općenito, a pogotovo sa stadionom. Počevši od toga zakaj trenutni stadion izgleda kako izgleda do toga kako izgleda prijedlog za novi. Ima rupa za maznut lovu na materijalu, pa na stolicama, pa ima rupa za ubacit moje ideje u natječaj... I tako svako gleda kako da za sebe iskoristi neku rupu, a mi mlatimo praznu slamu po forumima.
  • CISCO
    2.4k
    Jedno je tražiti zakonski dopušten način da se neki postupak pojednostavi ili ubrza, a sasvim drugo namještati natječaje, pogodovati pojedincima ili izvlačiti lovu.

    Ako postoji mogućnost da se unutar postojećih propisa dođe do jednostavnijeg i bržeg rješenja, ne vidim kaj je tu sporno. Pa valjda je cilj da konačno dobijemo stadion, a ne da sljedećih deset godina proučavamo pravilnike, raspisujemo natječaje i čekamo da se netko na nešto žali.

    Problem nije u tome kaj netko traži drukčiji zakonit put, nego u tome kaj se kod nas propisi često koriste kao izgovor da se ništa ne napravi ili kao alat da se pogoduje određenim interesima. A to su dvije potpuno različite stvari.
  • Thor
    5k

    ...u zemlji apsurda zakon je ka Burda
    Pa se po njemu kroji sve po zakonu «samo izbroji»
    I začepi pravu rupu, to je lako
    Kod nas bit snalažljiv je zajebat zakon
    Zajebat sve nas, ma nema problema
    Zakon je pun rupa poput goblena... (TBF Heroyix)
  • DerHerrKool
    1.9k
    zakonski dopušten način da se neki postupak pojednostavi ili ubrza — CISCO
    i "rupa u propisima" su dijametralno suprotne stvari, al dobro.

    To je drito taj mentalni sklop o kojem pričam. Zajebi sve dok meni paše i glasno se buni dok to drugi rade.
  • The Undertaker
    10.6k
    Postoji točno definirana procedura. Kvalifikacija sposobnosti ponuđača je standardna stvar kod natječaja. Kolega je gore napravio neku test selekciju ovih 80 ponuđača i 11 ih prolazi neke mormalne kriterije veličine i referenci. To je sasvim dovoljno i dozvoljeno za pozivni natječaj.
    Poanta je da se natječaj skrati i da se izbjegnu kasniji problemi (kašnjenje i poskupljenje projekta). Apsurdno bi bilo, ako se poništi natječaj, da neki novi žiri opet pregledava 80 rješenja.
  • BlueDD
    114
    Tako je, ali to nije pozivni natječaj u smislu da ćeš ti pozvat firme koje ti iz nekog razloga želiš da osmisle idejno rješenje i projektiraju stadion...u suštini to je isti ovaj postupak koji je i proveden, samo što u ovom slučaju nisu bili propisani uvjeti sposobnosti...u teoriji i da propišeš uvjete sposobnosti, u vremenskom smislu ne bi dobio ništa kraći postupak, a rješenja iako bi načelno trebala biti kvalitetnija jer oh rade kvalificiraniji subjekti, to ne mora biti tako i u praksi. Kvalitetnija rješenja si mogao dobiti i u ovom postupku da si jasnije propisao poziv i da si propisao još neke dodatne zahtjeve koje predloženo rješenje mora sadržavat.
    Dodatni zahtjevi u projektnom zadatku i jasnije raspisani poziv u vidu zahtjeva koje predloženo rješenje mora ispuniti bi po meni bila kvalitetnija korektivna mjera da se izbjegnu problemi dalje prilikom odabira i projektiranja te problemo vezano uz eventualna značajna poskupljenja od samog propisivanja uvjeta sposobnosti. Uz to poznavajući praksu nije nerijetko da manji uredi s manje iskustva daju bolja rješenja od velikih međunarodnih ureda koji šalju šablonska rješenja.
    Također, i pregled uvjeta sposbnosti i pojašnjavanje dokaza kojima se ti uvjeti dokazuju također izisskivaju koji tjedan prilikom pregleda i ocjene prispjelih prijava, a suvišno suzavanje broja natjecatelja ako iznimno ideš na dužavanje tržišta u pravilu dosta podiže same ponuđene cijene...Poželjno bi bilo propisit koji generalni ibjet sposbnosti da eliminiraš subjekte bez ikakvog iskustva i malo suziš lrig natjecatelja, ali ključno za eliminirat daljnje probleme je način na koji raspiseš zahtjeve u natječajnoj dokumentaciji...
  • CISCO
    2.4k
    https://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/kljucna-greska-maksimira-napravljena-je-2005-a-sada-imam-rjesenje-koje-bi-moglo-promijeniti-sve-15767262?cx_linkref=jl_home_vijesti_vise_1

    ARHITEKT DJIVO DRAŽIĆ

    ‘Ključna greška Maksimira napravljena je 2005., a sada imam rješenje koje bi moglo promijeniti sve!‘

    Kada bi bilo moguće smjestiti stadion u sredinu, na mjesto koje je izvorno želio i Turina, svi problemi bi nestali. Arhitekturom se ne mogu ispravljati greške urbanizma

    Saga oko izgradnje maksimirskog stadiona traje osam desetljeća ispunjenih brojnim objektivnim problemima, ali i dvojbenim, pa i pogrešnim odlukama.

    Zasigurno u Zagrebu nema bolje lokacije za izgradnju stadiona od Maksimira.

    Nakon što je 2024. zemljište objedinjeno u vlasničku cjelinu i donesena odluka o financiranju, činilo se da ništa ne može zaustaviti izgradnju.

    No provedeni natječaj završio je prijeporom koji prijeti da "akciju stadion" pretvori u "slučaj stadion".

    Maksimirska saga, nažalost, postaje živi dokaz Murphyjeva prvog zakona naopake dinamike koji glasi: "Svaki projekt koji počne dobro, završit će loše, a projekt koji počne loše, završit će još lošije." Krenimo redom.

    Da bi se razumjela sva složenost maksimirske sage, potrebno je vratiti se daleko u prošlost i prikazati je kronološkim redom.

    Davne 1946. godine arhitekt Vladimir Turina na prostoru Svetica, na mjestu stadiona sagrađenog 1934. godine za potrebe Sokolskog sleta, projektira "sportsko selo" s velikim eliptičnim stadionom u središtu. Stadion je trebao biti lociran na mjestu današnjeg bazenskog kompleksa, udaljen od maksimirske šume i prometa Maksimirske ceste. Nažalost, još je iste godine zaključeno da projekt zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa nije moguće realizirati.

    Umjesto planiranog, u razdoblju od 1946. do 1955. godine na istočnom, manjem dijelu zemljišta gradi se novi stadion, također prema projektu Vladimira Turine. Svjestan nedostataka nove lokacije, Turina je o tome zapisao:

    "Zadatak je postavljao specijalne uvjete projektantu. Gradilište postavljeno na uglu između dvije prometne ceste, nasuprot glavnoga gradskog parka s manjim jezerom, nije pružalo dovoljno mogućnosti za elastičnu koncepciju."

    Referirajući se na blizinu Maksimira, on radi stadion u obliku potkove okrenute prema Maksimirskoj šumi, koja je otada ostala svojevrsni "mentalni fetiš zagrebačkih arhitekata" sve do danas.

    Stadionu je u razdoblju do 1963. dograđena istočna tribina, a prije toga, 1959. godine, i južna tribina. Povodom Univerzijade ‘87. povećan je kapacitet nadogradnjom zapadne tribine i u takvom stanju dočekao je rađanje nove države. I daljnju devastaciju.

    Sredinom 90-ih, prema želji ondašnjeg političkog vrha, trebalo je povećati kapacitet stadiona kako bi se omogućilo "najdražem klubu" da ostvari velebne međunarodne uspjehe. Ideja je bila na sjeveru izgraditi komercijalni prostor i uklopiti ga u sjevernu tribinu. U to vrijeme radio sam u tadašnjem Gradskom zavodu za planiranje te sam dobio zadatak analizirati kako to izvesti. Na prvi pogled bilo je jasno da će to devastirati stadion te se nisam prihvatio rješavanja nadajući se da će se ideja ugasiti sama od sebe. Međutim, bio sam u krivu.

    Godine 1997. novi direktor, doveden kako bi osmislio model kojim će se povećati kapacitet, a ujedno i komercijalizirati stadion, predlaže izgradnju sjeverne tribine koja će sadržavati stotine komercijalnih "kvadrata". Tadašnja gradonačelnica poziva me u svoj ured i pažljivo, da se ne uvrijedim, prenosi mi odluku da projekt izrade drugi arhitekti. Naravno, nisam se uvrijedio.

    Sjeverna tribina sagrađena je. Zajedno s komercijalnim prostorima ponudila se Maksimirskoj cesti poput neke uličarke, no njezina ponuda nikada nije postala dovoljno zanimljiva klijentima. Isti arhitekti dovršavaju projekt cjelovitog preuređenja stadiona, koji, da se realizirao, čak i ne bi bio toliko loš. Naravno, u zadanim okolnostima. Još tada se razmišlja i o zamjenskom stadionu pa je 1998. proveden pozivni natječaj, na dobroj lokaciji, na Jarunu, o čemu se malo zna.

    Međutim, zbog nedostatka sredstava gradnja ne ide dalje, a sjeverna tribina s praznim poslovnim prostorima ostaje poput torza svjedočiti neupitnu istinu: ne počinji nešto ako ne znaš kako to završiti. Vjerojatno se dovršenje ipak planiralo tako da je 1998. godine održan pozivni natječaj za zamjenski stadion, sad na prikladnoj lokaciji, Jarun, što je malo poznato.

    Godine prolaze, na stadionu u Maksimiru se izvode mnogi skupi "kozmetički" zahvati, ali nedovršena gradnja ostaje u "mračnom tunelu" i propada. Stadion se polako, ali sigurno pretvara u rak-ranu u tkivu grada koja poput kamena oko vrata steže i guši gradsku upravu.

    Konačno, 2007. godine pojavljuje se svjetlo na kraju tunela u liku tvrtke Alpine Bau GmbH, iste one koja je izgradila Allianz Arenu u Münchenu. Oni iskazuju interes da kroz model javno-privatnog partnerstva nesretnu "akciju stadion" privedu kraju. Alpine Bau prezentira projekt rekonstrukcije kojim se zadržava samo ono što zapravo najprije treba srušiti – sjeverna tribina. Ona se uklapa u cjelovito rješenje stadiona koji je natkriven, zatvoren sa svih strana, kvadratičnog oblika, projektiran prema strogim standardima FIFA-e. Projekt je sadržavao i atletsko borilište te trgovački centar, ako me sjećanje ne vara, u podzemnoj etaži ispod igrališta.

    Tada je u istom paketu bio i zamjenski stadion na Kajzerici, kapaciteta 15.000 gledatelja, s prostorima nogometne škole, dvorane za trening, podzemnom garažom i četiri vanjska terena. O njemu znam sve jer je projektiran u našem uredu, a projekt je razrađen do faze glavnog projekta i predan na ishođenje građevinske dozvole. Nažalost, ostao je ispod radara sadašnje gradske vlasti, koja se odlučila za gradnju stadiona u Kranjčevićevoj koji se upravo dovršava. Uvjeren sam da bi lokacija na Kajzerici bila daleko bolja; dodatni sadržaji iz našeg projekta bili bi poželjan bonus funkciji zamjenskog stadiona, a veliki urbani potencijal Kranjčevićeve mogao bi se daleko bolje iskoristiti. No idemo dalje.

    U listopadu 2007. raspisan je međunarodni javni natječaj za izgradnju Maksimira prema projektu Alpine Baua. Između tri ponuditelja kao najpovoljnija odabrana je upravo njihova ponuda. Sve je izgledalo spremno da Zagreb konačno dobije toliko željeni stadion, što sve u svemu ne bi bilo ni toliko loše s obzirom na okolnosti. Ali ne...

    Iako nije svoj istup potkrijepila ničim što bi ga opravdalo, jedna domaća građevinska tvrtka na čelu s bivšim političarom predlaže alternativno, znatno jeftinije rješenje – stadion na Laništu. Zanimljivo je da je ista ta tvrtka ranije na natječaju ponudila cijenu veću za više od četvrtine cijene iz odabrane ponude. Tadašnji gradonačelnik, ionako pokoleban visinom cijene, najavljuje referendum na kojem bi građani trebali sami odrediti lokaciju stadiona. Referendum, naravno, nikada nije održan, a gradske se službe grčevito bacaju u potragu za pogodnom lokacijom jer se Lanište, ubrzo, pokazalo kao pucanj u prazno. Izvjesna gradnja stadiona, iako je sve bilo pripremljeno, odgođena je na neodređeno vrijeme.

    Nakon mukotrpne potrage gradske službe doživljavaju "eureka moment", otkrivajući Kajzericu, odnosno točnije Velesajam, jer izabrana lokacija obuhvaća trećinu prostora koji on koristi za svoje potrebe, a bez kojeg ne bi mogao poslovati. Nitko ne razmišlja kako mu to nadoknaditi i koliko će to koštati. Društvo arhitekata Zagreba se zdušno prihvaća organizacije natječaja uz vidno zadovoljstvo što će konačno i strukovna organizacija, do tada sasvim zaobiđena, dobiti priliku doprinijeti rješenju ove gradske noćne more. Sastavlja se dream team pozvanih arhitekata, pa čak i ja dobivam upit za sudjelovanje, bilo kao natjecatelj ili član ocjenjivačkog suda. Naravno da to odbijam, ne slažem se s lokacijom.

    Natječaj, koji je zapravo bio anketni, a ne izvedbeni, kao najboljeg iznjedrio je "Plavi vulkan", koji na sreću nikada nije eruptirao.

    No vratimo se Maksimiru.

    U čemu je zapravo problem

    Dotrajali otvoreni bazeni izgrađeni 1970. uklonjeni su i nakon provedenog urbanističko-arhitektonskog natječaja iz 2005. gradi se novi bazenski kompleks Svetice te se dovršava 2016. godine. Nažalost, odluka da se on gradi upravo na mjestu uklonjenih bazena bila je velika greška.

    Bazen, inače vanserijsko arhitektonsko djelo, smješten u sredinu zemljišta raspolovio je prostor na dva dijela. Neminovnost smještaja novog stadiona na mjestu postojećeg stavio je njegovu izgradnju pred isti problem s kojim se Turina morao nositi nakon što zbog imovinskopravnih odnosa nije mogao realizirati svoju početnu zamisao – arenu u središtu sportskog parka. Površina raspoloživog zemljišta ostala je premala, a Maksimirska cesta i maksimirska šuma preblizu.

    O aktualnim natječajnim radovima i rezultatima rečeno je već sve i ne treba ponavljati. Osobno mogu razumjeti i prihvatiti veliku većinu argumenata, bili pro ili kontra, jer su i jedni i drugi na neki način u pravu. Jasno je da skučeni prostor bolje prihvaća volumen koji je otvoren, dekonstruiran, nego kompaktni. Otvoreni koncept nudi interakciju vanjskog i unutrašnjeg prostora, dok funkcija arene zahtijeva zatvorenost, a njezin volumen širinu okoliša. Pitanje je odluke kojem konceptu dati prednost, ali nijedan ne može dati idealan rezultat bez obzira na kvalitetu oblikovanja. U svojoj dugogodišnjoj praksi vjerovao sam da se dobrom arhitekturom mogu ispraviti greške urbanizma. Već dugo znam da ne mogu.

    Kako dalje

    U kojem smjeru će maksimirska saga krenuti može se samo nagađati. Međutim, bilo koji nastavak neće biti ni lagan ni jednostavan.

    No kada bi bilo moguće smjestiti stadion u sredinu, na mjesto gdje ga je Turina prvotno zamislio, svi problemi bi nestali. Stadion bi prodisao, oslobođen prometne gužve Maksimirske ceste i mentalnih "duhova iz maksimirske šume" koji ga sada guše. I naravno, tada bi stadion bio ovalna arena, kao što se očekuje i želi.

    A za to bi "samo" trebalo premjestiti bazen na istočni dio zemljišta. Nemoguće?

    Možda bi se bazenska hala mogla rastaviti i ponovno sastaviti stotinjak metara dalje? Možda bi se bazenska tehnika mogla iskoristiti? Bazen ponovno sagraditi prema postojećem, izvrsnom projektu? Možda bi trebalo napraviti analizu troška?

    Možda sporni natječaj okončati isplatom nagrada i raspisati novi pozivni, s novim programom, bez rukometa, futsala i košarke – samo nogomet, atletika i bazen?

    Arena u središtu sportskog parka, krug zatvoren. Kakav bi to hommage Turini bio! Dobar završetak lošeg početka, dokaz da Murphyjev zakon ponekad ne vrijedi.
  • Thor
    5k
    fala kaj si skinul clanak,bas ssm ga htel procitat al je bio lokan. :up:
  • keppi
    636

    Po meni je baš ovo rješenje....Stadion se jednostavno mora pomaknuti (recimo prema sredini), zatim izbaciti ili čak ubaciti neki novi objekt, zatim drugačiji razmještaj objekata i onda neminovno mora ići novi natječaj, a ove "umjetnike" odjeb...
  • Thor
    5k
    jel na tu foru Bandic odj. one za Arenu ili nesto tako?
  • Netkos
    493
    Jutanji danas ima danas na naslovnici tekst o natječaju za stadion. Kaže da su izmjenili uvjet da tribine moraju biti povezane s zatvorenim kutevima jer je "to bio nužan preduvjet osigruranja kreativne slobode"

    Screenshot-2026-11-22-064940.png
  • db-izbjeglica
    23.3k
    Je da!
    Znate kako bi se najbolje osigurao preduvjet kreativne slobode?

    Da uopće nema uvjeta natječaja! :monkey:

    Oni i dalje misle da smo glupi.

    Ovdje ima posla za USKOK.

    Izgubit će se par godina?
    OK, čekamo godinama, zapravo čekamo cijeli život, čekat ćemo još par godina, al govno koje ste izabrali (naštimanim natječajem) se neće graditi.

    Takvi pametni, napravili ste toliko genijalan posao da je ljudima koje taj stadion zanima primamljivija opcija zadržavanje maksimira u trenutnom stanju, nego gradnja novog stadiona po izabranom rješenju, a trenutni maksimir je vjerojatno najgori veći stadion na svijetu. Čestitam, to treba znati izvesti!
bold
italic
underline
strike
code
quote
ulist
image
url
mention
reveal
youtube
tweet
Add a Comment